Dobrila Bačić o preminuloj Dolores Balaško: "Vrijedilo je poznavati te i družiti se s tobom"

Dobrila Bačić, umirovljena profesorica hrvatskoga jezika i povijesti umjetnosti iz Daruvara emotivnim riječima oprostila se od preminule kolegice i poznanice Dolores Balaško.

Njezine riječi prenosimo u cijelosti.

„Posvećeno dragoj Dolores Balaško, osobi sa šarmom i duhom…

Znaš, jako, jako si me rastužila jutros, svojim odlaskom. Pamtim Te onako sitnu, poletnu, pedantnu, britku, a istovremenu krhku, nježnu i suptilnu. I nadasve, privrženu obitelji. Uvijek u silnoj žurbi, jer moraš kuhati, ali nikad bez košare u ruci i često sa stručkom prvih đurđica ili jesenjih, šumskih ciklama.

Dolores sa svojim prijateljicama/Foto: Privatni album

Zanimljivu, kreativnu i duhovitu na već „stoljetnoj“ subotnjoj kavici s dragim prijateljicama, standardnom četvorkom, Gogom, Brankicom, Zdenom i Sašicom ili kad bi Silvija i ja poslije škole skrenule k tebi na druženje. U kuću sa starinskom fasadom, u Gundulićevoj 8, vukli su me znatiželja i znakoviti izazovi. Tvoja osobnost, kućni interijeri, dvorište, ma ne, nego perivoj od bilja i cvijeća i drveća. Bunar obojen u zeleno obješenim petunijama i fuksijama. I primamljivi mirisi i okusi. Onako, modernistički rečeno, topile su se boje, mirisi, okusi i zvuci (čista sinestezija!!!) s austrougarskim štihom, retro i moderno, klasično i urbano.

S jeseni i zimi miris pite od grožđa, prvi vrganji, Tvoja Apfelstrudel, cimet i vanilin krancle, božićni ukrasi za bor s početka 20. stoljeća, starinski namještaj u salonu, „Geretijev zimski pejzaž“ u akvarelu geometrijske apstrakcije u nekom dječjem prostoru. S proljećem i ljetom, u rana jutra i sutone mirisi i okusi postajali su snažniji i omamljujući: proljetne cvjetnice, zelene i bujne papratnjače zaklonjene dubokom hladovinom, pekmez od prvih marelica i snažno, plameno crvenilo Tvojih muškatla i ruža. A tek datura jakim mirisom u suton pored ljetne kuhinje! Doživljaju viđenog i uživanju u istom ne bi se postidjeli mnogi, oni stručni i oni što ne mare za takve stvari.

Na znanju, umješnosti, decentnosti, harmoniji i skladu te na čistoj Ljepoti pozavidjeli bi ti mnogi. Slavna Suzanne Zimmel, bečka blogerica i autorica knjige Bečka kuhinja, mnogi naši dizajneri, Saša Šekoranja i Jura Gašparac, znaš često smo ga spominjale u razmišljanjima o antikvitetima.

A zvuci? Glasovi naših učenika, lastavice koje su negdje pod strehom imale gnijezdo, i dakako, Tvoj pas i gospođa perzijska, lavežom i predenjem važno su htjeli ukazati da se žele družiti i sjediti pored nas i zadovoljno drijemati na suncu. Apsolutni sklad prirode i čovjeka. Ovo je pokušaj da se uspomene ne izbrišu, važni trenutci zaustave, onako fotografski, emocijom i impresijom. A time ću se praviti da se ništa nije dogodilo, da nas nisi napustila. Jer, zahvaljujući sjećanjima, lakše možemo opstati u životu…

I na kraju, prisjećam se one Cesarićeve, "Na novu plovidbu".

Ona je završetak Tvoga portreta, ona je poruka i točka na i, jer to si Ti.

Poslušaj ju:

VEDRI SE NEBO. SUNCE SE RAĐA.

PLOVI IZ LUKE JEDNA LAĐA;

JEDNA ŠTO DUGO STAJAŠE U DOKU,

SVA IZBIJENA, S RANAMA NA BOKU.

MORE KO MATI, VUČE JE NA KRILO.

LJULJA JE, ŠAPĆE: NIŠTA NIJE BILO.

Zaplovi nebeskim morem u sigurnu luku Gospodinovu, mahni nam ponekad nekim svojim, cvjetnim aranžmanom i budi mirna i spokojna, draga, naša Dolores.

Ništa neće prestati u Gundulićevoj 8, Tvoji bližnji, biljke i stvari slijedit će zakonitosti panteizma života.

Vrijedilo je poznavati Te, družiti se, prijateljevati s Tobom, voljeti Te, radovati ili tugovati nad životom. Sve ćemo staviti u ladicu sjećanja i otvara ćemo ju, neće biti podložna vremenu prolaznosti i zaborava. Obećavam."

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!