Goran Jureković sa slomljenim prstom odvozio 90 km na biciklu, istrčao 21 km i preplivao 1,9 km
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Subotu 9. listopada 2021. godine većina građana neće pamtiti baš po ničemu dobrom. Tmuran, prohladan dan, dan za provesti u krevetu pod dekicom uz dobar film ili knjigu. Ljubitelji sporta možda će se te subote sjećati po pobjedi daruvarskih odbojkaša ili nogometaša u svojim natjecanjima, oni malo zagriženiji po veličanstvenoj pobjedi Furyja nad Wilderom, BiH nad Kazahstanom ili Engleske nad Andorom...
Vjera u sebe
Međutim, jedan sportski događaj ostat će u sjećanju malom, odabranom broju ljudi. Ljudi koji su vjerovali da mali čovjek može puno, bez velike pompe, sponzora, podrške uže i šire zajednice, bez trošenja javnog novca, bez pravih uvjeta za treniranje, sve samo uz veliki rad, odricanje i, prije svega, uz ogromnu volju i vjeru u sebe.
Naš sugrađanin, skromni i samozatajni Goran Jureković Gogo, nakon godina treniranja i asketskog života, jučer je pokorio utrku Zadar halfironman 2021. i tako na velika vrata ušao u anale daruvarskog sporta.
Usprkos slomljenom malom palcu na nozi, usprkos orkanskoj buri i jakim golfskim strujama u petrčanskoj uvali te usprkos odustajanju velikog broja natjecatelja, naš pulen nije dvojio ni trenutka nego je hrabro skočio u hladno i valovito more vjerujući u sebe i svoje mogućnosti.
Talijanska obalna straža bila je u stanju pripravnosti, naši spasioci su u gumenjacima neprestano kružili oko njega tjerajući jata morskih nemani dalje prema pučini, sve s jednim ciljem: da se Gogo dočepa čvrstog tla pod nogama. Jer svi su znali, jednom kad izađe iz mora, onda mu je samo nebo granica. Mi koji smo ostali u Daruvaru, pratili smo putem aplikacije njegov napredak. Moram priznati, nismo bili zicer hoćemo li na kraju dana čitati rezultate utrke ili autopsije, ali duboko u nama tinjala je nada da će uspjeti isplivati. I onda ushićenje: nakon 70 minuta borbe s valovima, strujama, morskim psima i najviše samim sobom, naš junak izlazi na suho tlo i kreće dalje.
Malo više od 7 sati
Ono što je slijedilo bilo je 90 km bicikliranja što je njegova najjača disciplina. Iako mu je bura, s povremenim naletima od preko 150 km/h, zadavala poteškoće, uspio je dionicu završiti za 3 i pol sata.
I onda, kao šlag na tortu, slijedi trčanje polumaratona. Zamislite nakon svih dosadašnjih muka i napora, s onim njegovim nogicama debljine drvenih bojica, još pretrčati 21 kilometar. Hrabrost. Ludost. Možda. Ne znam.
Uglavnom, uspio je! Malo više od 7 sati plivanja, vožnje bicikla i trčanja i to je to.
Životni san je ostvaren!!!
Duca napokon može odahnuti!!!(do sljedećeg izazova)
Sad slijedi prigodna tetovaža, odmor i opuštanje, smišljanje novih avantura i cuganje u Špici.
Što god sljedeće smislio nema sumnje da ćeš i ostvariti!!!
Samo jako Gorane!!!