Fotografija: Čelnik Daruvarskog SDP-a povodom članka na našem portalu objavio je status na Facebooku
Galerija
Čelnik Daruvarskog SDP-a povodom članka na našem portalu objavio je status na Facebooku

Šef SDP-a Daruvar ima pitanja zbog vijesti o šoping centru. Mi tražimo tek jedan odgovor...

Čelnik Gradske organizacije SDP-a Igor Jareš na Facebook profilu se osvrnuo na moguću gradnju trgovačkog centra u Daruvaru i iznio svoja razmišljanja. No, tu postoji nekoliko problema...

Vijest koju je prije nekoliko dana objavio MojPortal.hr o mogućem otvaranju trgovačkog centra (retail parka) na periferiji Daruvara i dalje je top tema. Građani pričaju, a stavovi su različiti. Pošteno je i reći da je veći dio pozitivno dočekao takvu vijest, a bilo je, naravno, i onih koji su tradicionalno skeptični kao i onih, poput malih obrtnika, koji se boje hoće li se njihovi obrti ugasiti ako se retail park doista i otvori. 

A kada se o nečemu priča, onda se javi i politika, u ovom slučaju oporba, što je potpuno legitimno. Čelnik Gradske organizacije SDP-a Igor Jareš se na Facebook profilu osvrnuo na moguću gradnju retail parka te iznio mišljenje o trenutnom ekonomskom stanju u Hrvatskoj kao i viziju smjera u kojem bi Daruvar i Hrvatska trebali ići. 

Način razmišljanja

Jareš u statusu, nadam se ga da nisam pogrešno razumio, nema ništa protiv otvaranja trgovačkog centra, ali mu je žao što u Daruvar ne dolaze investitori iz automobilske industrije, inozemne digitalne tvrtke, tvrtke za razvoj umjetne inteligencije... 

Pa da malo raščlanimo što se zapravo u Daruvaru i Hrvatskoj događalo i upravo događa, zbog čega smo u situaciji u kojoj jesmo i zašto teško možemo napredovati ako ne promijenimo način razmišljanja.

Preslika statusa Facebook statusa čelnika daruvarskog SDP-a Igora Jareša/Foto: Screenshot
Preslika statusa Facebook statusa čelnika daruvarskog SDP-a Igora Jareša/Foto: Screenshot

Igor Jareš je na svom Facebook profilu za početak napisao:

"Zanimljiva analiza na Mojportal... Hrvatska pa tako i Daruvar nastavljaju smjer koji je krenuo 90-ih godina, a to je da naša mladost i inteligencija iseljava diljem Europe radeći za pristojne plaće izvan RH"

Priznajem, malo mi je nejasno zbog čega bi otvaranje retail parka u Daruvaru bio nastavak smjera iz '90-ih godina i kakve veze ima takva investicija s "iseljavanjem naše mladosti i inteligencije". Trgovački centri su generatori potrošnje, a potrošnja je generator ekonomskog razvoja. Jedna od glavnih poluga ekonomskog razvoja Sjedinjenih Američkih Država upravo su bili trgovački centri, a baš ti trgovački centri razvili su, primjerice, američka predgrađa koja su se s trgovačkim centrima zatim razvila u zasebne urbane cjeline i nešto kasnije od "stambenog prostora za siromašne" postala magnet za život višeg srednjeg sloja koji je bježao iz središta gradova.

Tri razloga

No, gdje je tu Hrvatska od '90-ih do danas, što spominje Jareš?

Nećemo ispasti genijalci ako kažemo da Hrvatska od završetka Domovinskog rata ekonomski luta i redovito propušta brojne dobre ulagačke prilike. I nekoliko je glavnih razloga zbog čega je situacija takva.

Prvi razlog je državna administracija i birokracija koja je organizirana (a organizirala ju je politika) tako da svakom ulagaču zagorča život umjesto da mu pomogne i olakša put do realizacije projekta.

Drugi razlog je korupcija, jedan od parametara po kojima smo u vrhu EU i protiv koje se svi deklarativno bune, ali se ništa konkretno po tom pitanju zapravo ne radi, a o predanosti i kontinuitetu u borbi protiv korupcije teško da možemo napisati bilo što suvislo.

Treći razlog su zakoni i porezi koji se prečesto mijenjaju i ulagači nisu sigurni s čime će ih država iznenaditi za koju godinu. "ABC" je sada već standardna uzrečica inozemnih ulagača koji su u nekom trenutku pomislili uložiti svoj kapital ovdje. "Anything but Croatia" ili u slobodnom prijevodu "Bilo gdje, samo ne u Hrvatsku". Na žalost, to je naš ulagački imidž. I toga moramo biti svjesni ako želimo nešto promijeniti. 

Daruvar je gotovo osam godina vodio SDP-ov gradonačelnik Dalibor Rohlik (4. 6. 2009. - 26. 1. 2017.). To je sasvim dovoljno vrijeme da se isprave nepravilnosti, posloži strategija, donesu povlastice i programi za privlačenje investitora, dovedu ulagači i započne ekonomski razvoj grada ili barem stvaranje zdravih temelja za taj proces. No, SDP-ov gradonačelnik Rohlik u osam godina to nije uspio. 

Iseljavanje mladih

Hoću reći, misleći na rečenicu Igora Jareša u kojoj govori o "iseljavanju mladih i inteligencije", SDP, čiji je on predstavnik, imao je priliku i na nacionalnoj (u dva navrata) i na lokalnoj, daruvarskoj razini napraviti nešto po tom pitanju, ali nije. Naravno, Igor Jareš ni najmanje nije kriv za to niti je imao ikakve veze s tim, ali politička opcija koju on zastupa - jest.

I da se ne bismo pogrešno razumjeli: nije ovo nikakav napad na Igora Jareša, ovo je samo raščlanjivanje situacije u Hrvatskoj u korist svih građana. Pa i u korist Igora Jareša.

"...a najveći investitori su nam strani trgovački lanci koji plasiraju svoju robu na svojim policama, a naša mladost im radi za minimalne plaće.", kaže dalje Jareš u svom statusu.

Igor Jareš, novi predsjednik daruvarskog SDP-a/Foto: MojPortal.hr
Igor Jareš, novi predsjednik daruvarskog SDP-a/Foto: MojPortal.hr

Činjenica radi, trgovački lanci stranih tvrtki dominiraju u Top 10 stranih kompanija u Hrvatskoj. Od 10 najvećih ulagača, četiri su trgovačke kuće i to Konzum plus, Spar te Lidl i Kaufland iz Schwartz grupe. Osim trgovaca, u Top 10 su dva naftaša (najveća Ina i PPD), dvije banke (Zaba i PBZ), jedan telekom (HT) i samo jedan klasični industrijalac - Pliva (iako i Ina pripada dijelom u proizvodne djelatnosti).

Trgovina je generator rasta BDP-a i dobro je da imamo strane trgovačke lance jer da ih nemamo - situacija bi bila dramatično gora. Plaće u trgovinskom sektoru jesu niske, ali njih određuje privatnik, a ne država. Država određuje samo minimalac. Privatnici su, zahvaljujući lošoj ekonomskoj politici svih vlada te globalnoj krizi iz 2008. za koju se Vlada Ive Sanadera pravila kao da kod nas neće doći, dobili mogućnost uzimanja jeftine radne snage jer je nezaposlenost bila doista enormna. I na radniku je bilo hoće li pristati na nisku plaću ili neće. I, da, to je okrutno jer su ljudi bili poniženi budući da često nisu imali izbora. 

Okrutno, ali istinito?

Ili su ipak imali izbora?

U trgovini u Hrvatskoj radi nešto manje od 200.000 ljudi. Takva masa radnika može se izboriti za pravedne uvjete onog trenutka kada se odluče kvalitetno ujediniti i organizirano i kanalizirano boriti za svoja prava. I moraju se osloboditi straha kojeg imaju od promjene posla. Ali netko od njih se toga treba prihvatiti. Živimo u vremenima gdje malo ili ništa stvari pada s neba, za bolje uvjete treba se izboriti. Okrutno? Možda. Ali istinito i, na žalost, realno. Kuknjava ne mijenja stvari. Mijenjaju je borci.

I dalje na svom Facebook profilu Igor Jareš kaže:

"Razumljivo je da je prodor stranog kapitala nužan i potreban, ali nažalost, ovdje nitko ne investira u automobilsku industriju, digitalizaciju, umjetne inteligencije kao u nekim drugim mlađim članicama EU, gdje bi naši građani i naša mladost imala 3x veće plaće i gdje bi gradovi poput Daruvara bili jedno idilično i lijepo mjesto za život."

Naravno da je prodor stranog kapitala nužan i, ako mene pitate, dao Bog da ga je što više. Tu se apsolutno slažemo. No, onda dolazimo do problema. "Ovdje nitko ne ulaže u automobilsku industriju", kaže Jareš. 

Naime, ljudi koji vode automobilsku industriju nisu budale. Vode posao koji vrijedi milijarde i o njihovim potezima ovise deseci tisuća radnih mjesta. Ako Jareš misli da može dovesti automobilsku industriju u ovakvu Hrvatsku, onda se negdje gadno preračunao. Taj smo vlak pustili da prođe pokraj nas desetak puta u posljednjih 20-ak godina. 

Pretjerana birokracija

Čovjek koji vodi, recimo, ulagački sektor BMW-a želi efikasnost, jednostavnost i povlastice zbog onoga što će tvrtka donijeti Hrvatskoj. Ali tko može dobiti efikasnost i jednostavnost u Hrvatskoj, u državi koja je u prvoj ruci ljudima kojima je potres urušio kuće tražila da prikupe 90 (devedeset!) dokumenata za zahtjev za obnovu. 

Vlasnici autoindustrija nisu idioti pa da dođu u Hrvatsku na čerupanje. Evo i malo kronologije "dolazaka" autoindustrije kod nas kako bi stvari bile jasnije.

Prvo je 1998. trebao doći Audi, i to u šibenski TLM gdje su namjeravali sklapati kompaktni A3, ali naravno da su vrlo brzo pokupili stvari i otišli. Zatim su se 2000. pojavili predstavnici Mercedesa pa se pokupili i otišli. Pa je 2006. Kia planirala ući u hrvatska brodogradilišta i napraviti tvornicu automobila u Šibeniku, ali su, vidi čuda, odustali. Pa je Toyota 2004. bila zainteresirana graditi u okolici Vukovara, ali "pogodnosti" koje im je ponudila država bile su doslovno sramotne. Politika koja se redovito kune u Vukovar tada je imala priliku Toyoti dati i zemljište za kunu i na 10 godina ga osloboditi svih ili većine davanja samo da se zaposli nekoliko stotina Vukovaraca. Da, ali to je Toyota, oni imaju love, ne damo mi državno za "đ". I nema Toyote u Hrvatskoj.

Zašto?

Zato što nema dugoročne ulagačke vizije.  

Došli i brzo otišli...

Dolazili su još, da ih ne zaboravimo, predstavnici Forda (2007.), Protona (2008.), BMW-a (2012.) i nakon toga ne dolazi nam više nitko. I ako bilo tko misli dovući autoindustriju u Hrvatsku treba mu jasno reći da odustane od toga. Sve što im treba već imaju u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. O povlasticama koje su oni ponudili predstavnicima autiondustrije možemo neki drugi put.

A ako se već razmišlja o autoindustriji u Hrvatskoj, onda bi jedino logično bilo okrenuti se prema Mati Rimcu i električnim automobilima i vidjeti može li se eventualno tu nešto napraviti. S tim da Rimac ne želi raspršenu tvrtku, da odmah zaustavimo one koji bi ga eventualno zvali, jer on želi sve pogone imati na oku u Zagrebačkoj županiji. Ali čovjek možda ima dobru ideju.

Zatim v. d. predsjednika daruvarskog SDP-a zaziva ulaganje u "digitalizaciju, umjetne inteligencije kao u nekim drugim mlađim članicama EU"

Protiv digitalizacije i razvoja umjetne inteligencije nitko normalan ne može ništa reći nego samo pozdraviti svaku takvu inicijativu. 

Lipičko iskustvo

Evo, ona se realizira u susjednom Lipiku koji je krenuo u prilično složen projekt uspostavljanja Centra za razvoj umjetne inteligencije. Kada smo u siječnju 2021. objavili tu lipičku vijest, dosta ljudi ju je ismijavalo, što je neka hrvatska podcjenjivačka klasika, ali u Lipiku su upravo provedena prva testiranja kandidata i uskoro kreću i prva predavanja dok istovremeno Lipičani nude svoje nekretnine u najam jer u Lipik na školovanje za programera umjetne inteligencije uskoro dolaze mladi iz cijele Hrvatske. Dakle, odmah stiže i korist za širu zajednicu.

Prevedeno, Lipik je upravo napravio prvi konkretan korak u okretanju dosad negativnog procesa - mladi sada dolaze u Lipik, neki će i ostati, a neke će odmah nakon završenog školovanja čekati radno mjesto. Lipik je nekih 25 kilometara udaljen od Daruvara. Bilo bi dobro udružiti snage jer umjetna inteligencija nije više budućnost nego sadašnjost. A udruživanje, ono od čega iz nekog glupog razloga dosta ljudi u našoj domovini zazire, jedini je logičan put za velike stvari kada je ovako mala država kao naša u pitanju.

"Naši građani i naša mladost imala bi 3x veće plaće i gdje bi gradovi poput Daruvara bili jedno idilično i lijepo mjesto za život".

Lijepo zvuči, ali je prilično paušalno i pomalo populistički. Plaće određuje tržište i proizvodna sposobnost pojedinca ili tvrtke, odnosno potreba za njihovom uslugom. Ali da bi u digitalnom poslovnom svijetu imali veće plaće od onih koje sad prima većina Daruvarčana, sigurno bi.

Projekti i rezultati

Gradonačelnik Lipika Vinko Kasana neće se naljutiti ako ovdje napišemo da on ne zna puno o digitalizaciji i gotovo ništa o umjetnoj inteligenciji, ali zato zna da je digitalizacija sadašnjost potrebna za razvoj grada kao i da je umjetna inteligencija budućnost koja upravo postaje sadašnjost i prilika koju se mora pokušati iskoristiti. 

Zato je školovane Lipičane vratio iz Zagreba u Lipik i dobro ih platio, ali zauzvrat tražio projekte i rezultate. Jer zbog toga ih je vratio kući. Njegova vizija sada dobiva konture konkretnih projekata koji bi Lipik (koji je u hrvatskom vrhu po povlačenju EU novca po glavi stanovnika) doista mogli na potpuno nov način ucrtati na kartu svijeta. Nedavno je i sestrinska tvrtka njemačke IT kompanije otvorila svoje urede u Lipiku. Da, u redu, nije došao Google, ali prvi koraci se rade i prvi rezultati se vide. Lipik je možda na pravom putu da postane "mjesto u kojem će naša mladost imati 3x veće plaće". No, U Daruvaru sam vidio samo kako ljudi na Lipičku viziju ljudi odmahuju rukom.

Zaključno, nije problem napisati ili reći što bi se sve trebalo i moglo dovesti u Hrvatsku i kako od Hrvatske i Daruvara napraviti "idilično i lijepo mjesto". Političari, kako oni na vlasti, tako i Igor Jareš koji je sada u oporbi, moraju shvatiti da prvo moraju osvijestiti odgovor na suštinsko pitanje: Zašto veliki ulagači (autoindustrija, digitalni i AI divovi ili barem oni malo manji) ne žele doći u Hrvatsku?   

Ako slučajno netko još razmišlja, olakšat ćemo: Zato što ne žele biti nečije budale.

No, fer je i pitati kako bi ih ipak mogli "dovesti, zaustaviti iseljavanje, dati mladima 3x veće plaće i od Daruvara napraviti idilično i lijepo mjesto"?

E, taj odgovor - precizan, strukturiran, raščlanjen do detalja, utemeljen i razrađen - taj odgovor bih volio čuti.