Lipik i Pakrac nakon megaoluje: "Ovo je bilo puno gore od one pijavice što je odnijela kravu"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
"Ne znam je li to nevrijeme sve skupa trajalo 10 minuta. Samo se zamračilo, krenuo je vjetar, kiša... Gledao sam iz kuće taj pakao i samo sam se nadao da nitko ne strada. Imamo dosta štete... Koliko? Ma, nije to bitno, popravit će se ovo sve, bitno je samo da nitko nije stradao", priča nam Franjo Krenek, mještanin Dobrovca, naselja u sklopu Grada Lipika i područja koje je teško nastradalo u ovoj kratkoj i nezapamćeno snažnoj oluji.
Razgovaramo s njim dan poslije nevremena, pokazuje nam jedan uništeni krov, zatim drugi, pa staklenik kojeg je vjetar također "razvalio" i potom prstom prema nekoliko kilometara udaljenoj šumi.
- A jeste li vidjeli ono? Pogledajte kako je tamo vjetar polomio "pola šume" - priča nam sa smiješkom, kao da je dobre volje. Nije, njemu, naravno, do smijeha, ali zadržava vedar duh. Više puta nam je ponovio da je jedino važno da nitko nije stradao.
U tom trenutku dolazi nekoliko muškaraca. Prijatelji, susjedi i članovi obitelji koji su došli pomoći oko popravaka.
Pakrački i lipički kraj je, za one koji ga možda ne poznaju, jako povezan kada su nečije nevolje u pitanju i svi su uglavnom spremni pomoći koliko mogu. Tako i sada, nakon ove dosad neviđene oluje, jedni idu kod drugih i pomažu pri saniranju štete. Primjerice, jedan Pakračanin još nije krenuo popravljati svoj krov jer je pomagao susjedima popraviti njihove jer su imali veća oštećenja.
Baš dok smo sjedili u dvorištu obitelji Krenek, jedna je djevojka pogledala na mobitel i odmah izgovorila ime čovjeka koji je objavio status na Facebooku:
- Evo, napisao je da poklanja 100 metara kvadratnih crijepa. Da ga zovem? - pita.
Uglavnom takvi ljudi žive tu, u nevolji će podijeliti ono što njima u tom trenutku ne treba, često su spremni dati, što bi se reklo, i ono što nemaju, ako nekom to treba.
Žene su muškarcima u dvorištu pripremile "mezu", radili su "od jučer" i treba se nešto pojesti. Stol je smješten ispred kuće, jedinog objekta u dvorištu koji je ostao prilično sačuvan u odnosu na ostale. Na stolu "nema čega nema" i svi sjede ispod tende koja ih čuva od sunca. Na njoj piše "Pozdrav iz Rovinja". Jedu, pričaju, zezaju se kao da im oluja jučer nije poharala dvorišta. U dvorištu Krenekovih najteže su prošli gospodarski objekti. Jedan je potpuno urušen, drugom nedostaje dio krova, a na trećem se na krovu nalazi čak i susjedov krov.
- To je bilo nevjerojatno, susjedu Rafaelu, koji je niže od nas, vjetar je otkinuo limeni krov. Jedan je dio završio kod nas, drugi dio je otišao još dalje, jutros smo ga skupljali - priča nam Šimun Krenek, Franjin sin.
Šimun je smiren, objašnjava nam što se za vrijeme oluje događalo, ali nema u njegovom glasu pretjerane drame. Pokazuje nam četvrtastu rupu na zidu jednog od objekata u dvorištu.
- Je l' vidiš onu rupu?
- Vidim.
- E, tu ti je rupu napravio rog (greda) sa susjedovog krova. Vjetar ju je iščupao s njegovog krova, preletjela je našu kuću i zabila se u zid garaže i polomila vjetrobransko staklo auta koji je bio parkiran unutra. Možeš li to zamisliti? - više retorički pita i smije se:
- Nevjerojatno! Koja je to snaga bila! - čudi se.
Kamo god krenete dok se vozite kroz Lipik, Pakrac i njihova pripadajuća naselja, gledate polomljena stabla, djelomično oštećene ili potpuno uništene krovove. Dojam je da su tek rijetki prošli bez oštećenja. Ljude inače vidite kako šetaju pločnikom ili se druže u dvorištima, a danas ih se uglavnom viđalo kako sjede na krovovima.
Stabla u Lipičkoj ulici, s kojom prolazite kada idete prema ulazu u grad, u velikoj mjeri su polomljena. Poslije, kada zađete u manje lipičke ulice, opet isti prizori - svako nekoliko metara polomljena stabla, slomljene grane.
Prekrasni park u Lipiku koji je podignut krajem 19 stoljeća i jedan je od zaštitnih toponima grada, strahovito je devastiran.
Visoka stabla sada leže na travi. Neka su iščupana iz korijena, neka su jednostavno polomljena. Radnici su već tamo, motornim pilama režu srušena stabla i grane i polako raščišćavaju nered.
Lipik je uvijek imao jak adut "zelenila" kojeg je upravo priroda u 10-ak minuta gotovo pa demontirala.
Sami ulaz u Bazene Lipik također je nastradao, Betonska pristupna staza na ulazu se raspala nakon što je vjetar obližnje stablo iščupao iz korijena. Krovište ulaza na bazene, gdje se nalazi naplatna kućica, također je polomljeno. Štetu je pretrpio i ugostiteljski objekt koji se nalazi nešto dalje od ulaza.
Oštećenja je pretrpjela i ergela lipicanaca, konja koji su također zaštitni znak Lipika.
- U Lipiku imamo 87 uništenih cijelih krovova, 160 polovično uništenih i 1231 manjih oštećenja. To je gotovo 1500 oštećenih objekata. A još nemamo potpune podatke za štete u gospodarstvu, poljoprivredi, šumskim površinama koje su jako nastradale. Danas nas je došla obići i županica Antonija Jozić. U parku su stradala uglavnom starija stabla, a park je baš u fazi obnove. Srećom, mlada stabla nisu pretrpjela veće štete, nego uglavnom starija i trula stabla. Bit će tu dosta posla, ali vratit ćemo mu stari sjaj. Po preliminarnoj procjeni, samo domaćinstva su pretrpjela štetu od čak 2,650.000 eura. Dakle, bez gospodarstva. Sigurno će se proglasiti elementarna nepogoda - rekao nam je gradonačelnik Lipika Vinko Kasana.
Zbog oluje je velik broj kućanstava ostao je bez električne energije u Pakracu i Lipiku, ali ekipe HEP-a, vidjeli smo to i na terenu, užurbano rade kako bi svim kućanstvima što prije vratile struju.
U Pakracu je danas popodne tek manji dio kućanstava još bio bez struje.
- Sve službe su na terenu od jučer, mislim da se veći dio štete već i sanirao. Rade najbrže što mogu, ali ne mogu do svih stići odmah. Svi HEP-ovci su na terenu. Srećom, pa nitko od ljudi koji su bili ozlijeđeni u oluji nije bio u životnoj opasnosti, troje ih je zadobilo teže ozlijede, ali se oporavljaju. Najvažnije je da nitko nije smrtno stradao jer je bilo prestrašno. Nikad nisam vidjela nebo tako zelene, tirkizne boje - priča nam gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević pa se prisjetila kako se, još dok je bila dijete, jednom u Dobrovcu pojavila pijavica koja je napravila ogromnu štetu, ali da ni to nije bilo kao ovo nevrijeme jučer.
- Ta pijavica je bila toliko jaka da je čak i jednu kravu digla u zrak i nosila ju - kaže nam.
Priču o istoj toj pijavici iz '80-ih godina prošlog stoljeća nam je kasnije krenuo ispričati i Mario Barać pa smo ga morali pitati:
- Je li istina da je ta pijavica digla i kravu u zrak?
- Ja gledao svojim očima - odmah je hladno odgovorio.
- Kravu kako se vrti u zraku? - provjeravamo.
- Da. I kravu i grane i svašta još je nosila. To je bio horor! Živa istina!
Kad smo već kod grana, Anamarija Blažević je usput dodala:
- Znate, mene nije bilo drago kada bi se ljudi ljutili jer smo uklanjali stara i bolesna stabla. Vidjeli smo svi jučer zašto se to radi. Postoji jako dobar razlog zašto pomlađujemo parkovne površine. Sada smo svi vidjeli kako stara stabla mogu biti opasna - rekla je.
Koliko je, zapravo, Pakrac stradao?
- Točne podatke ćemo vjerojatno imati sutra. Zasad znamo da je 20 objekata teško stradalo, a lakše njih oko 130 objekata, ali ta brojka vjerojatno još nije konačna. Zapadni i istočni dio Pakraca su prošli dobro, a Prekopara i Ulica Pepe Polaka najgore. No, Lipik je prošao još gore. Poljana, Kukunjevac, Dobrovac su dosta nastradali. I nama i Lipiku će biti problem obnoviti hortikulturu, ali mi ćemo svakako pomoći Lipiku u obnovi hortikulture, a sigurna sam i oni nama - kaže gradonačelnica Blažević.
Oluja je nepredvidiva, nekoga uništi nekoga poštedi. Jedan je Pakračanin tako išao premjestiti automobil koji je bio parkiran pokraj stabla, vjerovao je da radi dobru stvar. Prebacio ga je nešto dalje, ali onda mu je na automobil doletjela antena koju je vjetar iščupao s jednog od krovova.
I kako se u gradu i naseljima zbrajaju posljedice štete, tako i 600-tinjak metara poviše Pakraca, na Omanovcu, Dean Nagy Deki i njegova Dalija, voditelji Planinarskog doma Omanovac, također muku muče s neredom kojeg im je oluja ostavila.
Omanovac, idilično i omiljeno izletište kako Pakračana, Lipičana i Daruvarčana, tako i mnogih drugih, izgleda blago rečeno - šokantno i apokaliptično.
Sve žaluzine na prozorima doma su polomljene ili oštećene, mnogo je tih divnih i visokih stabala koje okružuju planinarski dom, iščupano iz korijena ili polomljeno. Natkriveno mjesto za roštiljanje sada je dodatno natkriveno i s palim stablom. Dječji adrenalinski park u neposrednoj blizini doma prošaran je polomljenim stablima i granama. Limeni krov od kolibe iz koje je Poky prije puštao glazbu odletio sve do igrališta za košarku. Dio limenog krova nadstrešnice koja spaja terasu i kolibu sada strši iskrivljeno prema nebu.
Jedna gospođa također spominje, pričajući o početku oluje, kako nikad u životu nije vidjela tako tirkizno nebo.
Djevojke metu prilazne putove koji su prošarani popucalim granama i lišćem. Deki s radničkim rukavicama pomaže ljudima koji su mu došli pomoći raščistiti nered. Njih nekoliko s motorkama pilaju pala debla, a jedan priprema roštilj kako bi mogli ručati.
Naime, na Omanovcu zbog oluje nema struje pa se ne može ništa ni skuhati. A zbog nestanka struje su morali na brzinu smisliti gdje će prebaciti namirnice koje se moraju držati u frižideru kako se ne bi pokvarile. Problem je i s mobitelima, Dekiju telefon stalno zvoni pa se brzo isprazni, a nema ga gdje napuniti. Otkazao je sve dogovorene skupine koje su trebale doći u dom, imat će velike troškove zbog svega, ali ne želi još razmišljati kako će zapuniti tu financijsku rupu. Zapravo se vidi kako je još uvijek u stanju šoka. A ima i dobar razlog.
- Ja sam u srijedu umalo poginuo - bilo je prvo što je rekao nakon pozdrava.
- Ozbiljno?
- Najozbiljnije!
- Kako misliš poginuo? Zezaš? - morali smo pitati jer s Dekijem često nisi na čisto je li ozbiljan ili ne.
- Ma, ozbiljno! Stajao sam ti ovako tu, blizu vrata koja vode na terasu. Odjednom su vrata jako grunula i otvorila se, a mene je vjetar bacio na šank od kojega sam bio udaljen neka 3-4 metra. Vjetar me držao pripijenog dijelom za šank, a dijelom za fotelju koja se nalazi ispred šanka. Meni se činilo da je to trajalo nekih 10 sekundi, ali zapravo ne znam koliko je trajalo, moglo je biti i sekundu i 30 sekundi. Ali se uopće nisam mogao "odlijepiti". I kada sam se nekako uspio malo pomaknuti, pričekao sam da taj jaki udar vjetra malo oslabi. I kada je oslabio, uspio sam se pomaknuti u stranu. Odmah sam otišao do vrata i nekako ih uspio ponovno zatvoriti - priča nam Dean Nagy Deki.
Uzima cigaretu, pripaljuje i brižno kaže, kao da je to u ovom trenutku nešto važno, kao da se ispričava:
- Pivo nije baš najhladnije, frižider nam ne radi, nema struje.
- Ma pusti pivo. Koliko će vam trebati da dovedete sve u red?
- Ne znam - kaže i otpuhne dim cigarete - Ovisi koliko će ljudi biti da nam pomogne.
Poznavajući Pakračane i Lipičane i Daruvarčane, rekao bih - jako brzo.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!