Branitelj Željko Vincek: "Ne mogu zaboraviti troje mučenih i masakriranih sumještana"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
VELIKI GRĐEVAC – Posebno teške, ali i ponosne dane proživljavaju žitelji Velikog Grđevca i svih pripadajućih naselja te općine u srcu Bilogore. Naime, sjećaju se ratnih strahota i života svojih sumještana koji su ugašeni zbog velikosrpske agresije koja se dogodila prije točno tri desetljeća. Tom prigodom danas je u Velikom Grđevcu služena Sveta misa te su položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve branitelje i žrtve te davne 1991. godine.
Okruglu obljetnicu oslobođenja Velikog Grđevca danas su s domaćinima došli obilježiti brojni uzvanici iz svih pora društvenog, javnog i političkog života, a posebno svečano bilo je kod Spomenika hrvatskim braniteljima na Trgu Mate Lovraka u središtu Velikog Grđevca. Molitvom se odala počast izgubljenim životima zahvaljujući kojima je danas Veliki Grđevac slobodan. Posebno ponosan na te dane je i načelnik Velikog Grđevca, Tomislav Pavlečić.
Prekretnica u obrani
-Prošlo je 30 godina od oslobođenja općine Veliki Grđevac, od srbočetničkog agresora i okupatora koji je okupirao šest naselja na području naše općine. To je 300-injak četvornih kilometara prostora u predjelu Bilogore i to je možda bila prekretnica u obrani cijele Republike Hrvatske. Akcija je nazvana Otkos 10, makar još uvijek nije priznata što mi je izuzetno žao. Svakako ćemo nastojati da tog priznanja u budućnosti dođe – kazao je načelnik općine Veliki Grđevac, Tomislav Pavlečić dodavši kako je osobno u to vrijeme bio dijete.
-Bio sam klinac, no moja obitelj, otac i stričevi te ostali članovi obitelji bili su uključeni u sve te operacije i zbivanja pa se jasno sjećam svega što se događalo. Moram biti sretan što je s područja općine Veliki Grđevac jako mali broj osoba stradao. Svoje živote izgubilo je troje civila koji su masakrirani prije same operacije Otkos 10 i to na granici između Velikog Grđevca i Gornje Kovačice gdje je bila postavljena barikada – prisjetio se bolnih uspomena Pavlečić dodavši kako je veoma važno mlađe naraštaje učiti o povijesti. I to ne zato da bi se nekoga mrzilo…
Prava istina o kojoj se šuti
-U školama se jako malo uči o pravoj istini i o tome što se zapravo događalo u to vrijeme. Trebalo bi to potencirati, ali ne zato da bi pokazali da nekoga mrzimo. Jer svi koji su ovdje tih godina imali nešto protiv nas – otišli su negdje drugdje potražiti svoju sreću ili su pak, zajedno s nama, branili svoj dom i Hrvatsku. Dakle, cilj je da se te godine i ta događanja ne zaborave. To je naša povijest i ne smije se zaboraviti, to je važno za Veliki Grđevac, ali i za cijelu Republiku Hrvatsku – zaključio je načelnik Pavlečić.
Posebno emotivan kada se govori o ratnim događanjima je i Željko Vincek. On je danas predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata podružnice BBŽ, ogranka Veliki Grđevac. A prije 30 godina Željko je bio zapovjednik voda za potporu, danas se to zove prateći vod. Odmah nakon prve operacije Otkosa 10 koja se dogodila 31. listopada 1991. godine postao je zapovjednik satnije. Njegov ratni put je popriličan, ima četiri godine ratnog puta, a odmah na početku našeg razgovora napominje nam kako se rata ne voli sjećati. No, opet je svjestan da se ponekad to ne može izbjeći.
Pakao, ispitivanja i tortura
-Ponosan sam i sretan zbog svega što smo postigli oslobođenjem općine. Zato i slavimo današnji dan. Neki stanovnici okupiranog kraja nakon Otkosa 10 ipak su mogli normalnije živjeti, koliko je moglo nešto biti normalno tih godina jer je bilo puno toga devastirano, a o strahu koji je prisutan i dan danas ne trebamo posebno niti govoriti. Neki su ljudi prošli pravi pakao, ispitivanja i torturu. Rat je završio, lijepo je rekao naš general Ante Gotovina, i sada se moramo primiti jedne druge borbe da tu našu Hrvatsku obnovimo na jedan drugi način. Jer moglo nam je biti puno bolje nego što je trenutno – priznao nam je Željko Vincek i na trenutak se, na našu zamolbu, vratio u davnu 1991. godinu, u vrijeme kada se strahovalo za goli život. Pitali smo ga što mu je od svih viđenih strahota tih dana najviše ostalo urezano u pamćenje.
Masakrirani i pogubljeni
-Strah! Strah je dobar onome tko ga ima jer da ga nisam imao možda bi stradao kao i neki moji suborci. Pamtim svašta, no najviše mi se urezao trenutak kada smo u Malom Grđevcu pronašli trojicu naših masakriranih mještana iz Velikog Grđevca koji su išli brati krumpir u svoje polje. Tu ste priču već možda čuli, no ona se ne smije zaboraviti. Oni nisu bili uniformirani, ali su bili zarobljeni od strane okupatora. Svašta su od njih tražili, da priznaju neke stvari koje vjerojatno nisu niti znali. Potom su bili mučeni, a kada se približio Otkos 10, likvidirali su ih na najstrašniji mogući način. Mislim da novinar Đuro Đeri ima i snimke kada smo ih pronašli ispred škole u Malom Grđevcu, bio je prisutan. To mi se vjerujte, urezalo u sjećanje i svatko tko kaže da nema posljedica od rata, mislim da nije iskren. Imamo ih svi, samo se netko lakše, a netko teže nosi s njima – smatra Vincek koji ne bježi od straha koji ga, uz glasne udarce ili lupanje, prati i odmah asocira na ratne strahote kojima je, nažalost, svjedočio.
Dodajmo, u operacijama Otkos 10, Bljesak i Oluja iz velikogrđevačke satnije, na svu sreću, nitko nije stradao. Kako kaže i Vincek, akcije su bile dobro vođene. Jedina stradanja u Velikom Grđevcu zabilježena su prilikom raketiranja na raskrižju u Velikom Grđevcu kada je poginulo više civila, te ranije spomenuta tri mučenjem izgubljena života u Malom Grđevcu.
Stranačka pripadnost
Inače, Vinceka veoma žalosti što više nema sloge među ljudima kao što je bilo u vrijeme rata kada se nitko nije stranački gledao.
-Ja nisam stranka već pojedinac i želim Hrvatskoj i ljudima bolje, no puno je ljudi to smetnulo s uma jer gledaju samo svoj boljitak. Hitno se mora nešto mijenjati jer je sve to zajedno uzelo poprilično maha. Morali bi se svi zajedno malo zapitati jer za ovakvu Hrvatsku branitelji se nisu borili. I ja imam djecu i unučad i želim da ovdje imaju perspektivu, želim da smo mala Švicarska, no za to se zajedno moramo boriti – kazao nam je Vincek odavši kako je suživot sa žiteljima ostalih nacionalnih manjina na području Velikog Grđevca dobar, makar uvijek može biti bolji.
Bojali se osvete
-Iskreno, ovdje je bilo puno Srba prije Domovinskog rata. Priličan broj ih je ostao. Ako smijem reći, a čvrsto stojim iza svojih riječi, te naše domicilne Srbe nitko nije tjerao. Ono što se dogodilo u Malom Grđevcu, bila je politika ondašnje vlasti, no svakako su te ljude spuntali i oni nisu trebali otići. A poslije im se bilo teško vratiti zbog zla koje se dogodilo. Svaki čovjek se bojao osvete zbog pojedinaca. Sjećam se kako sam u to vrijeme imao ljude koji su mi bili izviđači, borili su se za svoju domovinu jer su rođeni tu, iako su bili Srbi. To su bili vrhunski ljudi – prisjeća se Vincek koji priznaje da nemaju niti sada problema sa Srbima koji su ostali živjeti na području općine Veliki Grđevac.
-Dobro im je kod nas, slažemo se solidno, a često volim reći kako uvijek može bolje. Rat je ipak, unatoč prolasku vremena od tri desetljeća, neminovno ostavio iza sebe neke slike koje ne blijede – zaključio je Vincek.