"Dobri jarani" rasprodani i u Kiseljaku: "Kad Bosance oduševe Pakračani koji glume - Bosance"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Latinska poslovica „In silvam ligna ferre“ u prijevodu znači „Nositi drva u šumu“, što označava besmislen, bezvrijedan, uzaludan posao.
Putovati u srce Bosne i Hercegovine s ciljem da ljudi iz Slavonije (Pakraca) Bosancima igraju predstavu na bosanskom jeziku i dijalektu i s bosanskim forama, „na prvu“ definitivno zvučio kao besmisleno „nošenje drva u šumu“. Ipak, amaterski glumački ansambl Kulturno prosvjetnog društva „Sloga“ iz Pakraca izveo je u subotu 7. svibnja svoj hit mjuzikl „Dobri jarani“ u Kiseljaku i to u ispunjenoj dvorani Srednje škole I. G. Kovačića.
A s obzirom da u dvorani nije bilo slobodne stolice, da je predstava prekidana aplauzima, da je publika tijekom predstave pjevala s bandom i da je općenito predstava odlično prihvaćena, može se konstatirati da ovo ipak nije bilo besmisleno „nošenje drva u šumu“.
„Irena generacijo moja...“
Mjuzikl u Kiseljaku je rezultat suradnje KDP „Sloga“ i općine Kiseljak, a realiziran je uz veliku pomoć Irene Mrnjavac, savjetnice načelnika općine Kiseljak. Irena je uz ansambl bila od trenutka dolaska pa praktički do odlaska u nedjelju oko 10:30. Zauzvrat, ekipa ju je izuzetno dobro primila i skoro pa je postala dio ansambla, pa su joj više puta zapjevali prilagođeni refren poznatog hita: „Irena generacijo moja, da smo se ranije sreli...“.
- Iznimno nam je drago da ste izabrali Kiseljak za ovaj prvi nastup u BiH i nadam se kako smo opravdali dato nam povjerenje. Također, drago mi je da smo uspješno realizirali ovaj naš mali, zajednički projekt i da je sve prošlo u najboljem redu. Svjesna koliko ste truda morali uložiti, strpljenja i kreativnosti da biste predstavu uopće postavili na onu pozornicu, još više cijenim trud cijele ekipe.
Odlična gluma, vrhunska glazba...
Što se same predstave tiče, iskreno smo iznenađeni profesionalnošću, odličnom glumom, vrhunskom glazbom i vokalima, ovo što radite je daleko više od amaterizma. Reakcije na nastup su odlične, predstava je zabavna i edukativna, a glazbeni dio jednostavno odličan do mjere da je bilo prijedloga da vas zovemo da nekom prilikom održite koncert.
Ono što nas je posebno razveselilo je znanje i zanimanje koje imate i koje ste pokazali prema hrvatskom narodu u BiH i na tome vam hvala kao i na ogromnoj pozitivnoj energiji, veselju koji ste barem na kratko prenijeli i na sve nas! U Kiseljak ste uvijek dobrodošli, poručila je Irena Mrnjavac
Načelnik u publici
Općina Kiseljak smještena je u Srednje bosanskom kantonu, a na površini od oko 160 četvornih kilometara živi oko 20 tisuća stanovnika, većinski Hrvata (57 posto). Samo naselje Kiseljak ima oko 3 i pol tisuće stanovnika, a od većih naselja u ovoj općini je Kreševo.
U publici je u subotu bio i Mladen Ramljak, načelnik općine Kiseljak koji je u neformalnom druženju koje je domaćin upriličio nakon predstave, priznao kako nije preveliki fan Zabranjenog pušenja, ali je pohvalio izvedbu predstave i pozitivnu energiju koju su glumci podijelili s gledateljima.
Bez pauze i bez Dekija
Posebnosti predstave odigrane u Kiseljaku su da je po prvi puta odigrana bez pauze između prvog i drugog čina, te da je imala izmijenjen početak s obzirom da je ansambl nastupio oslabljen za Deana Nagya koji nije putovao zbog smrti u obitelji. Dean nema preveliku glumačku ulogu, ali je u ansamblu gotovo ključan zbog energije koju donosi i pozitivne atmosfere koju stvara prije i tijekom same predstave. Zbog njegovog odsustva u glumačke cipele je „uskočila“ Dubravka Špančić, redateljica ovog mjuzikla, koja je u Kiseljaku silom prilika igrala Seku. Na radost pojedinih glumaca u Kiseljaku je, u pivskim bocama koje su do sada služile samo kao rekvizit, bilo pravo pivo i to pakrački Grof i Grofica, a u sceni u stanu se i doslovno mogla zapaliti cigareta jer omogućuju to ne pretjerano stroga pravila u Bosni pa su zato scene djelovale autentičnije.
Uspješna prilagodba
Samom ansamblu je važno da su se uspjeli prilagoditi dosta zahtjevnim uvjetima u kojima su odigrali predstavu, prije svega maloj pozornici, ali i prostoru koji je bio izuzetno zahtjevan za ozvučenje. Tu su, uz susretljive momke iz lokalnog banda koji su posudili razglas, ključnu ulogu odigrali naši Krešo i Nešo i dostojno zamijenili našeg teško zamjenjivog glavnog ton majstora Jozza.
Put u Sarajevo bio je najpristojnije rečeno zanimljiv i sadržajan, uz sate i sate pjevanja i sviranja na gitari, ali i uz neizostavnu kapljicu.
Ispraćaj iz Pakraca
Da će put biti nezaboravan dalo se naslutiti već u samom Pakracu. Naime, nakon prijeđenih samo nekoliko stotina metara, na novouređenom, središnjem gradskom trgu ispratila nas je ekipa zaposlenika gradske uprave s državnom zastavom na kojoj je natpis Pakrac. Glumačku ekipu su put Bosne ispratili uz prigodne parole poput: „Jel' trebate opštinski štambilj?“, „Sretno jarani!“, „Pozdravite raju iz Sarajeva“, „Ima l' mjesto viška???“.
Na ispraćuju je i bio dožupan Ferdinand Troha koji nije došao praznih ruku pa je autobus bio bogatiji za litru travarice.
– Evo ekipa, da vam se nađe, rekao je dožupan Troha. No, njegova travarica je „riješena“ već do graničnog prijelaza Bosanska Gradiška.
Posjet Sarajevu
Predstavi u Kiseljaku prethodio je i grupni izlet u Sarajevu, prije svega kultnoj Baščaršiji pa je ekipa iskoristila priliku za zajedničku fotografiji ispred Sebilja koji se spominje u samoj predstavi, a koji se nalazi i na službenom plakatu mjuzikla. Zastava na fotografiji je ista ona s kojom su nas u Pakracu ispratili naši „općinari“. Također obišli smo i brojna druga mjesta koja se spominju u samoj predstavi ili u pjesmama Zabranjenog pušenja koje Dobri jarani izvode tijekom svog mjuzikla. Naravno da su se pojeli i sarajevski ćevapčići, burek, sirnica ili kome je što bilo po volji, popila se i kahfa poslužena u ručno izrađenim bakrenim džezvama i iz tradicionalnih fildžana.
Zanimljivo je bilo pri posjeti kultnoj uličici Kazandžiluk gdje nam je u kazandžijskoj radnji „Stari bazar“ gospodin Ismet Huseinović pokazao postupak kovanja bakrenih tanjura, te pojasnio zašto se tanjuri kasnije kalaišu. On je šesta generacija kazandžija, kaže da je tradicija vjerojatno i duža, a sretan je i jer ima potomke koji će se po svemu sudeći nastaviti baviti ovim tradicijskim zanatom.
- Od kuda ste vi?, pitao me.
- Iz Hrvatske, iz Pakraca, odgovorio sam.
- Aaaaaaaa, ja, ja, znam. Čuo sam za Pakrac u ratu. Vi ste ono gadno stradali, k'o i mi!, konstatirao je Namik. I nije pogriješio. Jer gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je tako velik grad kao što je Sarajevo pod opsadom bio 1425 dana. To je najduža opsada glavnog grada tijekom koje je ubijeno 5.600 civila, a tijekom opsade je na Sarajevo s okolnih brda i planina bilo ispaljivano prosječno 330 granata dnevno.
Sarajevski humor
Sarajevo je danas urbani velegrad poznato prije svega po svojim ljudima, Sarajlijama koje odlikuje ležernost i specifičan smisao za humor. Uvjerila se u to i naša Severina i još nekoliko članova ansambla.
- Ušli smo u jednu radnju na Baščaršiji u kojoj je radila žena nakovrčane kose, našminka, dugih lakiranih noktiju i koja je s nekim razgovarala na mobitel, počinje svoju priču Severina i nastavlja:
- Vidjela sam naušnice koje su mi se svidjele, pitala smijem li ih probati i prodavačica mi je rekla da smijem. Probala sam, bile su mi fora, al mi se nije svidio jedan detalj na njima pa sam pitala ima li neke slične, ali bez tog detalja. Prodavačica je šokirala i mene i sve ostale kad je rekla nešto u stilu:
- Vidiš ti ovaj sendvič ovdje na stolu? E, ja ga gledam već sat vremena i planirala sam ga sad pojest i taman ti mene sad j...š za 30 maraka.
Bila je to totalno neočekivana reakcija i svi smo se odvalili smijati. Čak smo se kasnije vratili u istu radnju i prodavačicu zamolili da nas uputi „Kod Luke“ jer su nam tamo preporučili da pojedemo ćevape. Prodavačica nas je ljubazno uputila kao da se ranije ništa nije dogodilo. U međuvremenu je pojela sendvič pa je valjda bila bolje volje, prepričala je Severina koja u mjuziklu igra Ciganku Zanu.
Slijedi finale u Vodicama
Nakon što je mjuzikl „Dobri jarani“ uspješno odigran u Zagrebu, u prepunom CeKaTe-u na Trešnjevci, igranje mjuzikla u Bosni i Hercegovini potvrdilo je da su ansambl i cijela tehnička ekipa organizacijski sposobni pripremiti i realizirati predstavu u inozemstvu što je doista bio veliki zalogaj.
Sve to su dobra i korisna iskustva prije vjerojatno najvažnijeg nastupa koji ovaj ansambl očekuje u Vodicama 20. svibnja kada će u Kulturnom centru s početkom u 20 sati igrati svoj mjuzikl na finalu 62. festivalu hrvatskih kazališnih amatera na koji Slogina ekipa ide s neskrivenim ambicijama.