Lipik je na današnji dan prije 32 godine postao prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Na današnji dan prije 32 godine, 6. prosinca 1991. u vojno-redarstvenoj akciji „Orada“ oslobođen Lipik koji je tako postao prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu.
Velika neprijateljska ofenziva u kojoj su tijekom rujna, listopada i studenog Lipik nesmiljeno napadali dobro naoružani pripadnici 5. banjalučkog korpusa JNA i lokalni pobunjeni četnici, kulminirala je 28. studenog kada je okupiran veći dio grada i branitelji su bili prisiljeni povući se na rezervne položaje prema sjeveru, u Ulicu Tabor u Filipovcu.
Brza protuofenziva
Svjesni važnosti brze intervencije i protuofenzive kako se neprijatelj ne bi pojačao novim snagama i dodatno učvrstio svoje položaje u gradu, branitelji Lipika odmah započinju s pripremom akcije. Vojno-redarstvenu akciju oslobađanja Lipika zapovjedništvo Druge operativne zone Bjelovar nazvalo je „Orada“ i započela je 5. prosinca u ranim jutarnjim satima.
U reportaži o Saši Barčanu „Malom medi“ koju smo objavili na našem portalu u prosincu 2021. godine, Saša se prisjetio samog početka akcije i teške situacije kada se jedan od tenkova zapleo se u žice dalekovoda koje su ležale na zemlji. Dok se pokušavao otkvačiti, tenk je pregazio Bojana Trbušaka, 19-godišnjeg hrvatskog branitelja.
- Tenk mu je doslovno zdrobio noge, što je bilo strašno za vidjeti, jeza. Kasnije sam saznao da ga je tenk, budući da tlo nije bilo smrznuto, doslovno nabio u zemlju. Pod teškom neprijateljskom vatrom izvukli smo ga između kuća i u uvukli u zaklon gdje smo ga položili na vrata. Pokušao sam mu pružiti prvu pomoć, previti ga i tako mu pomoći koliko je to bilo moguće, ali su ozljede bile preteške. Odvezli su ga u Prekopakru, ali je ubrzo umro, prisjetio se Medo.
Knjiga "Kako se branio Lipik"
Akcija oslobađanja Lipika, ali i cijeli tijek ratovanja prije i poslije oslobođenja fantastično je i do u detalja opisan u knjizi "Kako se branio Lipik", autora prof. Stjepana Benkovića i prof. Branka Križana koja je promovirana u prosincu 2016. godine. Ovo je knjiga koju bi svaka lipička obitelj morala imati u svom domu, a iako se radi o pravom malom dokumentarno- publicističkom remek djelu, šteta što nije otisnuta u više primjeraka. Siguran sam da bi se njeno novo izdanje razgrabilo i danas.
Prvog dana akcije oslobađanja Lipika branitelji su uspjeli osloboditi sjeverni dio Lipika, a lipička satnija 76. bataljuna je uspjela osloboditi i Dobrovac i potpuno presjeći neprijateljske snage.
Sljedećeg dana, 6. prosinca, hrvatske snage su uspješno nastavile s oslobađanjem i čišćenjem grada od neprijatelja koji je pružao žestok otpor, posebno u Školskoj ulici, ali su svi ti napadi odbijeni i neprijatelj se na koncu povukao južno preko pruge i dalje prema Čagliću.
U povijesti je ostalo upisano da je Lipik oslobođen u petak 6. prosinca 1991. i time je postao prvi, a sve do „Oluje“ 1995. godine i jedini grad oslobođen u Domovinskom ratu!
Iz neprijateljskog ratnog dnevnika
Zahvaljujući gore spomenutoj knjizi "Kako se branio Lipik" znamo kako je Vojno-redarstvena akcija „Orada“ izgledala iz neprijateljske perspektive i to zahvaljujući ratnom dnevniku pripadnika neprijateljske vojske koji je za vrijeme okupacije bio u lipičkoj Ulici Đure Salaja. Neprijateljski vojnik je 6. prosinca 1991. godine doživio ovako:
"Jutro je osvanulo naizgled mirno. Zatišje pred oluju. Oko 9 časova iz pravca sela Klisa začula se takva buka. Vod teritorijalaca zajedno sa izviđačima IV. bataljona nalazio se na vrhu Salajeve ulice, desno od nas, na groblju nalazila se Bodegrajčeva četa. Tenkovi su se polako približavali Lipiku, uz bokove tenkova išla je pješadija. Bilo ih je duplo više nego prethodnog dana. Prisjećali smo se naših sinoćnjih molbi za postavljanje minskog polja. Tenkovi su išli istim tragom. Od protutenkovskog naoružanja imali smo samo zolje. Deo vojske počeo se povlačiti niz ulicu (npr. Ćibrićev vod), bežali su prema centru Lipika. Pokušavamo uspostaviti vezu sa komandom, na pozive se nitko ne javlja. Tenkovi su na 800 m, od naših položaja. Uspostavili smo vezu s komandirom čete, Grujićem.
Povlačenje u Subotsku
On nam saopštava da se nalazi na starim položajima, kada smo ga upitali zašto ne dejstvuje BST topovima, on je objasnio da se nalazi u Subotskoj. Rekao nam je da je dobio naređenje da se iz Lipika povuče u Subotsku. Tenkovi su bili na 400 m udaljenosti kada smo počeli dejstvovati zoljama. Međutim protiv T-84 one su bile nemoćne. Napokon smo uspostavili vezu sa komandom i dobili smo naređenje da se povučemo prema groblju i spojimo s Bodegrajčevom četom. Ustaše su bile toliko blizu da smo im mogli vidjeti detalje na uniformama. Počeli smo povlačenje niz ulicu do puteljka za crkvenu ulicu. Kuće su bile prazne iako je do pre nekoliko sati tu bilo oko 180 boraca.
Mnogi su već bili u Donjem Čagliću. Pretrčali smo crkvenu ulicu i pošli prema školi. Došli smo nemalo do škole kada se iz pravca centra začula neprijateljska paljba. Meci su se zabijali u fasade kuća. Dalje prema školi se nije moglo. Iznad škole još se čula pucnjava, Bodegrajčeva četa se povlačila prema centru. I oni su kao i naša grupa ostali u neprijateljskom okruženju. Naša komanda i rezervisti iz Prijedora ostavili su nas na milost i nemilost ustašama. Naša grupa od 12 boraca došla je u blizinu glavne ulice. Provlačili smo se kroz bašče i dvorišta. Kada smo već prošli pored jedne dvorišne zgrade iza nas se začuo povik: "Drugovi, nemojte me ostaviti!". Okrenuli smo se i ugledali Pavić Ostoju, borca Bodegrajčeve čete, bio je ranjen u butinu, zrno je ostalo i nije mogao da se kreće. Poneli smo ga sa sobom.
Kiša metaka
Kada smo došli do ceste između centra i benzinske pumpe mogli smo vidjeti kako se ustaše već sasvim slobodno kreću Lipikom. Ustaški tenk stajao je u centru s nekoliko ustaša oko njega, a ostali su pregledavali prostorije okolnih kuća. Učinilo nam se da ne obraćaju pažnju na deo ceste gde smo se mi nalazili, počeli smo pretrčavati ulicu. Međutim ustaše su nas primetile i otvorili su vatru. Kiša metaka poletjela je prema nama, na našu sreću nitko nije povređen. Glavnina je prešla ulicu kada je počeo dejstvovati ustaški tenk. Kuća poviše nas je jednostavno nestala u oblaku prašine, što smo iskoristili i kroz tu prašinu smo pretrčali cestu. Cestu spasa. Kroz Ribarevu ulicu prebacili smo se do pruge, koja nam je pružala kakav takav zaklon jer su se sa stambenih zgrada oglasili ustaški snajperisti. Meci su prekidali telefonske žice pored pruge. Pretrčali smo 50-ak metara brisanog prostora i našli smo se u koritu reke Pakre. Nasip nam je pružao siguran zaklon. Uz korito reke produžili smo dalje i došli smo do pešačkog mosta kod Dakić sokaka. Kod mosta nas je stigao i preostali deo Bodegrajčeve čete. Počeli smo se prebacivati na drugu obalu reke. Svi smo bezbedno prešli sem dvojice boraca koji su ranjeni na mostu snajperskim hicem"
Pokolj civila u Crkvenoj
U jednom drugom razgovoru koji sam sa Sašom vodio na ovu temu u prosincu 2014. prisjetio se i zvjerskog neprijateljskog zločina o kojem se malo zna –pokolju civila u Crkvenoj ulici u Lipiku.
- U Crkvenoj je bilo strašno jer se ispostavilo da je ondje neprijatelj napravio pravi masakr. Čim smo ušli u ulicu, u jednom dvorištu sam kod bunara vidio ubijenu staricu, a na kućnom pragu i starijeg čovjeka. Iako je sve to jako teško i mučno, morali smo nastaviti s akcijom i nije bilo vremena za zbrinjavanje mrtvih. To smo radili kasnije popodne, kada smo odradili akciju i stigli do centra. Kada smo ulazili u Lipik, u jarku smo vidjeli i mrtvo tijelo našeg zapovjednika Ibrahima Milada Abushale Gadafija koji je poginuo u borbama kada je Lipik pao. Iako smo znali da je poginuo, vidjeti njegovo golo i izrešetano tijelo također je bilo vrlo bolno i teško. Kroz Crkvenu smo se spustili u Frankopansku gdje smo i prije imali punkt i bilo je jasno da su i neprijatelji tu kuću koristili kao punkt.
Zločin bez kazne
Za zločin i pokolj civila u Crkvenoj ulici koja se službeno zove Alojzije Stepinca do danas nitko nije odgovarao. U akciji oslobađanja Lipika u prosincu 1991. godine su, uz pripadnike 76. samostalnog bataljuna, 1. lipičke satnije, sudjelovali i branitelji i pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a i Bjelovara, Zagreba, Zaboka, Ivanca, Varaždina, Čakovca, Kutine, Zaprešića i Križevaca. Kao trajno svjedočanstvo suludog razaranja i ratnih strahota 2016. je napravljen dokumentarni video zapis pod nazivom „Lipik – grad koji se odbio predati a koji možete pogledati ovdje:
Na kraju ne mogu ne osvrnuti se na medijsku šutnju koja već godinama traje oko ove velike vojne pobjede koja je važna ne samo za Lipik, Pakrac i ovaj dio Slavonije, već i za cijelu Hrvatsku. Naime, i danas će vas, kao uostalom i proteklih godina, svi mogući nacionalni mediji u Hrvatskoj podsjetiti kako je današnji dan 6. prosinca 1991. godine bio jedan od najtežih dana u obrani Dubrovnika kada je neprijatelj svom raspoloživom artiljerijom udario na ovaj grad. Mediji će vas podsjetiti kako je neprijatelj najprije doživio vojni poraz na Srđu pa se osvetnički obrušio na povijesnu jezgru i civile. Sve je to povijesna istina i sve su to podvizi naših hrvatskih branitelja o kojima se treba govoriti. Baš zato nama koji živimo u Lipiku i Pakracu nije i nikada neće biti jasno zašto se toliko malo medijskog prostora daje akciji oslobađanja Lipika i velikoj pobjedi malobrojnih branitelja Lipika - pravih heroja Domovinskog rata!
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!