ZOOTROP
Jana Prević Finderle novu knjigu posvetila djetinjstvu u Daruvaru: "Bilo nam je prekrasno"
Foto: Jana Prević Finderle
PUTOVANJE ŽIVOTA
Daruvarčanka Jana ostvarila dugogodišnju želju: ''Kina me oduševila, voljela bih ponovno otići onamo''
''Najviše me iznenadilo da je Kina zelena i ekološki osviještena. U muzeju za prostorno planiranje u Šangaju smo pročitali da do 2060. godine planiraju biti ekološki neutralni, bez ekološkog otiska'', kaže Jana
promocija u daruvaru
Tražilo se mjesto više: „Put u Santiago“ Jane Prević Finderle posudite već danas u daruvarskoj knjižnici
„Herbarij- priče o biljkama“
Što to Daruvarčanka Jana Prević Finderle vidi zajedničko u biljkama i svekrvi? Doznajte u petak
novi susret u knjižnici
Jana Prević Finderle u daruvarskoj knjižnici predstavlja svoju knjigu o putu u Santiago
Posjet Kini dugo je vremena bio na popisu želja daruvarske spisateljice i strastvene putnice Jane Prević Finderle. Ovoga ljeta, taj se san konačno ostvario. Sa suprugom se otputila na putovanje s kojeg su se vratili prepuni dojmova o najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Dio tih dojmova Jana je spremno podijelila u razgovoru za MojPortal.
Kako ste se uopće odlučili otputiti u Kinu?
Imam u glavi listu želja s državama koje bih voljela posjetiti i Kina je dugo među njima. Odluka da baš ove godine idemo u Kinu bila je spontana, no utjecalo je to da su nam djeca odrasla pa smo prvi put nakon 25 godina muž i ja mogli sami nekuda. Nisam znala što nas tamo očekuje pa se nisam usudila nagovarati kćer da ide s nama, malo me bilo strah da ćemo se teško snaći.
Išli smo u vlastitom aranžmanu, tri mjeseca sam proučavala povijest, zemljopis i kulturu Kine i pokušavala odlučiti što obići. Odluka je bila teška jer je Kina ogromna i raznolika i jako je puno zanimljivih mjesta.
Na koja je mjesta onda na koncu pala odluka?
Na kraju smo se odlučili za relativno klasičnu rutu, za prvi puta smo odlučili posjetiti najpoznatija mjesta s nešto dodatnih izleta. Kupili smo povratni let za Šangaj i od tamo radili krug vlakovima po istočnom dijelu Kine. Iz Šangaja smo išli u Changsha, zatim u Zhangjiajie, od tamo letjeli u Xi'an, pa Peking i opet Šangaj. Kako smo putovali s ruksacima na leđima uzeli smo smještaj od po par dana u jednom mjestu i od tamo radili izlete da ne moramo baš stalno tegliti stvari. Između gradova smo se uglavnom vozili vlakovima, na dnevne izlete išli smo brzim vlakovima koji voze preko 300 km/sat, a veće udaljenosti smo prevaljivali noćnim vlakovima u kojima smo uzeli ležajeve.
Grad Feniks
Najljepše nam je bilo u Zhangjiajie, to je grad od 1,5 milijuna stanovnika koji sam po sebi nije posebno zanimljiv, no nalazi se uz rub jednog od poznatijih nacionalnih parkova. Tamo smo pet dana planinarili i obilazili manje planinske gradiće, najljepši nam je bio Fenghuang, grad Feniks. Radi se o 300 godina starom gradu koji je zbog svoje izoliranosti ostao sačuvan sa autentičnom arhitekturom. Smješten je uz rijeku, s drvenim kućama poput sojenica, kamenim ulicama i gradskim zidinama.
Planinarenje nema nikakve veze s onim na što smo mi inače naviknuli jer svuda po planinama voze žičare, autobusi, liftovi, a najviše nas je začudilo kada smo 400 metara visinske razlike svladali podzemnim pokretnim stepenicama. Priroda je nevjerojatna, obilazili smo planine koje su inspirirale film Avatar, kanjon preko kojeg prolazi najveći stakleni viseći most na svijetu, planinu Nebo na kojoj je najveći prirodni kameni luk. Jedino je neobično što je sve to uređeno kao šetnica i svima dostupno.
Zanimljivi su nam bili naravno i veliki gradovi, Šangaj i Peking s preko 20 milijuna stanovnika koji su bili potpuno drugačiji od naših očekivanja. 2013. godine Kina je odlučila preći na električne aute, a istovremeno su zabranili grijanje na ugljen i izmjestili prljavu industriju iz okolice tih gradova. U gradovima nema ni buke ni smoga. Najveću buku u Šangaju rade cvrčci. Sve je zeleno, sade jako puno cvijeća, ulice su pune drvoreda i stvarno je ugodno za boravak.
Nevrijeme i oluje
Ovakva putovanja obično prate razne anegdote. Zacijelo i vi imate neku za ispričati…
Svašta nam se događalo. Najveći izazov bila je komunikacija jer jako malo ljudi priča engleski. U prvi mah nam je bilo teško snaći se s njihovim znakovima, a i aplikacijama jer sve funkcionira preko mobitela. Rijetko gdje se može platiti bankovnom karticom, za sve koriste aplikacije i kada nam one nisu radile nismo mogli kupiti čak ni bocu vode. S vremenom su aplikacije proradile, a i mi smo se naviknuli pa je sve bilo lakše.
Drugi izazov je bio vrijeme, u Zhangjiajie su nas uhvatile oluje zbog kojih nam je avion za Xi'an kasnio 7 sati. Kada smo dolazili u Peking iz vlaka smo vidjeli potopljene podvožnjake iz kojih vire krovovi auta, dešavale su se poplave pa je dio atrakcija bio zatvoren zbog sigurnosti, dobivali smo obavijesti da ostanemo u hotelu i drugo jutro pročitali da je tu noć 34 ljudi poginulo u okolici grada. A za kraj kada smo se vraćali u Šangaj najavljen je udar tajfuna. Uspjeli smo doći do hotela potpuno mokri i onda smo čitav dan iz hotelske sobe na 25. katu nebodera gledali kako valovi kiše zapljuskuju stakla i grad pod nama.
Bilo nam je zabavno i tražiti hranu, uglavnom nismo imali pojma što jedemo. Jednom prilikom, baš u Fenghuangu, muž je preveo jelovnik i dok sam se ja odlučila za nešto što je zvučalo najsigurnije: „pečena seoska svinjetina”, on se odlučio za jelo „Mravi se penju na drvo” Na kraju je on dobio običnu tjesteninu s mljevenim mesom, a ja porciju pečenih feferona s malo mesa koju od ljutine nisam mogla jesti.
Susretljivi ljudi
Kakvi su Kinezi?
Jako su pristojni i srdačni. Iako s većinom nismo mogli komunicirati stalno su nam pokušavali pomoći i to uvijek sa smiješkom. Jako puno rade, sami su nam govorili da rade po 12 sati dnevno i to šest dana tjedno. Vidjeli smo to na recepcijama, isti ljudi bi nas dočekivali ujutro i navečer. U metrou svi tiho zure u svoje mobitele i to je bilo pomalo zastrašujuće, no kada bismo ih vidjeli da se negdje druže bili su glasni i veseli.
Činilo mi se i da dosta strogo odgajaju djecu, nigdje nismo vidjeli dječji tantrum što je kod nas prilično uobičajeno. U vlakovima recimo postoji obavijest: ako vaše dijete plače odvedite ga dok se ne smiri da ne smeta drugim putnicima. Činilo mi se da dosta paze da ne smetaju drugima.
Kakva ste očekivanja imali prije putovanja? Jesu li se ona ostvarila?
Jako me zanimala Kina, posebno povijest i kultura. Čini mi se da sam jako puno naučila na ovom putovanju. To je baš drugačiji svijet. Opet, tri tjedna je premalo za tako bogatu zemlju, rado bih se vratila opet u neke druge dijelove jer je puno toga ostalo neotkriveno, a i imala sam osjećaj pred kraj puta kao da mi se počeo slagati mozaik u glavi. Počela sam povezivati detalje po zgradama, priče iz mitologije, ono što se ponavlja.
Zelena Kina
Prije putovanja me bilo i malo strah jer sam čitala puno tuđih iskustava s teškim snalaženjem, recimo kad aplikacije prestanu raditi pa ste potpuno bespomoćni, no na sreću nama je to sve prošlo dosta bezbolno. Ali mislim da je to i zbog pripreme, znala sam što otprilike mogu očekivati i na to se pripremila.
Kao što sam već prije spomenula najviše me iznenadilo da je Kina zelena i ekološki osviještena. U muzeju za prostorno planiranje u Šangaju smo pročitali da do 2060. godine planiraju biti ekološki neutralni, bez ekološkog otiska. Sjećam se još pred desetak godina kada su na vijestima kod nas pokazivali snimke smoga u Pekingu jer se nije moglo disati, a sada toga uopće nema. Nevjerojatno kako efikasno rješavaju te stvari.
Tijekom putovanja ste objavljivali zanimljive crtice na društvenim mrežama. Je li na pomolu nova knjiga, možda putopis ovoga puta?
Na putu sam pisala putopis koji će uskoro biti objavljen na portalu Lupiga koji mi je objavljivao i ranije putopise sa Camina i iz Irana. To nije dovoljno građe za knjigu, a ne osjećam se baš ni kompetentna za pisanje o Kini, no volim podijeliti ono što mi je zanimljivo jer takve objave i mene inspiriraju na putovanja. Na fejsu sam objavila dio onoga što smo vidjeli, zapravo mi je čak i žao što nisam više jer mi to poslije ostane kao uspomena na putovanje. Putopis je nešto duži, dvadesetak stranica teksta, ali ni u njemu nisam baš sve napisala jer je teško tako puno intenzivnog vremena sažeti.
Novi vidici
I inače puno putujete. Koje Vam je od prijašnjih putovanja posebno drago? I imate li već neko novo u planu?
Volim sva putovanja, svuda ima nešto zanimljivo za otkriti. Evo trenutno sam u središnjoj Bosni kod prijatelja i jednako mi je zanimljivo obilaziti spomenike Bogdana Bogdanovića u okolici Travnika kao i neka daleka mjesta. Muž mi se smijao kada smo se vraćali iz Kine jer sam nakon tri tjedna intenzivnih obilazaka kineskih hramova i palača predložila da na putu za Daruvar stanemo obići obnovljeni dvorac u Suhopolju.
Od dosadašnjih putovanja draga su mi ona s djecom kada bismo po tri tjedna autom obilazili recimo Francusku, Češku ili Rumunjsku, zanimljiv mi je bio Maroko jer nam je to bilo prvo putovanje van Europe kada smo isto s ruksacima na leđima s troje djece prešli put od Fesa do Essauire javnim prijevozom, a možda najdraži mi je bio lanjski put u Iran jer je ta zemlja divna i potpuno drugačija od slike u našim medijima.
Imam tu svoju listu želja no još ne znam koje će biti iduće, ponekad o tome presude povoljne avionske karte, ponekad neočekivani slobodni dani. Muž bi volio u Južnu Ameriku, ja u Japan, možda i autom do Sankt Petersburga, vidjet ćemo.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
ISPOVIJEST
Krešimir Ivančić: "Bio sam na rubu kada su mi ubili tatu, evo što me vratilo u život..."
od igle do lokomotive
Bjelovar dobiva novi buvljak: Bit će odjeće, obuće, torbica, nakita i unikatnih ukrasa
simbol ljeta
Remek djelo prirode kroz objektiv Dejana Adžića: "Razmišljam da prijavim suncokrete na foto natječaj"
SVIM SRCEM ŽIVE VJERU
Supružnici Brletić iz Daruvara: ''Upoznali smo se u crkvi, a na bračno putovanje otišli smo u Međugorje''
×
![]()