100 MILJA ISTRE
Velibor Pađan iz Bjelovara istrčao 168 km u Istri: "Spasio me masni bilogorski špek"
Foto: Privatni album
on probija vlastite granice
Bjelovarčanin Velibor Pađan trčao 38 sati po Sloveniji: "Utrku ne bih završio da nije moje obitelji"
"Vjetar je toliko puhao da je bilo nemoguće biti siguran u smjer kretanja. Obitelj me pratila u realnom vremenu i upozoravala ako bih skrenuo s puta. Bez njih ne bih prošao taj dio noći", prisjeća se Velibor
TEMELJ ZA SVE SPORTOVE
Festival bazičnih sportova uskoro u Bjelovaru: "Ovo je temelj za sve, dovedite mališane"
"Dugo sportsko ljeto"
Mali olimpijac organizira kampiranje za djecu u Gorskom kotaru. "Mjesta još uvijek ima"
LAUREATI
FOTO Ela Jelić i Miran Maričić najbolji su bjelovarski sportaši u 2022. godini
BJELOVAR - Velibor Pađan iz Bjelovara je "ultratrail tatamata" u Atletskom klubu Borik, kako ga od milja nazivaju kolege trkači. Više smo puta pisali o njegovim trkačim poduhvatima među kojima je i 100 milja Istre, a ovoga puta još je jednom probio svoje granice. Naime, trčao je iznimno tešku slovensku utrku radi koje je na stazi proveo 38 sati. Pročitajte njegovu priču i avanturu koja zasigurno nije posljednja.
"Proteklog vikenda, od 25. do 27. travnja 2025., sudjelovao sam na Ultra Trail Vipava Valley (UTVV) utrci u Sloveniji. Oko 2500 trkača iz više od 40 zemalja svijeta natjecalo se u više različitih disciplina, a ja sam odlučio testirati granice svojih mogućnosti u najdužoj i najzahtjevnijoj – Emperor 160 km.
Nepredvidivo vrijeme
Startali smo u petak navečer, u 19 sati iz Ajdovščine, a staza je vodila kroz cijelu Vipavsku dolinu, uz planine, vinograde, sela i prirodne ljepote koje oduzimaju dah. No, nije bilo vremena za uživanje – ispred mene je bilo preko 6000 metara ukupne elevacije, tehnički zahtjevnih uspona i nepredvidivo vrijeme.
Na put sam krenuo s najjačom mogućom ekipom: supruga, troje djece i sestra – svi su pošli sa mnom. Po dolasku smo preuzeli startne brojeve, prošli sve formalnosti i smjestili se u apartman da uhvatimo malo odmora. Od samog početka znao sam: logistička podrška će biti ključ. I bio sam u pravu. Već nakon desetak kilometara, na prvoj stanici – Lože – ekipa me dočekala s riječima ohrabrenja i stvarima koje su mi trebale za prvu noć.
Utrka nas je brzo uvela u ozbiljan teren. Već na planini Nanos počinje prava borba: strmi usponi, izloženost jakim vjetrovima i tehnički izazovni dijelovi u potpunom mraku. Nanos ne prašta ni fizički ni psihički, a kad ga prođeš, znaš da si tek na početku.
Prvi pravi trenutak predaha
Negdje tijekom prve noći internetska veza je nestala, a Garmin više nije slao moju lokaciju. Srećom, organizacija je omogućila live GPS praćenje putem službenog trekera, tako da me obitelj i dalje mogla pratiti – ali ne samo oni. Organizatori su aktivno nadzirali sve trkače na stazi, i kad sam jednom otišao 200 metara u krivom smjeru, odmah su me kontaktirali da se vratim. U tom trenutku shvatio sam koliko je ozbiljno sve postavljeno i koliko je sigurnost trkača prioritet.
Na 95. kilometru, kod stanice Prevala, dočekala me obitelj. Bio je to prvi pravi trenutak predaha – topli obrok, masaža nogu, kratki odmor i mentalni reset. Malo poslije toga je Garmin potpuno stao. U Gorici, trčeći uz Soču, doslovno sam im u ruke predao sat, jer sam znao da bez njega neću preživjeti još jednu noć bez navigacije. Žene mog života – supruga i sestra – složile su sat i dostavile mi ga na sljedećoj postaji.
Cerje, na 122. kilometru, bila je druga velika kontrolna točka. Tamo sam duže odmorio, pojeo topli obrok i sad, gledajući unatrag, to je trebalo biti i mjesto gdje ću odspavati. Ali nisam. Odlučio sam nastaviti dalje.
Od Cerja do Branik stanice bio sam stalno na vezi s ekipom. Vjetar je toliko puhao da je bilo gotovo nemoguće vidjeti zastavice i biti siguran u smjer kretanja. Obitelj je pratila moje kretanje u realnom vremenu i upozoravala me ako bih skrenuo s puta. Bez njih ne bih prošao taj dio noći. Branik je napokon donio ono što sam trebao – san. Kratko, ali ključno. Dovoljno da skupim snagu za završnicu.
Zahvala na podršci
Na cilj sam stigao nakon 38 sati od starta. Umoran, slomljen, ali ponosan.
Važno je reći da je ove godine utrka bila iznimno teška – gotovo 50 posto trkača nije završilo. Mnogi su morali odustati zbog neispunjenih vremenskih limita na kontrolnim točkama, drugi zbog iscrpljenosti i vremenskih uvjeta. Staza nije davala ni milimetar popusta.
Želim se zahvaliti svima koji su bili dio ovog mog putovanja – obitelji, prijateljima i ekipi iz AK Borik na podršci koja mi je u svakom trenutku bila dodatna energija.
UTVV 2025. ostat će mi u sjećanju kao jedno od najintenzivnijih, najtežih i najljepših iskustava u životu. Ova utrka nije bila samo sport – bila je životna priča u 160 kilometara. I zato: hvala vam svima što ste bili sa mnom na toj stazi", napisao je Velibor koji, podsjetimo, redovito poručuje svima da trče, hodaju, planinare, voze bicikl i druže se na otvorenom.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
Nagrade za sportske uspjehe
Ovo su najbolji sportaši Daruvara: "Vi ste uzor novim generacijama i ponos našega grada"
Druga seniorska hrvatska teniska liga
Tenisači HATK-a Daruvar sjajno otvorili sezonu: "Pobjedom u Zagrebu uzeli smo dva važna boda"
nezapamćen incident
Bjelovarčanin dobio jednu od najvećih kazni u povijesti rukometa: „Sve je bilo puno krvi“
MOTOCROSS UTRKA BLJESAK
Stefan Lenče (12) izgubio utrku za 0,131 sekundi pa zaplakao, pobjednik Roko ga tješio sladoledom
×
![]()