Foto: Privatni album

Via Adriatica za Plava krila

Bjelovarčanin i Amerikanac prehodat će 1100 km: "Svaki korak je za oboljele od plućne hipertenzije"

Čonč i Rooster svojim koracima simbolično daruju nadu, podršku i pažnju svima koji žive s plućnom hipertenzijom. Ujedno pomažu i financijski. To možemo i svi mi

12.05.2025. u 19:59

Piše: Slavica Trgovac Martan

Dok je većina nas Uskrs provela u krugu obitelji, uz prepun stol, dvojica prijatelja, Tomislav Smrček Čonč iz Bjelovara i američki veteran Charles ''Rooster'' Stephens, baš su toga dana krenuli na put dug 1100 kilometara – i to s jednim jasnim ciljem: podići svijest o plućnoj hipertenziji, rijetkoj i teškoj bolesti zbog koje mnogi svakodnevno ostaju bez daha.

Njihova avantura pod nazivom ''1100 km bez daha – Via Adriatica za Plava krila'' započela je 20. travnja na Rtu Oštro na Prevlaci, a završit će nakon 45 dana na Rtu Kamenjak kod Pule. Prolazit će cijelom trasom Via Adriatica Trail, jednom od najzahtjevnijih planinarskih ruta u Hrvatskoj, koju je dosad uspjelo proći tek dvadesetak ljudi.

Podizanje svijesti

Ova akcija traje upravo tijekom svibnja, mjeseca u kojem se obilježava Svjetski dan plućne hipertenzije (5. svibnja), i u kojem oboljeli žele biti vidljivi. Hodanjem kroz planine, šume i uz more, Rooster i Čonč svojim koracima simbolično daruju nadu, podršku i pažnju svima koji žive s ovom rijetkom bolešću.

Foto: Privatni album

Poseban značaj akciji daje i simbolika prikupljanja donacija putem platforme GoGetFunding, gdje je postavljen cilj da se skupi 1100 eura za Udrugu Plava krila, koja okuplja oboljele od plućne hipertenzije – po jedan euro za svaki prijeđeni kilometar. Taj je iznos prikupljen na samom početku akcije, no novac se skuplja i dalje, a organizatori napominju kako cilj nije samo financijska pomoć, već i širenje svijesti, empatije i razumijevanja za svakodnevne izazove s kojima se oboljeli suočavaju.

Bjelovarčanin Tomislav Čonč nije nov u ekstremnim pothvatima – iza sebe ima veslanje preko Jadrana u kanuu, biciklističke avanture i pobjedu na Maratonu lađa. Rooster, iskusni dugoprugaš, u Hrvatsku je stigao iz SAD-a nakon što je već prehodao dva slavna američka traila – Appalachian i Pacific Crest Trail.

- Svaki korak koji napravimo posvećen je onima koji se svakodnevno bore za dah – poručili su na početku jedinstvene avanture ova dvojica muškaraca velikog srca.

Čudesni vidici

Ovaj neumorni dvojac već je prevalio ogroman komad puta, a od prvoga dana detalje svog putovanja dijele na društvenim mrežama. Već na samom početku, na krajnjem jugu Hrvatske, vidici koji su se otvorili pred njima su ih zadivili.

Foto: Privatni album

- Polako se krećemo prema Srđu i Dubrovniku pa dalje put Stona. Vidici koji nam se svaki dan otkrivaju su čarobni i najčešće teško opisivi. Staza je jedinstvena po tome što skoro cijelom svojom dužinom ide uz more pa su scene nerealne, nepregledne planine s jedne, Jadransko more s druge strane - napisao je na početku putovanja Čonč, dodajući kako u njegovim objavama neće biti kilometara, visine i dana jer je njegovo i Roosterovo putovanje puno više od pukih brojki.

- Ovo je naša priča o sporom putovanju, dobivanju odgovora i novim spoznajama. Malo sebično, ali ponekad bi, za dobrobit drugih, svatko trebao napraviti odmak od modernog svijeta. Kada od svitanja do zalaska sunca hodate pa zaspete pod zvijezdama otvaraju se nove dimenzije, mozak usporava, misli pročiste, sva osjetila pojačaju i osjetite drugačiju povezanost sa životom. Počnete uživati u sitnicama i čudima Staze. Tijelo je umorno, ali se vrlo brzo adaptira jer nam još uvijek genima dominira nagon da trčimo za plijenom i prelazimo velike udaljenosti, polako, ali sigurno. Mi smo svoje putovanje posvetili našim prijateljima oboljelim od plućne hipertenzije koji zbog svojeg stanja ne mogu napraviti mnogo koraka bez da ostanu bez daha pa su kroz ovo sporo putovanje i oni s nama – poručio je Čonč.

Čista čarolija

On i njegov suputnik nedavno su, praćeni kišom i grmljavinskim nevremenom, stigli do Omiša te nastavili na Mosor. Prije toga su savladali Biokovo, a iako ih vrijeme nije mazilo na svakoj dionici puta, ono što su do sada doživjeli, teško je i opisati riječima. Čonč je tako priznao da ga je posebno oduševio susret sa životinjama.

Foto: Privatni album

- Većinu susreta sa zmijama i bijesnim bikovima nemamo ovjekovječene fotkama iz jednostavnog razloga. Divlje svinje osjetimo i vidimo tragove, ali srećom se ne susrećemo i sumnjam da bismo i tada imali fotki. Jutra u planini ne iziskuju budilice. Ako se ne probudiš sam, probudit će te zavijanje vukova, cviljenje čagljeva, topot kopita slobodnih konja ili zvonca krava na ispaši. Čarolija u punom sjaju! – otkriva Čonč.

Iako nekome cjelodnevno lutanje prirodom može djelovati jednolično, svaki korak sa sobom nosi nešto novo, otkriva odvažni dvojac.

- Svaki dan je isti, a svaki dan je drugačiji. Novi doživljaj, novo iskustvo, novo oduševljenje, novi izazov, novi vidici. Priroda je neopisivo čarobna, pogotovo u ovo doba godine. Zalasci na planini s pogledom na more i milijardama zvijezda. Susreti s divnim ljudima. Susreti sa životinjama. Čarolija života u svoj svojoj raskoši – napisao je Čonč.

Iako hodaju polako i uživaju u svakom koraku, valja imati na umu činjenicu kako je riječ o fizički izuzetno napornom pothvatu. No, Tomislav i Charles uhvatili su ritam pa je i put, kažu, nakon više od dva tjedna, manje naporan nego na samom početku.

Grčevi i žuljevi

- Hodači na višednevnim putovanjima, pogotovo kad traju mjesecima, uzimaju ''zero'', ''nero'' and ''hero days''. Mi smo do sad iskusili sva tri. ''Zero day'' je dan potpunog odmora bez hodanja. ''Nero day'' je dan kad odhodaš pola dana ili manje pa ostatak dana odmaraš, a ''hero day'' je dan kad se spustiš sa Staze do nekog mjesta radi opskrbe i okrijepe te se odmah vraćaš na Stazu i nastavljaš dalje. Uglavnom, ponekad treba i sebe i robu oprati, kao i napuniti baterije na svim gadgetima. A dobro je i za tijelo i um – kaže Čonč, dodajući kako su njihova tijela shvatila što se od njih očekuje te dobro reagiraju.

Foto: Privatni album

- Početne upale, grčevi i žuljevi su prošli. Ramena su sad navikla na teret kao i kukovi na neprekidan pokret. Najveća briga će biti stanje stopala koja su za sad ok. Biokovo nas je dobro istestiralo i spremni smo za daljnje izazove – poručuje Čonč.

Svi možemo pomoći

Pred ovim neustrašivim dvojcem još je dug put, no odustajanje im nije ni kraj pameti. Samim tim što se na svakom koraku podsjećaju kako sve ovo čine za Plava krila. Kako sami kažu, važan je svaki korak, svaki prikupljeni euro za one kojima je pomoć itekako potrebna.

Važno je naglasiti i kako svi mi možemo biti dio ove inspirativne priče, možemo donirati, ali i lajkati, dijeliti i širiti glas o ovoj čudesnoj priči. Jer to nije priča samo o kilometrima – već o ljudskosti, solidarnosti i snazi zajedništva. Podržite je donacijom na ovome LINKU.