Fotografija: Mario Plažanin i Željko Čavlović ispekli su dvije pečenice. I oni se čude jer im je prije dvorište prijašnjih Tucindana bilo puno, a ove godine ih je obišlo samo dvoje ljudi/Foto: Privatni album
Galerija
Mario Plažanin i Željko Čavlović ispekli su dvije pečenice. I oni se čude jer im je prije dvorište prijašnjih Tucindana bilo puno, a ove godine ih je obišlo samo dvoje ljudi/Foto: Privatni album

Pakračani i Lipičani: Ove godine su nam ukrali Božić, ali naš Tucindan ne damo...

Za mnoge obitelji pakračkog i lipičkog kraja ovo je bio najzabavniji dan u godini, dan od fešte i punih dvorišta... Najluđi dan u godini ukrala je korona, ali Lipičani i Pakračani potrudili su se da svoju tradiciju, pandemiji unatoč, i danas održe na životu...

Stara narodna poslovica kaže: "Bolje da propadne selo nego običaji“. S obzirom na to da živimo u vrijeme koje je obilježeno strahom, neizvjesnošću, konstantnom psihozom i napetošću, ali i s obzirom na dugogodišnji maćehinski odnos vlasti prema ruralnim krajevima Slavonije, "selu“ iz naše poslovice ne piše se dobro. U tom slučaju ostaje nam barem da spasimo običaje, a to je posebno važno na današnji dan 23. prosinca, dan koji stanovnici pakračkog i lipičkog kraja i šire oduvijek znaju kao Tucindan.

Prema tradiciji koja je od davnina preživjela sve do danas, to je dan kada se u obiteljima peku božićne pečenice i obavljaju posljednje priprave za nadolazeći Badnjak i Božić. 

Nekada dan za velike fešte

Ipak, Tucindan je oduvijek bio više od predblagdanskog dana rezerviranog za pečenje pečenica. Za mnoge obitelji pakračkog i lipičkog kraja ovo je bio najzabavniji dan u godini, mnogi su na taj dan organizirali fešte, često i za više od 50 ljudi, dvorišta su bila puna, s veseljem su se očekivali i dočekivali rodbina, kumovi, prijatelji, susjedi. S dobrodošlicom su tog dana u dvorišta dočekivani i nepozvani gosti; "vukovi“, odnosno "padobranci". 

Zbog epidemioloških mjera koje su baš na Tucindan dodatno postrožene, ove godine će veća okupljanja izostati. Stroge mjere uvjetuju broj ljudi, fizičku distancu i još puno toga što će onemogućiti da Tucindan bude onakav kakav je bio godinama. Ipak i u tim uvjetima, tradicija se nastavlja, ljudi moraju živjeti dalje, i dalje se peku pečenice, a budući da nisu preporučena posjećivanja, odlučio sam se ove godine temu Tucindana odraditi online. 

Meni to posebno teško pada jer, dugi niz godina sam ovaj dan, zajedno s mojim kumom i prijateljom Deanom Nagyem, provodio kao gore spomenuti "vuk" ili "padobranac" upravo u turnejama obilazeći prijatelje i poznanike koji su toga dana pekli pečenice. Ali nije se u "vukove" pohodilo samo one poznate. Bilo je i slučajeva da smo neke obitelji upoznali baš na Tucindana, tako da smo im jednostavno banuli u dvorište. A bilo je i slučajeva da smo tek nekoliko dana kasnije saznali da smo na Tucindan bili kod nekoga... Taj dan je također bio važan i za jačanje naših brakova koji su u pravilu na Tucindan stavljani na veliku kušnju. 

Ernest Bruneta iz lipičkog Grabika svoju 25 kilograma tešku pečenicu na vatru je stavio jutros oko 9.

- Kod mene za sad nema nema velike razlike u odnosu na ranije godine. Uvijek je tako bilo da ujutro krenem sam, a onda polako kroz dan navrate na piće susjedi, prijatelji, kumovi. Sad su sa mnom u dvorištu još kum i jedan susjed. Ma dobro nam je, imamo tema za razgovor i zafrkanciju, imamo piva, a nikud mi se ne žuri pa ni pečenicu neću skidati prije 16 sati - kaže Ernest.

Ernest Bruneta iz lipičkog Grabika svoju 25 kilograma tešku pečenicu na vatru je stavio jutros oko 9. Prijašnjih godina bi mu dvorište uvijek bilo puno, a sada su tu, kaže, samo kum i susjed/Foto: Privatni album
Ernest Bruneta iz lipičkog Grabika svoju 25 kilograma tešku pečenicu na vatru je stavio jutros oko 9. Prijašnjih godina bi mu dvorište uvijek bilo puno, a sada su tu, kaže, samo kum i susjed/Foto: Privatni album

S neskrivenom tugom u glasu javio mi se Lipičanin Siniša Grubišić Sila koji tradicionalnu pečenicu peče u Siraču.

- Rihard Miler, moj pokojni tast svojevremeno je rekao: "Ako u 5 sati ujutro ne svijetli u dvorištu, neću je ni peć!" Njemu u čast ja se držim te tradicije pa sam i jutros u 5 zapalio vatru za pečenicu“, kaže Siniša. 

Lani fešta za 70 ljudi

Grubišići su bili među onim obiteljima koje su za Tucindan radili velike fešte, a lani su fešti radili zajedno s pakračkim obiteljima Prohaska, Otopal i Sudar, a prema popisu ljudi koji je napravio Siniša, na fešti je bilo više od 70 ljudi.

Siniša Grubišić Sila znao bi na Tucindan imati i 70 ljudi u dvorištu, a danas su, s tugom kaže, bili samo supruga Livija i on. te im se pridružio i njezin bratić
Siniša Grubišić Sila znao bi na Tucindan imati i 70 ljudi u dvorištu, a danas su, s tugom kaže, bili samo supruga Livija i on. te im se pridružio i njezin bratić

- Normalno da je tu bila glazba, zabava, veselje, puno dvorište. Ranijih godina sam pozivao ljude i osobno i putem društvenih mreža. A danas, danas mi to baš jako fali jer pečemo samo supruga Livija i ja, a pridruži nam se tek njen bratić. Šteta jer svi smo mi društveni ljudi, volimo fešte i druženje, a ova fešta za Tucindan se dugo i pomno planirala. Iako i bez prijatelja, i ovako je dobar osjećaj, maknem se od televizora, od dnevnika i bombardiranja lošim vijestima - kaže Sila.

- Kad budeš pisao molim te napiši da pečenicu pečemo pola/pola, ja i Šuga (Tugomir Sudar op.a.) s tim da ja ovdje stvarno pečem i ložim vatru, a on peče online jer je uvijek bio napredan momak - kroz smijeh kaže uvijek duhoviti i zanimljivi Sila. 

"Navrati na pivu"

Sa svima s kojima sam razgovarao na ovu temu, na kraju su pozivali: "Naleti, navrati, dođi na pivu!"

Tako je završio i razgovor s Marijom Plažaninom i Željkom Čavlovićem u čijem dvorištu obiteljske kuće u Bolničkoj ulici u Pakracu su u 12 sati već pristavili drugu pečenicu. Prvu tešku 24 kile su pekli od 8 sati.

Mario Plažanin i Željko Čavlović ispekli su dvije pečenice. I oni se čude jer im je prije dvorište prijašnjih Tucindana bilo puno, a ove godine ih je obišlo samo dvoje ljudi/Foto: Privatni album
Mario Plažanin i Željko Čavlović ispekli su dvije pečenice. I oni se čude jer im je prije dvorište prijašnjih Tucindana bilo puno, a ove godine ih je obišlo samo dvoje ljudi/Foto: Privatni album

- Čudno je jer nam je ranijih godina već u ovo doba dana znalo biti puno dvorište, ljudi bi navratili, popili pivo, malo bi se popričalo. A ove godine nas je do sad obišlo samo dvoje ljudi - kaže Mario.

Željko Čavlović, u Pakracu poznatiji kao Batak, u svom stilu preuzima riječ:

- Tko navrati možda i bude koja piva, ali pečenice ništa jer mi u Pakracu valjda pečemo najskuplje pečenice u Hrvatskoj. Nekad se prodavalo po 14 kuna, a sad je 22 kune po kili! Al ako ništa, bit će kruha za moću - kaže u šali Batak.

Tucindan - dan vraćanja dugova

Prema predaji na današnji dan se ne smiju tući djeca jer će u protivnom biti zločesta i boležljiva. Također, prema vjerovanju na Tucindan se ne smiju davati stvari iz kuće, a na ovaj dan su se i tradicionalno vraćali dugovi kako ljudi ne bi ostali dužni za Božić. Tucindan nastao je po tome što se tog dana životinja za pečenje najprije ubijala ušicom sjekire.

Kornelije Ivanović s ocem Zvonkom na Taboru u Filipovcu peče dvije pečenice, svaka oko 35 kilograma, a pečenice su na vatri od 9 sati. I Kornelije je među onima kojima ovaj Tucindan nikako nije po volji. 

Korneliju Ivanoviću ovogodišnji Tucindan nikako nije po volji. Kaže da nije očekivao da će mu danas doći puno ljudi, ali se iznenadio što mu nije došao baš nitko/Foto: Privatni album
Korneliju Ivanoviću ovogodišnji Tucindan nikako nije po volji. Kaže da nije očekivao da će mu danas doći puno ljudi, ali se iznenadio što mu nije došao baš nitko/Foto: Privatni album

- Prošao sam dvije samoizolacije i nakon dvadeset dana takvog režima, jedva sam dočekao Tucindan i pečenje pečenica. Ali po meni ovo što se događa, nema veze s normalnim. Da se razumijemo, treba se paziti od zaraze, treba biti oprezan, voditi računa o zdravlju, ali ja stvarno ne znam gdje su svi ljudi? Nama je svake godine dvorište bilo puno ljudi koji bi navratili, popili piće, malo bi popričali. Normalno da ove godine to nisam očekivao, ali nisam očekivao ni da nas neće posjetiti baš nitko. Sad sam se malo provezao kroz grad. Ljudi su se valjda svi u strahu pozatvarali u svoja dvorišta i kuće jer uvijek je u ovo vrijeme na ulicama bila velika gužva. To stvarno nije normalno i to me baš ljuti - kaže Kornelije.

"Ukrali su nam Božić!"

Ljut, žalostan i jako razočaran je i Saša Barčan Medo jer se u njegovom dvorištu u pakračkoj Kalvariji, ove godine nakon puno godina danas ne peče pečenica.

Saša Barčan (krajnje desno) s sinovima Bonom i Damjanom, a u naručju je i unuk Alex/Foto: Privatni album
Saša Barčan (krajnje desno) s sinovima Bonom i Damjanom, a u naručju je i unuk Alex/Foto: Privatni album

- Prije tri tjedan sam postao djed, dobio sam unuka Aleksa, ali sin Damijan i njegova žena Mateja kao i drugi sin Bono su morali ostati u Zagrebu. I sad zbog ovih ludih mjera niti oni mogu k nama, niti mi možemo k njima. Zato ne pečem pečenivcu jer nemam za koga peći. Umjesto da nam je kuća i dvorište puno za blagdane, sad smo tu samo supruga Vanja i majka Branka. Vlada i Stožer su ove godine napravili ono što ni četnici nisu 1991., ukrali su nam Božić. Pa mi smo 6.12. oslobodili Lipik i iste te godine pekli pečenice i zajedno slavlili Božić, a danas to ne mogu ni u krugu. Znači ne govorim o nikakvoj fešti, nego o najužem krugu obitelji. Vladajućima želim sretan Božić uz poruku: "Dao Bog da imali, pa nemali!" - poručio je Medo i dodao kako se nada da je ovo posljednji ovakav Tucindan, Badnjak i Božić.  

Nema opasnosti 

Vatra se danas loži i u dvorištu Darija Časara, a za razliku od ranijih godina kada je pečenicu pekao na ražnju, ove godine je peče ispod peke.

Vatra se i danas ložila u dvorištu Darija Časara, a za razliku od ranijih godina, kada je pečenicu pekao na ražnju, ove godine je peče ispod peke/Foto: Privatni album
Vatra se i danas ložila u dvorištu Darija Časara, a za razliku od ranijih godina, kada je pečenicu pekao na ražnju, ove godine je peče ispod peke/Foto: Privatni album

- Oduvijek sam čovjek od Tucindana. Ranijih godina me je samo posao u smjenama eventualno mogao spriječiti da ne pečem 23. prosinca. Tako će biti i ove godine i nadam se da će mi, bez obzira na ovu situaciju oko korone, kao i ranijih godina tijekom dana popodneva navratiti dragi ljudi, kumovi, prijatelji, poznanici. Smatram da to nije nikakva opasnost jer sve se događa na otvoreno prostoru, u jako prostranom dvorištu, poštivat ćemo epidemiološke mjere i tko dođe, dobro došao. Što se tiče logistike, pripremao sam se kao i za ranije godine tako da pića ne bi smjelo faliti, a poradit ćemo i na domaćoj vakcini -  kaže dobro raspoloženi Dario.

Vesel Tucindan = mamuran Badnjak

Ovo je tek dijelić atmosfere mnogobrojnih obitelji koje su, i u ovim specifičnim uvjetima koje diktira korona virus, ipak nastavili tradiciju Tucindana. Svi oni su nagrađeni prekrasnim sunčanim danom koji je razbio 20 dana dug period tmurnih oblaka i magle. Ovisno o tome kako će proći dan, a posebno večer, sutrašnji Badnjak bi za neke mogao biti mamuran. Također po tradiciji. 

Bio mamurna ili ne, svima želim da i Badnjak i Božić, ali i nadolazeća 2021. bude mirna, zdrava i sigurna. Bolja od ove koju polako ispraćamo.

Pogledajte kako je prošle godine izgledao Tucindan kod obitelji Grubišić. Nije ni čudo što su danas bili malo razočarani...