Kako su daruvarski trkači preživjeli tešku utrku i ostvarili sjajne rezultate, a da nisu osvojili medalju
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Nedjelja, 9 sati. Usprkos prohladnom, maglovitom jutru u osječkom naselju Pampas, smještenom na desnoj obali Drave, okupilo se stotinjak trkačkih entuzijasta željnih novih sportskih izazova. Nakon skoro cjelogodišnjeg izostanka bilo kakvog oblika organiziranog trčanja, zbog svima dobro poznatih epidemioloških mjera, osječka udruga "Žuti šešir" odlučila je organizirati utrku Neptun trail 2021., koju ove godine prati slogan "Blato je zlato".
Natjecatelji su mogli birati između dvije dužine staze, 12 i 21 kilometara, a sama staza prati tok Drave prema osječkom vikend naselju Karašica (raj na Zemlji za ribolovce i komarce) gdje je i ušće istoimene rijeke, pa nazad blatnim šumskim puteljcima prema cilju.
Među slavonsko-baranjskom trkačkom elitom na startu utrke našle su se i daruvarske jake snage, članovi Daruvarskog amaterskog trkačkog kluba, u trkačkim krugovima svima dobro znanog kao DARC. To je klub koji okuplja dvadesetak zaljubljenika u rekreativno trčanje i čije se članice i članovi već nekoliko godina natječu na mnogobrojnim cestovnim i trail utrkama, a nemali broj puta bili su i osvajači medalja.
Ni ovaj puta nismo podbacili. Premda nismo dospjeli na postolje, rezultati su bili izvrsni, posebice kada se uzme u obzir da je tek početak sezone trčanja. Na dužoj stazi Ratko Boroš osvojio je 6. mjesto, Tomislav Tepeš 8., a Eniz Jašarević je utrku završio na 11. mjestu. U vrlo jakoj konkurenciji na kraćoj dionici Mladen Lapaš osvaja također 6. mjesto sa samo par minuta zaostatka za pobjednikom. Goran Jureković standardan, uvijek među prvih dvadeset, dok je Nikola Sabolić možda podbacio rezultatski, ali je zato trkač s nadaleko najljepšim stilom trčanja u ovom dijelu Europe.
Pisac ovih redova je kratko rečeno preživio. Od samog starta bila je to borba za svaki udisaj. Zadnjih par kilometara kraj mene je trčala moja pokojna baka Manda i bilo je kao da trčimo prema nekakvom udaljenom svjetlu. Nakon prolaska kroz cilj u život me vratio moj kolega avanturist Gogo dodavši mi limenku tekućih elektrolita.
I na kraju, blato se opralo, ostala je samo uspomena na divno vrijeme provedeno s divnim ljudima i totalna upala mišića.
