Glinski poučak ili zašto sve "kostanjeviće" treba poslati u političku mirovinu
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Sedam dana nakon katastrofalnog potresa među većinom stanovništva vlada otprilike jednako mišljenje - ovako organizirana država ne zna proizvesti brzu i dobro organiziranu reakciju za svoje građane u nevolji. Pokazao je to požar u Splitu 2017, potres u Zagrebu krajem ožujka i sada potres koji razorio Petrinju i okolna mjesta. Iako vrh državne vlasti to nikada neće priznati, poruke stotina ljudi s terena govore da u kriznoj organizaciji nešto ne štima i apeliraju da se takvi nedostaci poprave.
Sam premijer u utorak je takve prozivke označio "pokušajem demontaže države" iako je zapravo riječ o građanskom pokušaju - montaže države.
Državu i kvalitetu njezinih kriznih poteza, naime, zasad brane samo oni koji rade za državu i to iz, s njihove strane, razumljivih političkih razloga. Razočarani građani, pak, nastupaju iz njima razumljivih, egzistencijalnih razloga i njihovi motivi zapravo nemaju veze s politikom osim što se političarima kao liderima obraćaju.
Turska je, primjerice, ODMAH nakon katastrofalnog potresa u Izmiru, s kojim ovaj s epicentrom pokraj Petrinje ima mnogo sličnosti, postavila 3020 šatora i unesrećenima podijelila 17.263 pokrivača i 10.730 kreveta. Pored toga, odmah su podignuli privremeni kamp s 509 stambenih kontejnera. Turska je, inače, na glasu kao prilično, u brojnim segmentima, neuređena država, ali u slučaju katastrofe reagirala je na jedini način kako se reagirati treba - sve što je za prvu ruku bilo potrebno žrtvama, omogućila im je ODMAH, a ne za pet, šest ili sedam dana. Nitko u Turskoj nije u tom trenutku spominjao načelo postupnosti kod situacija koje se trebaju riješiti odmah.
Uglancane čizme
S druge strane, kao što svi već dobro znate, na našem potresom pogođenom području neki ljudi još uvijek spavaju na otvorenom ili u automobilima, dijelovi Petrinje još uvijek nemaju struje, a šatori i vreće za spavanje nisu došli iz državnih Robnih zaliha u Zagrebu, udaljenom 50-ak kilometara od Petrinje, nego iz Grčke i drugih europskih zemalja.
Šef Civilne zaštite Damir Trut, koji neobjašnjivo predano javnim istupima gradi svoju antipatičnost, među reporterima koji izvještavaju iz Petrinje i okolnih mjesta postao je poznat kao jedini čovjek koji na tom devastiranom području zna imati besprijekorno uglancane čizme bez traga blata na njima. Šef Civilne zaštite. Terenac.
Glina je, silom neprilika, postala sinonim za političku nebrigu prema stanovništvu i to puno prije ovog potresa, a pogotovo nakon njega.
Gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević ostat će zapisan u povijesti kao izabrani predstavnik naroda koji je na svoje birače zaboravio nakon što je potres urušio njihove kuće i ostavio ih bez osnovnih uvjeta za život. Istinabog, nije se bitno drugačije ponašao, svjedoče brojni Glinjani, i u normalnim životnim uvjetima.
Sve ono što je on kao gradonačelnik trebao raditi, na svoja leđa preuzela je, sada već slučajna nacionalna junakinja, dogradonačelnica Gline izabrana iz redova predstavnika srpske manjine, Branka Bakšić Mitić. Žena koja uporno izbjegava nacionalne oznake i u prvi plan ističe - ljude.
Kostanjević, koji se i prije potresa među svojim biračima brendirao kao čovjek kojega u Glini gotovo nikada nema, u javnosti se pojavio šest dana nakon potresa i to kada su se svi već mahnito pitali gdje je, dovraga, nestao? Vjerojatno ga je netko nadređen oprao i poslao pred kamere.
Neuhvatljivi Kostanjević
I što smo saznali iz njegovih prvih istupa?
Prvo, čovjek ne zna ni kojeg se dana potres dogodio. Pitajte bilo koga s tog područja i to u bilo koje doba dana ili noći, kada se potres dogodio i odmah će vam reći dan, vrijeme, točnu poziciju gdje je bio i što je u tom trenutku radio. To je tako veliki stres da se taj životni trenutak jednostavno pamti do u detalje ili u rjeđim slučajevima potpuno potisne u podsvijest.
Drugo, Kostanjević tvrdi da je stalno bio prisutan, ali, eto, nitko ga nije uspio vidjeti jer je neprestano bio na terenu. Eto, toliko je radio da je bio neuhvatljiv.
To što su ga novinari svih važnijih medija danima bezuspješno pokušavali dobiti na mobitel, nije ga previše omelo. Hladno je, baš kao što to rade nesposobni i neodgovorni ljudi, zaključio: "Tko me htio dobiti, taj me je i dobio". Mašala.
No, dovoljno je sedam dana od potresa pogledati njegovo lice i lice Branke Bakšić Mitić. Na Kostanjevićevom licu ne vide se ali baš nikakvi znaci umora, iscrpljenosti, velikog stresa... Dok lice Branke Bakšić Mitić, neka se ta divna i požrtvovna žena ne naljuti zbog usporedbe, izgleda kao da ju je pregazila kompozicija vlakova.
Na njezinom licu vidi se neispavanost, premorenost, zabrinutost, stres, tuga, očaj... Riječju, neprestana briga za ljude koja se ne može odglumiti.
Srušen je i taj zid
Kad smo kod brige za ljude, pitajte one koji žive u Glini za gradonačelnika Kostanjevića i teško ćete o njemu danas čuti neku lijepu riječ. S druge strane, svi ti ljudi imaju Branku Bakšić Mitić koja, ovaj podatak vjerojatno niste znali, u svom mobitelu ima pohranjene brojeve gotovo pa svih stanovnika za koje je po političkoj poziciji dogradonačelnice (a ako nju pitate, prije svega ljudskoj) odgovorna.
Zato nije sporno tko će krajem svibnja pobijediti na lokalnim izborima u Glini ako na njima izborni kandidati budu Kostanjević i Bakšić Mitić.
I Hrvati i Srbi i Romi i svi ostali koji će ostati živjeti u Glini ne dvoje kome će dati svoj glas. Dat će ga onome tko se brinuo za njih i njihove bližnje kada su bili životno ugroženi. Nikome u Glini, ako je prije i bila, više neće biti "problem" nacionalnost Branke Bakšić Mitić. Njoj politička kampanja uopće neće trebati jer je u nadrealnim uvjetima pokazala kakva je osoba.
Ovaj potres je kod Glinjana, ako je postojao, srušio i taj nevidljivi "nacionalni" zid.
Ljudi iz Gline, nakon ovog nezamislivog stresa, više neće birati nacionalnog predstavnika nego onoga za kojeg znaju da će se brinuti za njih.
Jer uskoro će ova masa ljudi koja pomaže unesrećenom puku otići, a Glinjani će ponovno ostati sami sa sobom i svojim mukama. A s njima će ostati i Kostanjević te Bakšić Mitić.
Što mislite, kome će se građani Gline obratiti kada im nešto bude trebalo, kada im iskrsne neki problem?
I to je možda najveća stvar koju je Branka Bakšić Mitić napravila, a da toga nije bila ni svjesna niti joj je to bio cilj. Što je nesvjesno uspjela osvijestiti ljude u svom kraju da na izborima biraju odgovornije jer su ljudi iz Gline na svojoj koži iskusili što znači imati čovjeka izabranog od naroda koji se brine za tebe kada je najpotrebnije. A sada su sigurni da će se brinuti i kada bude manjih zala od ovog koje ih je zadesilo.
Konkretna djela
Glinski poučak važan je i za birače i političare.
Za birače je važan jer je na primjeru katastrofe vjerno pokazao koliko je bitno birati kvalitetne ljude koji će potom četiri godine graditi i brinuti se za vašu budućnost i budućnost vaše djece. Ljude koji im neće puniti uši partizanima i četnicima, lijevima i desnima nego one koji će govoriti o konkretnim djelima i konkretnim planovima i na njima svakodnevno raditi. O ekonomiji, radnim mjestima, ulaganjima, poreznim rasterećenjima...
A za političare je važan jer smo već ušli u vrijeme kada građani sve češće odlučuju birati one od kojih očekuju konkretna djela, a sve manje one koji samo predstavljaju određenu političku opciju. Stariji birači polako odumiru, a mladi i oni srednjih godina koji traže priliku za bolju budućnost sve su brojniji u udjelu biračkog tijela i neće, poput svojih roditelja, glas davati jednoj, "svojoj" opciji bez obzira na rezultate rada te iste opcije.
SDP je krasan primjer kako se gubi biračko tijelo kada nemaš zapravo nikakvu političku strategiju, a vode te nesposobni wannabe političari, spletkaroši, karijeristi i uhljebi prepuni ispraznih riječi koji nemaju gotovo pa nikakvog doticaja sa stvarnim životom ljudi. Političari su to koji su svojedobno nakon izbornog debakla priznali da je glavni razlog njihova poraza taj što su prestali ići među ljude. U prijevodu, to su socijaldemokratski "kostanjevići" koji žive neke svoje odvojene živote bez pretjeranog zanimanja za ono što biračko tijelo traži i očekuje od njih. Takav pogubni stav dovoljno govori o njihovoj političkoj i intelektualnoj potkapacitiranosti, a ono što užasava jest činjenica da je riječ (još uvijek) o drugoj najvećoj stranci u Hrvatskoj. Koja je zbog svog nerada u 10 godina izgubila 550.000 birača.
Tako se kažnjava nerad.
Plaćeni volonter?!
Isti scenarij čeka sve ostale političke predstavnike koji nemaju konkretne rezultate i koji ne pokazuju na svakodnevnim primjerima kako se brinuti za ljude u zajednici koja ih je izabrala. Naime, "kostanjevići" nisu nastanjeni samo u jednoj političkoj opciji, nego su, na žalost svih nas, rasprostranjeni u većem ili manjem broju po cijelom političkom spektru.
Nakon glinskog političkog poučka, svi bi građani trebali puno lakše odlučiti što zaokružiti na izborima: nekoga za koga znaju ili duboko vjeruju da će doista raditi za njih ili nekoga za koga znaju ili duboko vjeruju da ga četiri godine neće biti među njima, pogotovo u trenucima kad im najviše treba.
Kostanjević, čovjek kojega nije bilo, svoj gradonačelnički mandat odrađuje kao, pazite sad, volonter. No, za razliku od svih onih stotina volontera na glinskom području koji se nesebično i požrtvovno brinu o ljudima besplatno jer su - volonteri, Kostanjević, čovjek kojega nije bilo, uz mirovinu od 7999 kuna neto za svoj volonterski rad koji bi po definiciji trebao biti besplatan prima i dodatnih 5309,85 kn svaki mjesec.
Pa vi birajte.