KK Daruvar odigrao prvu utakmicu nakon 18 godina: "Vraćamo se poput Feniksa..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarčanin Dejan Lukić s još nekolicinom entuzijasta i zaljubljenika (Nikola Rakijaš, Drago Ambroš, Saša Petričević i Petar Bahnjik) nakon 18 godina oživio košarku je u Daruvaru, o čemu smo već pisali OVDJE. Sada je napisao tekst za MojPortal o prvoj utakmici koju je KK Daruvar '22 odigrao nakon 6500 dana nepostojanja. Prijateljska utakmica odigrala se u Virovitici, a evo i impresija predsjednika i trenera KK Daruvar '22 Dejana Lukića...
===================================
Jučerašnji dan i datum će biti upisan posebnim “fontom” u povijest daruvarske košarke koja je u proteklih 8 mjeseci feniksovski ponovo poletjela nakon 18 godina duge stanke. Slučajnost je htjela da se igrajne prve, doduše prijateljske, utakmice u Virovitici poklopi s dolaskom obavijesti da smo istoga dana učlanjeni u Hrvatski košarkaški savez.
Nakon mukotrpnog osmomjesečnog treniranja naših upornih mladih košarkašica i košarkaša sa neizmjernim entuzijazmom krenuli smo na našu prvu utakmicu. Istovremeno nas je pratila neizvjesnost jer nas je zanimalo gdje mi to ustvari jesmo u košarkaškom smislu.
Gledajući realno, ipak je prva "utakmica" bila ona koju smo vodili na svim onim treninzima u proteklih osam mjeseci, a u njoj smo pobijedili. Nitko od naših vrijednih košarkaša nije znao kakav je uopće osjećaj kročiti na košarkaški teren i čuti prvi sučev zvižduk za početak naše prve prave utakmice. Igrači su hrabro stupili u nepoznato s obzirom da prvi put nisu bili na svom terenu i da je pred njima jedna velika nepoznanica.
Drhtale su ruke prije Virovitice, treneri su strepili, ali početnim zviždukom sva nervoza je nestala. Borba je bila prava, nošeni su bili trudom svih onih mjesecima uloženih u treninge i trenerske razgovore.
Bez obzira na ishod dviju utakmica, čiji su akteri bili daruvarske djevojčice i dječaci uzrasta 9 do 15 godina, stečeno iskustvo za njih i nas trenere bilo je neprocjenjivo. Vjerujemo da je sve ovo prava uvertira u sljedeću, nadamo se, natjecateljsku sezonu.
Željeli bismo da roditelji nekih budućih košarkašica i košarkaša potaknu svoj “dječji potencijal” pa nam se pridruže u nekim novim krasnim trenucima na idućim utakmicama.
Bez njih ne možemo ništa.
Hvala još jednom i našem domaćinu KK Virovitici, te posebno gospodinu Robertu Fritzu koji je i direktno s nama prolazio "porođajne muke" i bio prava podrška ponovnom uzletu košarke u našem gradu i što je najvažnije, omogućio je našoj djeci da osjete žar igre.
Jučerašnji dan je jedan od onih koji će ta djeca prepričavati svojoj i to je bit svega. Djelić mozaika u kojem njih košarka čini da budu bolji u svakom pogledu odrastanja. Hvala im još jednom, jer su i nama trenerima pružili nezaboravane trenutke za uloženi trud.