Prva ispovijest policajca Fiurija ranjenog na Markovu trgu: "Opraštam Bezuku i žao mi ga je..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
"Opraštam mladiću koji me teško ranio rafalom iz kalašnjikova na Markovu trgu ispred zgrade Vlade Republike Hrvatske. Opraštam mu iako je meni i mojoj obitelji nanio ogromnu bol. Žao mi ga je. Žao mi je što je svoj život prekinuo na tako strašan način."
Tim riječima započeo je svoju ispovijest 33-godišnji policajac Oskar Fiuri koji je tog 12. listopada 2020. godine doslovno gledao smrti u oči.
Naime, 22-godišnji Danijel Bezuk iz Kutine taj je dan oko 8 sati ujutro došao na Markov trg naoružan pištoljem i kalašnjikovom i zapucao prema policajcu Oskaru Fiuriju koji je čuvao ulaz u zgradu Vlade. Policajca Fiurija pogodila su četiri metka. Ruka mu je najviše stradala jer je spriječila da projektili prodru u abdomen i naprave štetu vitalnim organima. Bezuk je nakon pucnjave pobjegao, a njegovo su tijelo policajci pronašli na Tuškancu. Sam si je presudio.
- Bio sam na poziciji ispred zgrade Vlade RH i odjednom sam osjetio strašnu bol. Ruka mi je pala i doslovno visila. Kada sam podigao glavu, vidio sam mladića koji je u mene uperio kalašnjikov. Vidio sam da ima pušku i da me cilja. Bio je jako blizu. A onda je krenuo rafal. Počeo sam se bacati, radio sam sve živo kako bi izbjegao smrt, proradio je onaj instinkt za preživljavanjem. Kada sam pao na pod, jer više nisam imao snage, on je i dalje pucao po meni. Ispalio je dosta metaka, mene su pogodila četiri, a jedan mi je tako okrznuo lakat da se raspala kost. Tri su rane bile prostrjelne, a jedna ustrjelna. Ta je metak ostao u zdjelici. Ruka je ozbiljno stradala jer je riječ o vrlo opasnom oružju i posebnim mecima kalibra 5,45 mm. To je puščano zrno, taozvani kostolomac, koje putuje tijelom i radi veliku štetu. Taj metak mi je doslovno razorio tkivo, slomio kosti i živce koji prolaze kroz ruku..., priča nam policajac Oskar Fiuri s kojim smo razgovarali na terasi Daruvarskih toplica gdje se trenutno nalazi na terapijama.
Oskar je nakon ranjavanja vozilom saniteta prevezen u KB Sestara milosrdnica gdje su mu liječnici satima spašavali prvo život, a onda i ruku.
- Liječnici su mi rekonstruirali ruku i spojili živce. Bilo je pitanje hoću li uopće imati više ruku. Sada su mi ograničeni pokreti, ali je, naravno, puno bolje nego što je bilo. Liječnici su realni s obzirom na ozbiljnost ozljede te su mi rekli da ne mogu očekivati da će mi ruka biti kao što je bila. Rekli su mi da se fizikalnim terapijama može puno postići i da se ti živci dvije godine regeneriraju. Poboljšanja će biti, ali ne znam kada. Moram vaditi i taj unutarnji fiksator iz podlaktice pa mi možda i to malo pomogne. Vidjet ćemo, teško je to prognozirati - kazao nam je Oskar Fiuri koji je na dugotrajnom bolovanju.
Oskar je do sada prošao četiri vrlo teške operacije u KBC Sestara milosrdnica. Bolovi su, kaže, bili nepodnošljivi. Budući da su prisutni i dan danas, pije tablete protiv bolova.
- S druge strane navikao sam se na tzv. neuropatsku bol. Kada se vrijeme mijenja, bolovi se intenziviraju, tako da ne moram ni gledati vremensku prognozu. Kroz puno vrijednih i humanih ruku sam prošao tijekom boravka u KBC Sestara milosrdnica u Zagrebu. Ležao sam na više odjela i svjedočio kvaliteti medicinskog osoblja. Ulažu jako puno truda i bore se za svakog pacijenta zbog čega sam im iznimno zahvalan. I dan danas idem na fizikalne terapije u KBC Sestara milosrdnica gdje su fizijatri i fizioterapeuti svojim znanjem i angažmanom uspjeli postići relativno dobru funkcionalnost ruke - kaže Oskar Fiuri i ističe kako je jako zadovoljan i terapijama u Daruvarskim toplicama jer je, kako kaže, tretman tijekom njegove rehabilitacije kod njih bio na vrlo visokom nivou.
Oskar Fiuri prvi je put u Daruvarske toplice došao u travnju 2021. Dobio je svu potrebnu skrb, individualne fizikalne terapije, plivao je dosta u bazenu, a pomogao mu je i tzv. Pablo sustav, odnosno robotska neurorehabilitacija. Pablo je multifunkcionalan sustav uređaja sa senzorima koji pružaju rehabilitaciju fine i grube motorike. Ovo mu je drugi put da je u Daruvarskim toplicama.
- Jednostavno, mane nisam pronašao, a ni tražio. Zahvalio bih se cjelokupnom osoblju i zdravstvenim djelatnicima: liječnicima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima koji se stvarno jako trude oko pacijenata. Hvala i ekipi na recepciji koji su uvijek na raspologanju. Profesionalni su i strpljivi unatoč velikom broju pacijenata. Ugostiteljski segment također vrlo dobro funkcionira baš kako i treba biti u ustanovi s takvom reputacijom - rekao nam je Oskar Fiuri dodajući kako zbog svega što je naveo ljudi odabiru upravo Daruvarske toplice za rehabilitaciju.
Otkrio nam je da mu se Daruvar sviđa zbog svoje bogate povijesti još od antičkih vremena i zbog svojih geotermalnih izvora po kojima je prepoznatljiv.
- Rođen sam i cijeli život živim u Zagrebu gdje se jednostavno navikneš na užurbanost, buku, prometne gužve... Zato volim doći u manja i mirnija mjesta gdje nema takvog stresa. Ono što mi se u Daruvaru posebno svidjelo je Rimska šuma smještena uz kompleks Daruvarskih toplica koja ima odlične šetnice i staze za trčanje - kazao je Oskar.
Oskar Fiuri rođen je u Zagrebu 1989. godine, a djetinjstvo i većinu života proveo je u Sesvetama. Trenutno završava specijalistički diplomski stručni studij kriminalistike gdje mu je ostalo još nekoliko ispita. Sada živi blizu Črnomerca sa svojom dugogodišnjom djevojkom Anom s kojom će se uskoro vjenčati. Otac mu je bivši policajac, a brat, kako kaže, "rođeni policajac" koji trenutno radi u Ravnateljstvu policije - Uprava za granicu. Brat je u policiji od 2000. godine, karijeru je počeo u temeljnoj policiji, dugi niz godina radio je u u djelu Potraga PU zagrebačke, a zatim i u ekipi za očevide kriminalističke policije. Oskarovog brata kolege opisuju kao sjajnog operativca s bogatim radnim iskustvom u policiji.
Policijska obitelj
- Htio sam postati policajac upravo zbog njih. S obzirom na to da je otac radio u policijskoj postaji koja je bila par minuta udaljena od mjesta stanovanja, znao sam kao dijete pred kraj radnog vremena dolaziti kod njega i gledati ga kako u svoju kožnu aktovku sprema stvari i slaže papire. Ta aktovka me fascinirala jer se nije mogla otvoriti bez šifre. Otac je proveo 28 godina efektivnog staža u policijskoj službi. Prošao je specijalnu, temeljnu policiju, a najduži staž je imao u prometnoj policiji gdje se specijalizirao za obavljanje očevida prometnih nesreća. Nažalost, u takvim zanimanjima čovjek često svjedoči tragedijama. Bez obzira na profesionalizam, čovjek se ne može potpuno emocionalno isključiti jer onda ne bi bio ljudsko biće - kaže Oskar Fiuri i ističe kako je njegov otac hrvatski branitelj koji je sudjelovao u obrani Domovine. Oskar zbog toga prema svim veteranima Domovinskog rata i njihovim obiteljima osjeća ogromno poštovanje i zahvalnost.
Oskara i njegovu obitelj prije nekoliko mjeseci jako je potresla smrt majke. Iako mu je teško govoriti o tome, rekao nam je da je majka jako teško podnijela njegovo ranjavanje. Razboljela se vrlo brzo nakon toga i ove godine u siječnju, nažalost, preminula u 59. godini života.
- To je definitivno nateži udarac u životu moje obitelji - rekao nam je Oskar.
Priznaje kako bi se volio što prije vratiti na posao. Trenutno studira, bavi se sportom koliko može, trči, pliva, a po preporuci fizijatrice ponekad igra i tenis jer mu je rekla da je to dobro za ruku.
Zatrovana sredina
- Nažalost, ljudi u životu dožive razne patnje. Pogledajte ne tako daleku povijest kada su ljudi zatvarani i podvrgavani torturi u različitim režimima. Ili kada su za vrijeme nacizma u mukama umirali u koncentracijskim logorima. A oni koji su preživjeli izgubili su svoje voljene i nekako pronašli snagu i smisao života. Svaka žrtva ima svoju priču i svaka patnja je teška na svoj način. Stoga smatram da je jako važno da oni koji su medijski eksponirani paze na izgovorene riječi kako ne bi došlo do sekundarne viktimizacije žrtava. Zato mi je žao tog mladića koji je pucao na mene. Jedan mi je svećenik pokušao objasniti taj njegov čin, a i činjenicu da sam preživio ovim riječima: Znaš, Oskare, Sotona je držao oružje mladića, a Bog je upravljao mecima" - rekao nam ovaj iznimno staložen mladi policajac koji smatra da je Brezak odrastao u zatrovanoj sredini.
- Umjesto da živi život tipičnog 22-godišnjaka, izlazi van, druži se s prijateljima, njega se "trovalo" stvarima koje on zapravo nije ni mogao razumjeti - rekao nam na kraju Oskar.
O samom događaju više toliko ne razmišlja, nema noćne more, ne vraćaju mu se slike kobnog dana na Markovom trgu, ali priznaje da ponekad razmišlja o motivima tog mladića. Nije mu jasno zašto je baš na takav način išao rješavati probleme i zašto je baš on morao biti tamo kada je zapucao.
Snimka napada Danijela Brezaka na policajca Oskara Fiurija: