Tri daruvarska donžuana i njihove ljubavne avanture s badegesticama kojima su "liječili" neplodnost
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Vremena nisu sjajna i vjerojatno je vrlo malo onih koji će žaliti za starom 2020. godinom, koju smo prije koji dan otpravili u ropotarnicu prošlosti. Bila je to vrlo neobična godina u sjeni korone, kojekakvih teorija zavjere, ekonomskih nedaća i na kraju i potresa.
Srećom, Daruvar je relativno daleko od tektonskih rasjeda, ali svejedno ima svoju priču katastrofe. Iako je zapravo vrlo bizarna, vrijedi je zabilježiti, jer s vremena na vrijeme kruži Daruvarom. Štoviše, ranih osamdesetih je bio aktualan i točan datum, kada će eksplodirati "vulkan na Petrovom vrhu“ i lavom i vrućom vodom zatrpati cijelu našu daruvarsku kotlinu.
Daruvarski vulkan
Sjećam se da su tada planinari naveliko objašnjavali, da Petrov vrh nije nikakav ugasli vulkan, ali svejedno su pojedine porodice tog vikenda spavale izvan grada, neki čak u šatoru u šumi iznad Sirača, što je navodno bilo dovoljno daleko od "daruvarskog vulkana“.
Iscjeliteljsku moć naše tople vode cijenili su svi, i stari Iassi i Rimljani i svi koji su u tada već grad imenom Daruvar počeli dolaziti u velikom broju na prijelazu u dvadeseto stoljeće. Svojevrsno zlatno doba daruvarskih toplica bilo je razdoblje između dva svjetska rata a mnoge ljude i događaje iz toga doba ostali su nam sačuvani zahvaljujući Alojzu - Slavku Daněku, mom daljnjem rođaku koji je po zanimanju bio učitelj, ali i strastveni šahist i društveni kroničar. Njegove uspomene na Daruvar ukoričene u knjizi Daruvarske pikantne priče zapravo su široj publici nepoznate, jer su napisane na češkom jeziku. Za naše šetnje daruvarskim kupališnim parkom vrlo je zanimljiva ova:
Daruvarske kupke bile su prije mnogo poznatije nego danas, a kupališni je perivoj ljeti vrvio ženama. Osim seoskih žena iz bliže i dalje okoline, tu su bile i nobles gospođe iz Zagreba te drugih mjesta u Hrvatskoj. I ne samo to, u Daruvarske kupke dolazile su i dame iz inozemstva, najviše iz Mađarske i Austrije. Nije nedostajalo ni Talijanki, Francuskinja, a tu i tamo našla se i koja Engleskinja. Sve je to u grupicama šetalo alejama i brbljalo na svim mogućim jezicima.
Daruvarski donžuani
Strankinje i nobl dame odsjedale su u vilama Arcadia i Švicarskom paviljonu ili u kupališnom hotelu, koju su domaći zvali "Bade hotel“. Žene iz okolice su se zadovoljavale smještajem u privatnim sobama ili kod rodbine. U Daruvar se tada stizalo vlakom, drugog prijevoznog sredstva nije bilo. Dolazak svakog vlaka čekali su hotelski namještenici, svaki s oznakom svoga hotela na kapi, dva nosača s ručnim "platonima“ i mnogo domaćih žena. Svi su se trudili uloviti jednu ili više "badegestica“ i to ne samo na spavanje već i na "koštu“.
Što je to vabilo toliko mnogo pripadnica ženskog plemena u Daruvar? Daruvarske kupke bile su tada poznate po liječenju ginekoloških oboljenja i ženske neplodnosti. I zaista, većina žena vraćala se kući zadovoljno i izliječeno. Osim "čudotvorno lječive vode i blata“ u tomu su im pomagali daruvarski donžuani.
Bilo ih je nekoliko a najpoznatija su bila tri dobra prijatelja. Jedan je bio fotograf i iz svog atelijera, koji se nalazio tik uz park, nekoliko puta dnevno je krstario alejama i fotografirao "badegestice“. Nije čudo da se lako upoznavao sa svakom ženom koja mu se svidjela.
Neodoljivi ljepoticama
Drugi je bio službenik, a treći trgovac. I oni su imali dosta mogućnosti za sklapanja novih poznanstva a uz to još i prijatelja koji ih je često upoznavao s prijateljicama svoje momentalne odabranice.
Sva trojica bili su fešni neoženjeni tridesetogodišnjaci. Svojim izgledom i odjećom po posljednjoj modi podsjećali su na tada popularne filmske glumce. Jedan je bio isti slavni ljubavnik Gregory Peck, drugi je brčićima sličio Clarku Gableu, a treći kršnim stasom na Johna Waynea. Nije im mogla odoljeti ni jedna ljepotica, baš svaka, a naročito ona bogatija, pa premda bila i malo starija, ubrzo bi postala njihov plijen.
Sve se odigravalo po ustaljenoj šabloni, odmah nakon upoznavanja slijedili su rendesi i šetnje parkom, a zatim kino i sjedenje na kupališnoj terasi uz pivo ili limunadu. Nakon večere ples u kupališnom hotelu i na kraju ljubavna "terapija“ u hotelskoj sobi. Za dame su to bile čarobne pustolovine, za naše donžuane šarmantne avanture ponekad upotpunjene financijskom koristi. Bogate dame, a pogotovo one starije, nisu škrtarile novcem i izdašno su potpomagale svoje kavalire u koje su se na kraju, nerijetko i smrtno zaljubile.
Uspjesi kod žena
A to se našim donžuanima nije svidjelo, jer iz svake velike ljubavi ne ispadne na kraju ništa dobro, nego prije razni problemi i zavrzlame. Srećom, kod većine žena povratkom kući ljubav bi uvenula, jednako tako naglo, kao što je u kupkama planula. A to je našim prijateljima odgovaralo, sa svojim bivšim zapravo više nisu htjeli imati nikakve veze.
I tako su godine prolazile, a naši ljubavnici kao da nisu starjeli. Stalno su žnjeli iste uspjehe kod žena i živjeli su, što bi rekli, k'o bubrezi u loju. Pošteni daruvarski muževi su im zavidjeli, a bome i mladi momci, naročito kad su vidjeli, kakav im životni nivo to omogućava. Ništa pak ne traje vječno, pa je tako i na našim donžuanima svanuo crni petak.
Gregory je jednom ulovio zaista krasnu ljepoticu, Zagrepčanku Linu. Cijeli tjedan, takorekuć, nisu izlazili iz njezine sobe a u subotu, taman kad su zagrljeni i nagi zaspali u njezinoj sobi, probudi ih glasna lupa na vratima i cimanje klike:
"Draga, otvori, stigao je tvoj Lojzek!"
"Za ime boga, što sada? Moraš izaći kroz prozor, inače će te moj muž ubiti! Brzo, brzo, vidiš da drvo raste posve blizu prozora...", nervozno je šaptala Lina i usput nemilosrdno bacala njegovu odjeću i obuću kroz prozor van. I što je Gregory mogao raditi? Popeo se na prozorsku dasku, dohvatio najbližu granu i zakoračio van. Grana se savinula i na kraju, kad je već bio posve blizu zemlje, puknula. A Gregory aterirao u ljepljivu, smrdljivu hrpicu, koju je tu skrivećki ostavio jedan gost, kad ga je nakon večere, naglo i jako zašarafilo u trbuhu.
Iskradanje iz sobe
Svjetlosnom je brzinom pokupio svoje stvari i onako zamazan i smrdljiv i gol otrčao u šumicu, gdje se obukao i zatim žurno zaobilaznim putem krenuo kući. No, na njegovu žalost, cijeli je događaj imao svjedoke, pukla je bruka i naš se donžuan od srama neko vrijeme uopće nije pokazivao u gradu.
Clark Gable je prošao još gore. Upravo je proživljavao zaista lijepu romansu s jednom "badegesticom“, kad se u Daruvar vratila ona od prošlog mjeseca. Da nikako ne može zaboraviti one prekrasne trenutke provedene s njim i da se vratila ovamo samo zbog njega. Clark se najprije jako uplašio, što sada?! Na kraju je izmislio da je svake druge noći službujući, te svoje "badegestice“ u njihovim sobama posjećivao naizmjence. Posve slučajno, kad je jedne noći iskradao iz Švicarske vile od jedne, vidi ga ona druga i shvati, o čemu se radi. Iduće noći sve je naoko bilo isto:
"Moje zlato! Moja ljubavi, moje srdašce...", tepao je Clark svojoj badegestici, koja je gugutala također, sve dok se njen ljubljeni nije svukao i legao u krevet. Onda je otvorila britvu i - cak, cak - krv je počela šiktati potokom. To je do tada vrlo osvetnički raspoloženu badegesticu privelo svijesti i uplašila pa je brzo poslala po doktoricu. Ta je stanovala blizu, odmah u prvoj kući iza mosta kod Švicarske vile, pa je brzo došla. Zaustavila je doduše krvarenje, ali Clark je morao na šivanje i malo dulji boravak u bolnicu. I još je morao biti sretan, što je na kraju njegova muškost iz cijele situacija izašla cijela.
Najgore je ipak prošao John Wayne. Od jedne je svoje badegestice fasovao spolnu bolest koja se tada bez penicilina liječila dugo i neugodno i bez sigurnosti da je zaista izliječena. Tako je i bilo, John Wayne je na kraju, nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata od te bolesti i umro. Tada je već postojao penicilin, ali u tako uznapredovaloj fazi bolesti, više mu nije bilo pomoći.
Bio je to zapravo jedini od trojice donžuana, koji je ostao u Daruvaru, Gregoryja je pomeo ratni vihor, i nikad se nije saznalo, što se zapravo s njim desilo. Clark se odselio u Zagreb, gdje se pedesetih godina oženio.
(priča Aloisa Daněka iz knjige Daruvarské pikantní obrázky, Jednota, Daruvar, 2009 godine, prevela Vlatka Daněk)
