FILM O KUSONJAMA "Prste su im rezali, ali prstenje nisu uzeli. I satovi su im nastavili kucati u zajedničkom grobu..."

Hrvoje i Marko Grubeša ne sjećaju se svoga oca Petra. Marku su bile četiri, a Hrvoju samo godina i pol kad im je otac, zajedno s još 19 hrvatskih branitelja, u rujnu 1991. godine stradao u četničkoj zasjedi u Kusonjama. Jedan od najkrvavijih zločina u Domovinskom ratu obilježio je njihovu obitelj zauvijek.

- Moj djed je umro od tuge uoči Božića 1991. godine. Nikada nije doznao za očevu sudbinu, tijela stradalih branitelja pronađena su nešto kasnije, početkom 1992. godine. Potraga za ocem djeda je slomila, a umro je držeći mojega brata u krilu – priča nam 34 godine nakon nezapamćene tragedije Hrvoje Grubeša.

Na posebnom mjestu u njegovom domu danas se čuvaju sat i prsten koje je Petar imao na sebi tijekom pogibije. Hrvoje ni danas ne zna kako je njegova baka došla do tih predmeta nakon ekshumacije. Poklonila mu ih je dok je imao 15 godina.

Intenzivno istraživanje

-Tada još nisam bio svjestan njihova značenja i vrijednosti. Znao sam priču o Kusonjama, no intenzivnije sam je počeo istraživati tek kad sam bio malo stariji, nakon srednje škole. Vrlo brzo to me u potpunosti zaokupilo, a do sada sam skupio preko 10 gigabajta raznih materijala o tom događaju, a ni sam ne znam s koliko sam ljudi razgovarao na tu temu – priča nam Hrvoje.

Posebno intenzivno istraživao je tijekom posljednjih šest mjeseci, zajedno s Marinom Sabolovićem, povjesničarom i vrsnim poznavateljem Domovinskog rata, i to za potrebe skorog snimanja dokumentarnog filma o tragediji u Kusonjama. Ideja o tom projektu ''kuha'' se posljednjih pet godina, a sada je konačno dobila i konkretne obrise. Saboloviću se kao koautor priče pridružio još jedna poznati povjesničar, s već dobrim iskustvom u polju dokumentaristike Domovinskog rata, Borna Marinić.

- Jako mi je drago što su se dečki primili ovog posla i što će priča o Kusonjama biti ispričana na ovaj način. Vjerujem kako će film odgovoriti na brojna pitanja koja javnost intrigiraju godinama – kaže Grubeša.

Brojna pitanja

Osnovnu priču o toj tragediji svi već manje-više znaju. Bjelovarski branitelji, njih 18, i dvojica policajaca, 8. rujna u selu Kusonje upadaju u četničku zasjedu, sklanjaju se u kuću na broju 55 odakle 24 sata pružaju otpor.

Nakon toga četnici preživjele tjeraju van eksplozijom, muče ih, ubijaju i sahranjuju nekoliko kilometara dalje, u masovnoj grobnici, kasnije prvoj otkrivenoj u Domovinskom ratu. No, ta priča krije niz već spomenutih neodgovorenih pitanja. Zašto su tog 8. rujna 1991. branitelji u improviziranom ''oklopnjaku'' uopće krenuli u Kusonje? Tko ih je poslao? Tko je sve znao za njihovu akciju? Je li moguće da ih je netko izdao četnicima? Koliko ih je točno preživjelo u zloglasnoj kući na broju 55? Koliko su patili prije nego što su ih pomahnitali neprijatelji ubili?

Marin Sabolović i Borna Marinić vjeruju kako će uspjeti odgovoriti na barem dio tih pitanja. Velik dio istraživanja već su obavili. Sabolović je, zajedno s Hrvojem Grubešom, na Županijskom sudu u Osijeku iščitao preko 400 stranica spisa o tom slučaju. Istražili su tijek akcije i brojne druge detalje, a sve to trebaju sažeti u format od 52 minute, koliko će film trajati. S obzirom na količinu prikupljenog materijala, bit će to pravi izazov.

- Ideja filma je rekonstrukcija događanja koji su prethodili blagdanu Male Gospe 1991. godine, samom događaju, ali i priča o danima i mjesecima nakon njega. Međutim, naglasak filma je na obiteljima, njihovom svjedočanstvu o zaista traumatičnim danima sve do konačnog pronalaska njihovih najmilijih u siječnju 1992. godine. Borna i ja već neko vrijeme razmišljamo o filmu, a glavni preduvjet za početak snimanja je bio da na to pristanu članovi obitelji poginulih branitelja. Kad smo im ispričali što planiramo, odmah su pristali i rekli kako žele da se konačno ispriča cijela istina o Kusonjama – priča nam Sabolović.

Obitelji ubijenih

Članovi obitelji, okupljeni u Udrugu obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata Kusonje 1991.-1993. od samog su se početka uključili u ovu priču, a kako je ranije istaknuo Borna Marinić, upravo bi njihova svjedočanstva ovaj film trebala učiniti posebno emotivnim i drugačijim od mnogih dokumentaraca koji se bave sličnim temama.

A da se autori ''uhvate'' baš ove teme trebalo je i puno hrabrosti jer pogibija branitelja u Kusonjama već godinama slovi za jedan od najintrigantnijih događaja iz Domovinskog rata. Prvenstveno zbog mnogih, ranije već spomenutih, neodgovorenih pitanja. Jedno od najčešćih jest ono o mogućoj izdaji, u što Sabolović ne vjeruje.

- Mislim da nije bilo izdaje, izdaja uvijek dolazi od prijatelja, no ovdje se radilo o pomnom planiranoj navlakuši i zasjedi. Postavlja se pitanje što su oni uopće tamo tražili, no Kusonje je bilo snažno četničko uporište iz kojeg su svaki dan minobacačima ispaljivane granate na Pakrac. Uz sprječavanje napada, u vrijeme kritičnog nedostatka oružja nastojalo se i zarobiti te minobacače te ih staviti u funkciju obrane Pakraca. Oni su u Kusonjama bili i dan ranije i tjedan prije toga. U selu nije bilo nikoga, no netko je očito znao za njihov dolazak. Često se postavlja i pitanje jesu li bili naivni, nisu li prelako uletjeli u zamku vozilom koje ni na koji način nije moglo pružiti zaštitu već samo suprotno, učiniti ih lakim, sporim metama. No, te događaje treba promatrati u svjetlu zbivanja i atmosfere koja je vladala u to kasno ljeto 1991. godine. Hrvatska vojska tek u stasanju borila se protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja sa šačicom osobnog naoružanja, tek pokojom automatskom puškom i s improviziranim vozilom koje je bilo bolje nego ništa, no ono što su sigurno imali je srce – kaže Sabolović.

To oklopno vozilo, TOP 1, je bilo improvizacija improvizirane radionice, tzv. Tvornice oklopa Prekopakra (TOP) i nije se kretalo brže od čovjeka u hodu.

-Samo godinu dana kasnije, u jesen 1992., nikome ne bi palo na pamet da krene u akciju u nečem takvom – kaže Sabolović.

Svirepo mučenje

Među brojnim misterijima koji se vežu uz ovaj događaj jest i pitanje kako su se uz 18 pripadnika 105. bjelovarske brigade našla i dvojica pripadnika MUP-a. Prema nekim teorijama 20 ljudi čak nije ni moglo stati u TOP 1, a i neki očevici kasnije su u svojim iskazima spominjali još jedno vozilo u kojem su policajci možda prije ostalih branitelja došli u Kusonje i pali u ruke četnicima, no film će i to rasvijetliti, kažu autori.

- Događaj sa sobom vuče još mnogo nepoznanica, a ono što sa sigurnošću danas možemo reći jest da je u ta dva dana zaista poginulo 20 branitelja, od kojih je jedan stradao u pokušaju proboja, 17 pripadnika A satnije je stradalo u kući na broju 55 i nakon što su eksplozijom istjerani iz nje, uz još dvojicu pripadnika MUP-a za koje se ne zna točno kako su pali u ruke četnicima – tumači Sabolović.

Ne zna se ni koliko je točno branitelja preživjelo eksploziju i tjeranje iz kuće u kojoj su potražili zaklon pa autori filma rade rekonstrukcije na temelju dostupne dokumentacije, opsegu ozljeda, što je zaista pravi, ne istraživački, već istražiteljski poduhvat. U nekim dokumentima spominje se njih 7 u, u nekima 9. Hrvoje Grubeša, koji je detaljno proučio sve materijale, uključujući i obdukcijska izvješća, vjeruje da ih je bilo 9. Prije nego što će ih ubiti, četnici su ih zvjerski mučili. Sabolović priznaje kako su ga ti detalji, kada se prije nekoliko godina s njima prvi put suočio, duboko potresli. No, prolazeći ponovno kroz svu dokumentaciju, uspio je, kaže, sve sagledati objektivno i ostati hladne glave.

- Riječ je o nezamislivim oblicima mučenja. Neki moji prijatelji, djeca stradalih, molili su me da im kažem kako su im ubijeni očevi. Rekao sam da im to jednostavno ne mogu kazati, bolje da ne znaju. Borna i ja smo dugo razgovarali o tome koliko u filmu otkriti o mučenju. Mislim da je jako važno da se zna i za taj dio priče, no svjesni smo da će film gledati i djeca i mladi ljudi koje ne želimo opterećivati suviše mučnim detaljima. Srećom, u filmu će govoriti vrhunski medicinski stručnjaci koji će, vjerujem, uspjeti pojasniti gledateljima koliko je mučenje bilo surovo, ali bez iznošenja šokantnih detalja – kaže Sabolović.

Šokantni detalji

I Grubeša kaže kako je bilo izazovno istraživati taj dio priče. Iako je s vremenom naučio odvojiti emocije od istraživačkog rada, priznaje kako je mapu s obdukcijskim podacima svoga oca Petra dva mjeseca držao na stolu prije nego što ga je konačno otvorio.

- Nakon ekshumacije je bilo svakakvih priča koje su se prepričavale godinama i opterećivale obitelji stradalih. Recimo, za mojeg oca se pričalo da su mu četnici osakatili intimne dijelove tijela, godinama su u to vjerovali i neki članovi naše obitelji. Kada sam nakon dva mjeseca konačno otvorio izvješće o njegovoj obdukciji, i shvatio da to nije istina, pao mi je kamen sa srca – kaže Grubeša.

No, brojni drugi detalji iz obdukcijskih izvješća šokiraju i ostavljaju promatrača bez teksta.

-Nezamisliva mučenja rezultat su ogromne količine mržnje koju su četnici očito osjećali prema tim ljudima. Oni čak s njih nisu skinuli nakit, rezali su im prste, ne da im otmu prstenje, već samo da im nanesu bol. Ostavili su im satove na rukama, nakon što su tijela ekshumirana, i dalje su kucali na njihovim rukama. Kod branitelja su pronađeni i svi njihovi osobni predmeti, lančići, lijekovi, krunice… Nakon ubojstva su bačeni u zajedničku grobnicu, a na njihova tijela su položili leš krmače, misleći valjda da će netko, ako počne kopati, prvo naići na svinjske kosti i pomisliti da je riječ samo o mrciništu. To također puno govori o mržnji neprijatelja - kaže Sabolović koji se bavi mišlju da nakon završetka filma u suradnji s psihijatrima i psiholozima napiše znanstveni rad o takvim ratnim mučenjima.

- Ljudi se često pitaju kako ljudi koji su učinili nešto takvo danas mogu normalno živjeti. No, mislim da je pravo pitanje kako čovjek uopće može nešto takvo učiniti drugom biću– kaže Sabolović.

Krvnici na slobodi

A da može, i učiniti i živjeti s tim, dokazuju upravo krvnici iz Kusonja od kojih većina i danas živi na slobodi.

- Za zločin je suđeno pet osoba. Iako slaba, to je ipak neka zadovoljština za članove obitelji, posebice kad se u obzir uzme činjenica da je za Kusonje osuđeno više ljudi nego za, primjerice, zločin na Ovčari – kaže Grubeša.

U mučenju i ubojstvu branitelja u Kusonjama sudjelovalo je gotovo cijelo selo. Uz četnike, mučile su ih i njihove žene, mlado i staro. Malobrojni Srbi iz Kusonja koji nisu sudjelovali u zločinu, pred sudom su ostali nijemi. Bračni par koji je Hrvatima ispričao što se događalo u selu 8. i 9. rujna kasnije je ubijen, vjerojatno iz osvete. Osim petero osuđenih i onih koji su u međuvremenu umrli, većina krvnika iz Kusonja nikad nije odgovarala za ono što su učinili.

Mnogi članovi obitelji poginulih nisu dočekali ni djelomičnu pravdu jer su se već na onome svijetu pridružili svojima najmilijima.

- Žive su još samo dvije majke i jedan otac stradalih u Kusonjama. Nekih obitelji uopće nema. Nakon nedavnog potresa, prilikom preuređenja Zavoda za sudsku medicinu, u jednoj su kutiji pronašli predmete koji su ekshumirani zajedno s tijelima branitelja u Rakovom Potoku. Ministar Medved je odredio da se ti predmeti vrate obiteljima. Na žalost, neke od njih nismo imali kome vratiti i danas ih čuvamo u udruzi – priča nam Ivan Dukić, predsjednik Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata Kusonje 1991-1993, koji je u Kusonjama izgubio brata Marijana.

Sinovi i unuci

No, veseli ga, dodaje, što su u udruzi sve aktivniji mladi ljudi, djeca i unuci stradalih u Kusonjama.

- Znate, nije nam uvijek lako. Ponekad imam osjećaj da nas, članove obitelji stradalih, društvo doživljava kao teret i trošak. A naši poginuli su za isto to društvo dali najvrjednije što su imali, svoju mladost i živote – kaže Dukić.

I zato mu je, kaže, drago što će priča o neprežaljenim junacima iz Kusonja biti ispričana kroz dokumentarni film. Dodatnu težinu dat će mu činjenica da će branitelje glumiti njihovi sinovi.

- Našeg oca će glumiti moj brat Marko, a i sam ću biti na setu. Velika je to čast – kaže nam Hrvoje Grubeša.

Osim lokacije, sve ostalo u filmu bit će autentično.

- Snimat ćemo u Kapeli, već smo pronašli lokaciju koja nam savršeno odgovara. Na setu ćemo imati vjernu rekonstrukciju oklopnjaka TOP 1, koju smo izveli na istom kamionu, s istim materijalima, sve to uz financijsku pomoć Grada Bjelovara. U filmu ćemo angažirati više od 30 statista. Nabavljamo i ostala autentična vozila iz tog vremena ne bismo li što vjernije izveli igrane scene, izvorno oružje, odore, dogovaraju se specijalni efekt i– kaže Marin Sabolović.

Da se ne zaboravi

Uz njega i Bornu Marinića koji su osmisliti čitavu priču i obavili istraživanja, film će producirati Tibor Javurek koji već ima zavidno iskustvo na sličnim projektima. Projekt će stajati oko 45.000 tisuća eura. Ministarstvo hrvatskih branitelja za njega je izdvojilo 25.000 eura, Grad Bjelovar dat će 10.000, a pomoć su obećali i iz Bjelovarsko-bilogorske županije.

- Hvala svima, i Ministarstvu, i Županiji i Gradu, i Općini Kapela koja nam je velika podrška u svemu ovome. Okupili smo stvarno sjajnu ekipu i imamo veliku podršku te mislim kako će ovo biti dobra priča – kaže Sabolović.

Film bi trebao biti završen do rujna iduće godine kada se obilježava 35. godišnjica stradavanja u Kusonjama. I za kraj vrijedi spomenuti kako su se autori odlučili za naslov koji nosi snažnu poruku ''Pamtimo vas – Kusonje 1991.''. Taj naslov na najbolji mogući način ilustrira želju obitelji neprežaljenih bjelovarskih junaka - da se istina o jednoj od najvećih tragedija i žrtava Domovinskog rata nikada ne zaboravi.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!