Velibor Pađan iz Bjelovara istrčao 168 km u Istri: "Spasio me masni bilogorski špek"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Jedini iz Bjelovarsko-bilogorske županije koji su uspješno istrčali utrku „100 milja Istre“ Bjelovarčani su Velibor Pađan i Ivan Horvat, obojica članovi Atletskog kluba Borik.
Velibor je istrčao 168 kilometara dok je Ivan trčao utrku od 42 kilometra.
Inače, utrka na 100 milja je najteža i najljepša utrka koja se proteže od istočnog dijela Istre, preko svoje najviše planine prema kopnu, a završava na zapadnom dijelu poluotoka u gradu Umagu.
Utrka starta u 3000 godina starom Labinu, penje se na planinu Učku i spušta u Buzet. Nakon odmora, staza vodi do Huma, najmanjeg grada na svijetu, a zatim do Motovuna, srednjovjekovnog bisera te naprijed do cilja u Umagu.
Skoro 170 km s 6.632 m ne čini se tako teško, ali ova staza, ističu organizatori, je vrlo zahtjevna i ne bi je trebalo olako shvatiti.
“Idiote, jel ti ovo trebalo?!"
To nisu učinili niti Velibor i Ivan. Ispričali su svoje dojmove i izdvojili one najposebnije trenutke od minulog vikenda.
- Još tražim riječi kojima bih u potpunosti opisao kakav je osjećaj sudjelovati na Istria 100 by UTMB. Još ih nemam sve, ali imam jednu - emotivno. Emocije na startu, emocije na cilju. Ali i razne, izrazito snažne emocije tijekom utrke, od “Ajme, ovo je super, rame uz rame s najvećim svjetskim trail facama”, do “Idiote, jel ti ovo trebalo”?! Tko kaže da nije suzu pustio u nekoj fazi utrke - ne vjeruj mu! Pogotovo ako je u pitanju bila ultra. Ponosan sam što sam istrčao svojih 42 km unutar vlastitog zadanog vremena od 5 sati. Zahvalan sam sam sebi što sam se uopće prijavio na ovu utrku još prošle godine!
Ponosan sam i na susjeda Velibora koji je istrčao glavnu, najveću stazu u sklopu ovog eventa: 100 milja (168 km) maltene preko cijele Istre. Velibor je ultratrail tatamata u našem malom, ali moćnom Atletskom klubu Borik, a ovim odličnim nastupom, taj status još je jednom potvrdio. Trčao je od petka kasno poslijepodne do nedjelje u zoru. Da. Od petka do nedjelje. Srce ko kuća veliko za Velibora!
Hvala Josipu Prvonošcu iz Atletskog kluba Borik koji mi je bio dostupan tijekom utrke u ključnim momentima, a posebno za onu poruku “Hoće, ajde gas”.
Hvala susjedu Veliboru na strašnoj podršci i mentorstvu pri treniranju tijekom posljednjih cca 5 mjeseci i ostatku moje AKP ekipe (ne, to nije “onaj” AKP) koji manje-više redovno, skoro tjedno tučemo dužine po Bilogori. Sad malo odmora, a onda dalje ususret novim izazovima, poručio je Ivan Horvat nakon otrčane utrke.
Druga trail utrka u životu
Kako je kazao, „100 milja Istre“ jedna je od nekolicine vrlo popularnih ultraških utrka koje se održavaju u Hrvatskoj. A ono što ovu utrku čini na neki način posebnom jest njen formalni status – to je jedina ultra trail utrka u Hrvatskoj koju organizira UTMB Group, organizator najprestižnije trail utrke na svijetu UTMB Mont-Blanc.
- Osvajači postolja na ovoj utrci imaju izravan upad na UTMB finale sljedeće godine te zbog toga ova utrka jednako privlači i najbolje svjetske ultra trail trkače, i trkače rekreativce, jer svi oni bi htjeli naći se na startnoj liniji u Chamonixu i trčati po masivu Mont Blanc preko tri države i utrčati u cilj. Ali to nije tako lako.
U Istri smo. U sklopu eventa „100 milja Istre“ organizirano je ukupno 5 utrka. 21 km, 42 km, 69 km, 110 km, i naravno utrka na 100 milja, odnosno malo više – točno 169 km. Nekoliko tisuća entuzijastičnih trkača našlo se u Umagu u četvrtak i petak kako bi preuzeli svoje startne brojeve. Među njima, Velibor Pađan i ja. Veliboru je ovo bila već n-ta po redu ultraška utrka. Na 100 milja Istre je isto već nastupao, jednom na stazi 69 km, drugi put na stazi 110 km. Ovaj put, doduše, na stazi 100 milja! Meni je, s druge strane, ovo druga trail utrka u životu – oko mjesec dana ranije trčao sam 34 km stazu u sklopu Crazy Hill Trail 2024. Malo je reći da smo obojica bili uzbuđeni, ali i uplašeni, priča Ivan.
Dodaje kako je Velibor u Labin stigao u pratnji obitelji.
Ozljeda zgloba
- Stajao je iza startne linije u rulji s još 376 drugih trkača kad je zasvirao Thunderstruck od ACDC-a. Uz pjesmu je krenulo odbrojavanje: 10, 9... 3, 2, 1, GO! Krenuli su. Jesu li znali što ih sve čeka? Neki jesu, većina ipak nije. Utrku dugu 169 km i sa 6590 m+ uspona, preko Učke, Ćićarije, i središnje Istre, Velibor je istrčao za nešto manje od 36 sati. U cilj u Umagu ušao je u nedjelju u 4:51 sati u zoru. Noć-dan-noć trčanja po zahtjevnom terenu nije prošlo bez ozljeda – natučen skočni zglob, ozlijeđeno koljeno, ali stigao je na cilj i ostvario rezultat vrijedan divljenja. Bravo, Velibore!
- Manje od dva sata kasnije, Velibor je prošao prvu stanicu u Plominu i ušao u noć. Slijedio je strm i mukotrpan uspon na Učku. Uz noć, bila je gusta magla i vidljivost je, čak i s naglavnom svjetiljkom, bila jako slaba. Prolaskom najvišeg vrha Učke (Vojak, 1396 mnv) spustio se preko Poklona do mjesta Brgudac podno Ćićarije gdje je došao u cik zore u subotu. Prošao je noć, ali nažalost nije bez ozljede – zbog loše vidljivosti i zahtjevnog kršnog terena, pao je i natukao desni skočni zglob koji mu je stvarao probleme i bolove u ostatku utrke. Ali naš Velibor nastavio je dalje, preko Ćićarije, te je u podne stigao u Buzet, točno 100 km od starta, gdje ga je dočekala obitelj – supruga Ana i troje djece.
Ostatak utrke Velibor prolazi na „autopilotu“ – čovjek trči cijelu noć, pretrčao je 100 km, nije spavao, nastavlja trčati cijeli drugi dan i upravo ulazi u drugu noć, nadajući se da će utrčati u cilj što prije. U međuvremenu, mnogi drugi trkači odustaju – hvata ih mučnina, slabost, nesvjestica, povraćaju i ruše se. Takvih je na ovoj stazi bilo čak 90! U noć je ušao nakon okrijepne stanice u Livadama i u toj noći prošao je posljednjih 37 km, ozbiljan uspon na Grožnjan, te dalje Buje i na kraju – cilj u Umagu. U nedjelju u 4:51 ujutro Velibor je utrčao u cilj, prepričava nam Ivan Veliborov put.
Jako zadovoljan rezultatom
U međuvremenu, i sam je u subotu prijepodne proveo u posljednjim pripremama za svoju utrku. U usporedbi s onim što je Velibor prošao, njegovih 42 km i 950 m+ uspona činilo mu se kao dječja igra, ali ipak mu je utrka predstavljala ozbiljan izazov.
- Utrka je počela u 12 sati u Motovunu s preko 600 trkača na startu. Proradile su emocije, osjećaj izvanredan, svi pozitivno nabijeni, DJ nas nabrijava s muzikom, i onda krene Thunderstruck. Sad sam već znao, to je znak za skori start. Limit utrke bio je 8 sati, ali moj cilj: završiti unutar 5 sati, odnosno 4:30 ako je ikako moguće.
Prolazeći šumskim i poljskim putevima te kroz Livade, Grožnjan, i Buje, na cilj u Umag utrčao sam nakon 4 sata i 44 minute. Cilj od ispod 5h je ostvaren. Je li moglo bolje? Da, uvijek može bolje, ali ja sam s ovim rezultatom jako zadovoljan. Posebno teška je bila dionica iz Livada prema Grožnjanu duga 15-ak km s dva strma uspona koja čine ukupno oko 700 m – većinu trkača ovaj dio puta je znatno umorio i oslabio. Meni osobno je bilo teško i u posljednjih 5-6 km kad me ulovila kriza i nisam znao želim li dalje trčati ili samo hodati. Sjetio sam se Velibora – on ne odustaje, neću ni ja. Predsjednik AK Borik mi se isto javio s porukom podrške, što me nagnalo da ipak još malo stisnem zube i istrčim do kraja, prepričava Ivan i hvali organizaciju za koju kaže da je bila vrhunska.
- Nakon što su se dojmovi slegli, potaknulo me sve proživljeno na razmišljanje: želim li trčati trailove i jednog dana ultra trailove, i želim li uopće trčati? Ja sam prije svega planinar (isto od nedavno) koji voli trčanje. Dobar je osjećaj prestići druge trkače, ali nije mi to prioritet. Puno važnije mi je izazvati sam sebe, pokušati pomaknuti vlastite granice, i uživati. U Istri konkretno, ima se u čemu uživati. Priroda – šume, livade, obronci, potoci, te arhitektura tih malih mjesta, sve je prekrasno i pravi je užitak onuda prolaziti pješke. Takvih prilika ima i u drugim mjestima u Hrvatskoj i okolici gdje se redovno održavaju druge trail utrke. Isto tako, sad znam da sam spreman proći i veće izazove, i da to želim. Ne zato da bih bio prvi, drugi ili treći u nekom poretku, nego da dam sve od sebe i tako pokušam biti bolji danas nego što sam bio jučer. U tome leži zadovoljstvo trčanja trailova. Što će biti, tek ćemo vidjeti, ali veselim se novim izazovima, optimističan je Ivan.
Pripreme na Bilogori
Velibor, koji je zaista porušio sve moguće rekorde, kazao je kako je još uvijek pod emocijama i kako tek počinje biti svjestan da je završio utrku.
- Prije tri godine krenuo sam s utrkom od 69 km, pa prošle godine 110 km i ove je bio plan 168 km kako bi zatvorio ciklus ultri na Istri. Pripremao se, kaže, rekreativno na Bilogori imajući kao cilj biti negdje u sredini utrke.
Budući da je trčao dvije noći i dan, bilo je zanimljivo čuti kako je trčati toliko dugo u komadu.
- Mi zaljubljenici u trčanje, a pogotovo na ultra utrkama, jednostavno si u glavi složimo da se to mora i onda ideš. Naravno, teško je, krize su normalna pojava u kojima slijedi tisuću pitanja i borba sa samim sobom i mentalno i fizički, kaže Velibor koji je tijekom trčanja jeo suho voće, orašaste plodove i razne čokoladice. No, to nije sve..
- Tu je i meni neizostavni špek, što masniji i slaniji. Elektroliti i sol uz vodu su osnova, a pogotovo kad je utrka kao ovaj put po vrućem vremenu. Isto tako, na svakoj okrijepnoj stanici čekaju nas voće i neke slane grickalice koje redovito uzmem, kaže Velibor koji je tokom utrke u Istri doživio i manju nezgodu.
- Dogodila mi se manja nezgoda uslijed krive procjene gaženja stijene na hrptu Učke, a pri čemu je bio mrak i lagano je natučen zglob. Ali sve su to slatke brige kada se završi utrka, kaže Velibor koji je trenutno u fazi oporavka od svega što je njegovo tijelo prošlo.
Zahvala obitelji i prijateljima
Na kraju se posebno zahvalio svojoj obitelji, bez koje, kaže, bi ovo organizacijski bilo jako teško.
- Hvala mojoj supruzi Anamariji koja je napravila dosta kilometara ovih dana, brinula se o našim klincima koji su iskoristili dane za izlete po Istri. Zahvala mom klubu AK Borik jer predsjednik Josip Prvonožac je uvijek tu, brine, prati, zove i ne spava. Isto tako, hvala članovima kluba koji prate utrku kao i jednoj maloj ekipi bilogorskih trkača s kojima radim neprocjenjive vikend treninge bilogorskim šumama. Isto tako,zahvala za pomoć oko tehničkog dijela priprema Stipi Boščiću i Ivanu Horvatu. I zahvala mojoj ekipi s posla i svima ostalima koji su me podržavali i prije utrke i za vrijeme utrke, svima veliko hvala! Srce je puno, do neke nove trail ludosti pozdrav svima, i trčite, hodajte, planinarite, vozite bicikl, poručio je Velibor kojeg ćemo, sigurni smo, uskoro pratiti na nekoj novoj trail stazi.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!