Fotografija: Srećko je na telefonu Ivona umiruje njihovog šestomjesečnog sina Marina. Srećkova majka Katica sjedi i ne vjeruje što im se dogodilo/Foto: Deni Marčinković
Galerija
Srećko je na telefonu Ivona umiruje njihovog šestomjesečnog sina Marina. Srećkova majka Katica sjedi i ne vjeruje što im se dogodilo/Foto: Deni Marčinković

Petrinjska obitelj Čučković stigla u Bjelovar: Nemamo riječi s kojima bismo se zahvalili dobrim ljudima...

- Da nemamo dijete vjerojatno ne bi napuštali Petrinju, već bi se nekao snašli, ali ne želimo Marina dovoditi u opasnost - rekla nam je Ivona

Umor i isrcpljenost, prvo je što se vidi na mladoj obitelji Čučković iz Petrinje, koja je u srijedu u prijepodnevnim satima svoj privremeni smještaj pronašla na izletištu Vinia u Purićanima, pokraj Bjelovara.

Obitelj Čučković iz Petrinje u svom novom privremenom domu u izletištu Vinia u Purićanima pokraj Bjelovara s vlasnikom izletišta Sašom Šapićem/Foto: Deni Marčinković
Obitelj Čučković iz Petrinje u svom novom privremenom domu u izletištu Vinia u Purićanima pokraj Bjelovara s vlasnikom izletišta Sašom Šapićem/Foto: Deni Marčinković

Snažan potres, točnije više njih poprilično su oštetili njihov stan u Petrinji, priča nam dvadesetšestogišnja Ivona dok u naručju drži sina, malog Marina koji je danas napunio šest mjeseci. Iz Petrinje je s Ivonom došao i sedam godina stariji muž Srećko, te njegova majka Katica. 

Rušenje i lupanje

- Nekoliko sati prije najsnažnijeg potresa došli smo u stan. S obzirom da Srećko radi kao čuvar u kaznionici u Glini, večer prije s Marinom sam prespavala kod svojih roditelja jer me bilo strah ostati sama s djetetom u stanu. Iako je dan ranije već bio potres i situacija nije bila bajna, nekako smo mislili kao da se sve smirilo. Doduše, jutro prije sve je bilo nekako čudno. U dijelu grada gdje živimo dosta je prometno, a u našem susjedstvu ima puno djece i uvijek je galama. Tog jutra sve je bilo nekako premirno i samo odjednom se sve počelo tresti, rušiti i lupati i jedva smo uspjeli izaći van iz stana. S nama je bio i sestrin "mali“. Bilo nas je užasno strah, ponajviše zbog djece. Bilo nam je bitno samo da njih izvučemo van - govori nam Ivona. 

Ispred zgrade, kako kaže, čula se vika i zov upomoć. Zavladala je opća panika, a susjedi su vikali da ima još ljudi u stanovima. Nakon što su djecu ostavili na sigurnom, Ivona i Srečko u nekoliko su se navrata vraćali u stan po stvari. U centar grada nisu odmah išli, već su se kasnije provozali autom.

- Ako se dogodi još koji malo jači potres, od grada zaista neće ostati ništa. Već sada je grad na nuli, a dođe li do novih urušavanja, to će biti katastrofa - tužno nam govori Ivona.

Srećkov brat trenutno gradi novu kuću te su, nadajući se da su krov, zidovi i stolarija čvrsti, namjeravali provesti noć u njoj zajedno sa susjedima. No, kada se zemlja počela tresti, pobjegli su u auto, a s obzirom da je cijelu noć tlo podrhtavalo, nitko nije mogao zaspati. Sjedili su u automobilu i čekali da dođe jutro. 

Dok pričamo sa Ivonom, pokraj nas sjedi Srećko koji je cijelo vrijeme telefonu sa kolegicom iz kaznionice.

Srečko Čučković neprestano je na liniji sa rodbinom i prijateljima iz Petrinje/Foto: Deni Marčinković
Srečko Čučković neprestano je na liniji sa rodbinom i prijateljima iz Petrinje/Foto: Deni Marčinković

- Ja na posao moram ići. Sutra sam ujutro od 7 do 19, a prekosutra sam noćna. Pokušavam dobiti barem još jedan dan slobodno da ostanem sa ženom i djetetom, ali sumnjam - govori Srećko koji se cijelo vrijeme rukama drži za glavu i kao da još uvijek ne vjeruje što se dogodilo. 

Njegova majka, Katica bila je u Petrinji i 1991. kada je krenuo rat i kaže da je ova situacija jako podsjeća na taj period, Kaže, možda je čak i gore.

- Baš kao i tih godina kada sam sa jednim koferom i dvoje djece napustila grad, tako mi je i danas... Put u nepoznato... Onda smo barem znali gdje može biti opasnost, a ovo danas... Nema nikakvih pravila - s velikim grčem pričam nam Katica. 

Dok smo razgovarali, ivona i Srećko cijelo su vrijeme bili uz mobitele. Zovu rodbinu, zovu prijatelje, raspituju se kako su. Ivonini roditelji su još uvijek u Petrinji, ali vjerojatno će večeras put Topuskog gdje imaju rodbinu. Dio njihovih prijatelja također je već napustilo grad. 

Obitelj Čučković iz Petrinje u svom novom privremenom domu u izletištu Vinia u Purićanima pokraj Bjelovara s vlasnikom izletišta Sašom Šapićem/Foto: Deni Marčinković
Obitelj Čučković iz Petrinje u svom novom privremenom domu u izletištu Vinia u Purićanima pokraj Bjelovara s vlasnikom izletišta Sašom Šapićem/Foto: Deni Marčinković

Smještaj u Bjelovaru pronašli su preko Srećkovog oca, koji je radio na izgradnji McDonald'sa te je bio smješten kod Saše Šapića, vlasnika Izletišta i vinotočja Vinia.

- Da nemamo dijete vjerojatno ne bi napuštali Petrinju, već bi se nekao snašli, ali ne želimo Marina dovoditi u opasnost. Uspjeli smo izvući nešto hrane, pelena i robice za njega tako da imamo sada za par dana - rekla nam je Ivona.

- Uvijek ima dobrih ljudi. Stvarno nemam riječi hvale za ove ljude tu, koji sam nam odmah donijeli vodu, hranu, kavu. Veliko im hvala - rekla je baka Katica.

Domaćin Saša odmah je pokazao koliko je veliko njegovo srce.  

- Imaju sobu, grijanje, toplu vodu, hranu, struju i sve što je potrebno. Gospodinu Nenadu, Srećkovom ocu, rekao sam da tko god bude imao potrebu na koliko god treba dana, dok se situacija ne stabilizira, neka se javi i dođe. Imamo direktan kontakt s ljudima u Petrinji, a primat ćemo kontakte i preko Grada Bjelovara - rekao je domaćin Saša. 

Prema njihovim riječima, u Petrinji trenutno je najpotrebnija voda, s obzirom da su cijevi popucale. Hrana, roba i ostala pomoć je stigla.

Dok smo završavali razgovor, Saši je zazvonio mobitel. Zovu ga iz Petrinje i govore da prema njegovom OPG-u  upravo kreće još jedna obitelj s troje djece.

Škoda s kojom je obitelj Čučković došla iz Petrinje/Foto: Deni Marčinković
Škoda s kojom je obitelj Čučković došla iz Petrinje/Foto: Deni Marčinković

Također, još jedna obitelj iz Petrinje sinoć je već provela noć u Bjelovaru, u objektu KM therooms. U međuvremenu se ta obitelj zaputila u Zagreb kod rodbine, a vlasnik Goran Mihailić rekao nam je i dalje nude besplatan smještaj svim potrebitima. 

Podsjetimo, bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak istaknuo je da će sve eventualno nastale troškove smještaja za obitelji s područja pogođenih potresom financirati upravo Grad Bjelovar.