Komemoracija u Kusonjama: "Bez iskrenog kajanja nema ni oprosta"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
"Mi, hrvatski ratnici, u Domovinskom ratu smo svoj posao odradili časno, hrabro i besprijekorno, obranili smo i oslobodili Hrvatsku. Danas u miru i slobodi moramo dati svoj maksimum da žrtva hrabrih ljudi, pripadnika A satnije ZNG Bjelovar koji su svoj život dali u Kusonjama 8. rujna 1991., ne bude uzaludna."
"Iako je od tada prošlo 31 godina, osjećaj boli je i danas snažno prisutan. Ono što i dalje posebno boli je da počinitelji tih zlodjela nisu odgovarali. Klanjamo se žrtvama, ali ne smijemo oprostiti i zaboraviti zločincima jer bez iskrenog kajanja, nema ni oprosta."
"Naši poginuli su nam svojim primjerom pokazali što je to zajedništvo i što znači ne napustiti jedan drugoga i zato od njih trebamo naučiti da se ne smijemo razdvajati i da se trebamo držati zajedno."
Najvažnije su to poruke odaslane s jučerašnje 31. obljetnice tragične pogibije 20-torice hrvatskih branitelja, pripadnika bjelovarske A satnije ZNG, koja je održana u Kusonjama, na mjestu stradavanja, kod kapelice Male Gospe.
Prije točno 31 godinu, 8. rujna 1991., uz strahovita zvjerstva i mučenja, u Kusonjama su ubijeni Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.
Dvije godine kasnije, 8. rujna 1993. prilikom obilježavanja stradavanja i odavanja počasti, od kukavički i podmuklo podmetnute neprijateljske mine smrtno su stradali i Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović.
Središnjoj komemoraciji u Kusonjama prethodilo je odavanje počasti polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja Rakov potok, gdje je bila masovna grobnica iz koje su ekshumirana tijela 20 poginulih hrvatskih branitelja.
Uz predstavnike Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata RH Kusonje 91.-93., Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Bjelovarsko-bilogorske županije, Kluba veterana A satnije Bjelovar i Jedinice za posebne namjene MUP-a RH „Mosor“ čija 2 pripadnika su također poginula u Kusonjama, vijence su položili i izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH Josip Đakić, zastupnik u Hrvatskom saboru i Dinko Tandara, ravnatelj Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć u Ministarstvu hrvatskih branitelja s izaslanstvom.
Vijence su položili i predstavnici Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske županije i gradova Bjelovar, Pakrac, Lipika, a molitvu za poginule hrvatske branitelje predvodio je velečasni Jozo Zorić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Pakrac.
Ove godine izostao je tradicionalni „Mimohod pobjednika“ od Rakovog Potoka do kapelice u Kusonjama jer su u tijeku radovi na izgradnji mosta u Kusonjama.
Prije početka komemoracije, okupljeni su pljeskom pozdravili članove Udruge maratonaca „Heroji ne umiru“ Sisačko-moslavačke županije i Atletskog kluba Borik Bjelovar koji su od jutra trčali ultramaraton Bjelovar – Kusonje.
Nakon polaganja vijenaca, prvi se okupljenima obratio Mladen Sabolović, predsjednik Kluba veterana A satnije Bjelovar i predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Bjelovara koji je istaknuo kako je biti članom A satnije bilo izuzetno časno i odgovorno, ali i teško.
- Osim hrvatske odore, hrvatskog srca i hrabrosti koja graniči s ludošću nismo imali ništa drugo, ni oružje, ni opremu, ni vozila. Ali pružila nam se prilika za ostvarenja višestoljetnog sna o slobodni i neovisnosti i bili smo svjesni da je ne smijemo propustiti. Tako je počeo slavni, ali ujedno i krvavi put A satnije ZNG Bjelovar, tada A čete koja je osnovana kao prva djelatna vojna formacija ZNG pod okriljem MUP-a, rekao je Sabolović koji je detaljno opisao napadno djelovanje 8. rujna 1991. kada su hrvatski branitelji u selu Kusanje upali u dobro pripremljenu zasjedu.
- Nakon cjelodnevne i cjelonoćne borbe svih snaga u Pakracu, ne uspijeva se probiti obruč oko opkoljenih pripadnika A satnije i dolazi do strašnog zločina velikosrpskih snaga. U direktnoj borbi pogiba 13 pripadnika satnije, 6 ih se moralo predati jer su ostali bez streljiva, a jedan pogiba u pokušaju proboja obruča. Nakon nehumanih iživljavanja i zvjerstva, njihova tijela zakopavaju na mjestu Rakov potok, gdje su zakopavali uginule životinje kako bi prikrili trag zločina, rekao je Sabolović.
Marko Marušić, župan Bjelovarsko-bilogorske županije je istaknuo da nema čovjeka koji se na ovom mjestu ne osjeća užasnuto i duboko uznemireno.
- Ovdje je počinjen krvavi masakr, zvjerstvo koje je teško pojmiti i jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu. Iako je od tada prošlo puno godina, osjećaj boli je i danas snažno prisutan. Ono što i dalje posebno boli je da počinitelji tih zlodjela nisu odgovarali i to je činjenica s kojom se ne možemo i ne smijemo pomiriti. Svi zajedno moramo se boriti da se to promjeni i da se svi oni koji su počinili zločine izvedu pred lice pravde jer niti jedan zločin ne smije ostati nekažnjen. Pozivam i sve one koji imaju saznanja o počiniteljima da to otkriju i tako skinu teret i pomognu da istina izađe na vidjela. To je dužnost svakog poštenog i dobronamjernog čovjeka, poručio je župan Marušić.
Emotivan je u svom govoru bio Dinko Tandara, izaslanik predsjednika Vlade RH.
- Već 31. godinu dolazimo se ovdje pokloniti žrtvi naših hrabrih prijatelja, braće, ljudi koje smo poznavali. Ali danas smo došli i nešto naučiti od njih jer su nam pokazali što je to zajedništvo i što znači ne napustiti jedan drugoga. Pokazali su nam da moramo biti složni, rekao je pa se vratio u vrijeme puno prije Domovinskog rata.
- Od 1945. do 1990. godine učili su nas nekoj povijesti koji su pisali oni koji su nas ponovno 1991. htjeli izbrisati s lica zemlje i tu je povijest potrebno revidirati. Svoje pravo lice pokazali su time kako su se odnosili prema zarobljenicima, ali i prema civilima jer njima je bilo važno očistiti Hrvatsku od Hrvata. Zahvaljujući ovim našim prijateljima, ali i svim braniteljima, nisu uspjeli i sve dok bude nas, tako će i biti, zaključio je.
Emocije nije krio ni saborski zastupnik Josip Đakić.
- Sjećamo se i pamtimo kako ne bi nikad zaboravili, kako ne bi nikada dozvolili da se povijest ponovi i kako bi ova žrtva koja je ugrađena u temelje hrvatske domovine uvijek bila s nama. Ginuli su na ovom području i Pakračani i Lipičani i Bjelovarčani i Virovitičani i Požežani i drugi iz svih krajeva. Postoje oni koji su odgovorni za te žrtve i koji su organizatori pobune na pakračkom području i oni bi trebali biti procesuirani. Oni su uzročnici ovakvih strahota nad našim vitezovima koji su branili svoj teritorij. Klanjamo se žrtvama, ali ne smijemo oprostiti i zaboraviti zločincima jer bez iskrenog kajanja, nema ni oprosta. Neki još slobodno šeću i ne znam zašto naši sudovi ne rade, zašto Državno odvjetništvo ne poduzima korake koji su nužni, poručio je Đakić.
Nakon službene komemoracije, svetu misu zadušnicu predvodio je bjelovarsko-križevački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak, a vjernike je tom prigodom pozdravio i požeški biskup mons. Antun Škvorčević.
Svečan ton ovogodišnjoj komemoraciji svojim glazbenim obolom dali su i članovi Policijske klape sveti Matej iz Bjelovara.
