Preminuo Stjepan Štef Lamza, jedan od najvećih igrača Dinama svih vremena
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Bio je fantastičan vezni igrač, jedan od najboljih u pohodu na Kup velesajamskih gradova 1967. i jedan od najvećih miljenika miljenik navijača Dinama.
Stjepan Štef Lamza umro je u bolnici. Imao je 81 godinu...
Jedan od najvećih, a možda i najveći idol Dinamovih navijača bio je - Stjepan Lamza. Lamza je bio fenomenalan nogometaš. On je bio talent brazilskoga formata. Lamza je bio ljevak koji je mogao s loptom sve, pa i više. Lamzin je dribling bio čudesan. Nikad se nije znalo kamo će. Nogom je dijelio lopte kao rukom. Lamza je bio i fizički fenomen. On je imao čelična pluća, pa je i nakon neprospavane burne noći mogao istrčati ne jednu, već dvije utakmice. Lamza je bio lijeva spojka, dakle ofenzivac, ali kad se zainatio, on je mogao držati i cijelu suparničku navalu, pišu Sportske novosti.
Lamza je, što je odlika isključivo najvećih, bio strahovito samouvjeren. Kad su na igralištu znali nastati problemi, on bi povikao: “Samo meni dajte loptu i sve je riješeno.” Lamzu nije zanimalo tko je nasuprot. Legendarno je postalo Lamzino pitanje Belinu: “A s kim danas igramo?”, a Dinamo se u tome času iz hodnika spremao istrčati na beogradsku Marakanu, koju je okupiralo 80.000 navijača Crvene zvezde.
Narodski čovjek
Stjepan Lamza rođen je 23. siječnja 1940. u Sisku i najveći je nogometni genij kojega je Sisak ikad dao. Igrao je za sisačku Segestu, a s 18 pošao je u dobrostojeći mariborski Branik. Mariborčani su igrali u drugoj ligi. No Lamza je, što se odmah vidjelo, bio visoka prva liga. Stoga nije bilo nimalo neobično što je u ljeto 1959. nastala pomama za njim. Htjeli su ga mnogi, a uspio ga je ukrasti Dinamo.
Dinamovi ljudi pošli su u Maribor, ukrcali ga u automobil, doveli u Zagreb i sakrili u stan iz kojega se Lamza nije micao tjedan dana. U to je doba bilo tako, svi su se plašili da u igru ne uskoči netko drugi i da ne ponudi više. Stoga su transferi nalikovali na prave krimiće. Dinamo je pomno čuvao Lamzu do prvoga dana prijelaznog roka. Tada su ga odveli u Zagrebački nogometni savez i tek kad je potpisao mogao je u grad. Lamza je u Dinamu igrao sjajno. Kad je imao svoj dan, utakmice su se pretvarale u komediju. Lamza je driblinzima dovodio suparnike do ludila, a gledatelje je vodio ravno do ekstaze. Lamzina igra bila je razlog zbog kojega se dolazilo u Maksimir.
No Lamza je imao još nešto što su ljudi obožavali. On je bio draga, poštena duša, on je bio narodski čovjek, kojemu je svatko mogao prići (u Gradskoj kavani, u Splendidu, nakon treninga) i s njime porazgovarati o nogometu. Lamzine igre bile su poezija. Koja je bila najbolja? Je li najbolje igrao s Eintrachtom, koji je Dinamo u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa velesajamskih gradova, nakon 0:3 u Frankfurtu, nadvisio s 4:0 u Maksimiru? Lamza je s Eintrachtom igrao sjajno. Nijemce je uništavao u kasnoj fazi igre, kad su oni, odlično pripremljeni, neumorni i karakterno jaki, poslovično najjači.
- Lamza se u produžetku poigravao s igračima Eintrachta. Tri je puta oko stote minute bacao Jusufija na travu, napokon su ga Nijemci otkosili i sudac je dosudio kazneni udarac. Lamza je mirno ustao, prišao mi i kazao: “Ja sam učinio svoje, a sad ti učini svoje. Štef je učinio sve, na meni je samo ostalo da zabijem za 4:0” - pričao je Rudi Belin za Sportske novosti.
Lamza je o toj glasovitoj utakmici u jednome intervujuu kazao:
- Nije to bila moja najbolja utakmica. Bilo je i boljih, no ovu su ljudi upamtili jer je bila najvažnija.
Lamza nudi drugu utakmicu.
Dinamo je pod imenom grada Zagreba 1960. igrao s Barcelonom u Kupu velesajamskih gradova. Modri su na Nou Campu vodili 2:0, a Lamza je igrao ludo.
- Barcelonu, za koju su igrali Czibor, Suarez, Everisto, Kubala, Kocsis, sve klasa do klase, imali smo na pladnju, no izgubili smo 3:4. Nakon te utakmice tražila me Barcelona. Španjolci su nudili velik novac, no ja tada nisam mogao nikamo, bilo mi je 20, a nisam ni znao što se događa. Tek sam mnogo godina nakon te utakmice saznao što je nudila Barcelona - pričao je Lamza.
Lamza je u večeri u kojoj je Dinamo nadvisio Eintracht potpisao za belgijski Liege. Ugovor je bio težak 280.000 dolara. Bila je to astronomska brojka. No tada se dogodila tragedija. Dinamo je veliku pobjedu slavio u vili Rebar. Lamza je vrlo brzo bio u blaženome stanju i netko ga je odveo u sobu i - zaključao. A Lamza je htio van. Izašao je na balkon i - pao. Kako se to dogodilo?
- Pijan sam opal s balkona i niš se više ne sjećam - bilo je sve što je mogao kazati Lamza.
Pad je bio strašan. Lamzu su našli kako nepomično leži na tlu. Odmah je stigla Hitna pomoć i odvezla ga u Traumatološku bolnicu. Ležao je u bolnici 40 dana, nakon godinu dana uspio se vratiti na igralište, ali pravu priliku za igru u Dinamu više nije dobio.
Lamza se s Dinamom oprostio 1970. u prijateljskoj utakmici s Benficom. Trebao je igrati desetak minuta, ali gledatelji ga nisu puštali iz igre. Lamza je odigrao cijelo poluvrijeme i bio odličan. Dinamo je pobijedio 2:0, a Lamza je postigao famozan pogodak - u rašlje. Lamzi kod Zebeca nisu tekli samo med i mlijeko. On je znao biti i na crnome kruhu. Kad je Zebec odlučio Lamzu dovesti u red, on je pred svim igračima kazao: “Lamza, vi više niste u momčadi. No nije da ne igrate zato što pijete. Vi ne igrate zato što igrate loše. Vratit ću vas tek kad budete igrali dobro.”
Propali Standard i Rapid
Lamza se vratio i u povratničkom je nastupu zabio dva gola. Kad je zabio prvi, visoko je podignuo ruku prema Dinamovoj klupi. Zebec je ustao, došao do aut-linije, zapljeskao i kazao: “Lamza, za gol pljesak, a za ruku kazna.”
Lamza je bio priča u kojoj je Zagreb beskrajno uživao. Njegove ideje bile su nevjerojatne. On je volio sjediti u Splendidu (današnji Lenuci), pa otići do Esplanade u negda iznimno popularni noćni bar Zlatni lavovi. Jednom je zgodom ovu kratku distancu prešao na nesvakidašnji način. Pozvao je taksista i kazao: “Molim vas, od Splendida do Esplanade, ali u rikverc.” Svaki ovaj događaj, koji se u Zagrebu strasno prepričavao, povećavao je mit o Lamzi.
Bio je ljubimac navijača, a onda je jedan koban pad s balkona promijenio sve. Lamzini dani u Dinamu bili su prepuni zanimljivih događaja. Oko Lamze se uvijek nešto događalo. Stoga je rastao mit o njemu. Jednom smo zgodom, bilo je to 1990., vozili Lamzu iz Pule, gdje je igrao za Dinamove veterane na Đoserovu memorijalu, u Zagreb. Lamza je otvorio dušu.
- Ah, što sam radio. U moje se doba nakon svake zagrebačke utakmice proglašavao igrač utakmice. Često mi se to događalo i kao poklon bih dobivao slike naših genijalnih naivaca, Lackovića, Generalića, Večenaja, Rabuzina... Čim bih sa slikom ušao u svlačionicu, kazao bih: “Mijenjam sliku za litru gemišta.” Pametni su odmah uzeli sliku. Eh, da sam skupljao te slike, danas bih bio kolekcionar od formata - pričao je Lamza.
Lamzu je 1960. tražila Barcelona. Španjolci su nudili 200.000 dolara, što je u to doba bio golem novac. Lamzu je 1964. htio i München 1860. Imao je 24 godine i na normalan način nije mogao u Njemačku. Stoga je pobjegao s Perušićem. Dinamo je došao razgovarati s obojicom. Perušić se nije htio vratiti, a Lamza se vratio.
Nakon nesreće Lamzine su ruke bile prazne. Liege je propao, no trebao je poći u Rapid. Ali jalni su dojavili Austrijancima da Lamza ne može. Stoga je krenuo u odiseju: Rijeka, Zagreb, Chateauroux, Croatia Melbourne, Metalac, Prvomajska... Posljedice pada bile su strašne, Lamzin centar za ravnotežu bio je poremećen.
- Nisam više bio Lamza - govorio je Lamza. - Svi su očekivali da ću ja i dalje moći sve predriblati. Ali kako driblati kad sam jedva hodao.
Stjepan Lamza za Dinamo je, računajući i prijateljske, odigrao ukupno 281 utakmicu i postigao 72 pogotka. Zabilježio je sedam nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Što je premalo za talent koji mu je Bog podario. No i to bilo je sasvim dovoljno da Lamza u Zagrebu postane i ostane pojam i najsvetija nogometna relikvija, pišu Sportske novosti.
_______________________
OSOBNI KARTON
Stjepan Lamza, rođen 23. siječnja 1940. u Sisku
Igračka karijera:
Metalac Sisak, Segesta, Branik Maribor, Dinamo Zagreb (1960.-1968.; 186 utakmica, 36 golova), Rijeka (1968.-1969.; 3 utakmice), Zagreb (1969.-1970.; 6 utakmica, 2 gola), Chateauroux (1970.-1971.; 9 utakmica, 1 gol), Croatia Melbourne (1972.)
Reprezentacija Jugoslavije (1963.-1967.; 7 utakmica)
Trofeji
2 Jugoslavenska kupa (1963., 1965.), Kup velesajamskih gradova (1967.)