Ratko Boroš s dvojicom prijatelja u Našicama istrčao 100 kilometara za 14 sati i 45 minuta
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarski maratonac Ratko Boroš nastavlja s pomicanjem vlastitih granica.
Naime, Ratko je sa sugrađaninom Mladenom Bogdanom te Ivanom Vitenbergom iz Požege proteklog vikenda sudjelovao na 2. Lapovac Backyard Ultra, supermaratonu koji se trči oko ovog našičkog jezera.
- Start je bio u 18 sati, a mi smo svoj nastup završili oko 9 ujutro. Točnije, trčali smo 14 sati i 45 minuta, dakle cijelu noć, a svaki od nas istrčao je 100 kilometara, ponosno je kazao Ratko Boroš.
Inače, koncept ove utrke je takav da natjecatelji moraju istrčati krug dužine 6706 metara, za što imaju sat vremena. Završe li trkači taj krug ranije, imaju pravo na odmor dok ne istekne vrijeme punog sata, kada je ujedno započinje novi krug. Također, utrka se trči sve dok je i posljednji natjecatelj na stazi.
Druga "stotka"
- U prosjeku nam je za krug trebalo između 42 i 52 minute. Primjerice, cura koja je pobijedila u ženskoj konkurenciji krug bi završavala za otprilike 35 minuta pa bi svaki krug imala 25 minuta odmora, pojašnjava ovaj daruvarski maratonac te dodaje da je vlastitim rezultatom itekako zadovoljan, tim više što mu je to bio prvi nastup na ovoj utrci.
Inače, pobjednik Lapovac Backyarda istrčao je oko 188 kilometara, za što mu je trebalo oko 28 sati. Ratku Borošu ovo je druga "stotka" u životu, a prvu je prije tri mjeseca istrčao na Polojskoj ultri u Slavonskom Brodu.
- Tamo drugi tip utrke. Trči se krug od pet kilometara ceste, odnosno 2,5 u jednom smjeru, pa okret i 2,5 kilometra nazad. Ta utrka, za razliku od ove u Našicama trči se fiksno 100 kilometara, za što mi je trebalo 10 sati i 48 minuta, ističe Boroš.
Naporni treninzi
Dodaje i to da posebnih priprema za stotke i nema, ali zato trenira gotovo svakodnevno.
- Četiri puta tjedno radim 5 do 10 kilometara trčanja plus vježbe snage, a onda za vikend odradim trening između 30 i 40 kilometara. Uglavnom je to relacija Daruvar - Petrov Vrh - oko njega i nazad u Daruvar. Tada ustajem u 4 ujutro i pokret je već oko 5, kaže Ratko te dodaje je zbog što bolje pripreme potrebno trčati po svim vremenskim uvjetima, odnosno po vjetru, kiši, snijegu, suncu.
Koliko se "stotki" u godinu dana uopće može istrčati, ističe, najviše ovisi o zdravlju.
- Primjerice, poslije Slavonskog Broda koljeno me jako boljelo, pretpostavljam zbog asfalta. Sad sam u Našicama imao ista dva para tenisica kao i u Brodu, a uz to sam i trčao 4 sata duže, pa nisam imao nikakvih problema, čak su i upale izostale. Vjerojatno je to zbog novog načina prehrane koji sam otkrio da mi odgovara te dodataka aloe vere koje pijem protiv upala, naglašava Ratko Boroš te dodaje da je već treći dan nakon Lapovac Backyarda odradio trening od 23 kilometra.
Najvažnija je glava
Uz fizičku pripremu, možda i važniji faktor je ona mentalna.
- Nas trojica nismo imali nikakvu pomoć. Skupili smo se u šator i međusobno podupirali jedan drugog, dok je recimo naša prijateljica Sendi Štrbac, inače reprezentativka, imala svoj tim. Nakon istrčanog kruga ona bi sjela odmoriti, a ekipa bi joj već pripremila hranu, piće ili što već treba. Za razliku od nje, mi bi poslije otrčanog kruga uletjeli u šator i tek što bi se snašli gdje nam je što, sudac je već dao znak da novi krug počinje za tri minute. To me izluđivalo, kroz smijeh prepričava daruvarski maratonac i dodaje da mu je trebalo nekoliko sati, odnosno krugova da se navikne na taj sustav natjecanja.
Od idućih akcija Boroš najavljuje nastup na Zagrebačkom maratonu u listopadu, kojeg je već istrčao, ali sada želi poboljšati vrijeme. Jedan od trenutno najvećih izazova mu je utrka 100 milja Istre, duga 168 kilometara.
- To je trail utrka koja se održava inače održava u travnju i iduće godine u planu je napad na nju, zaključio je Ratko Boroš, Daruvarčanin koji se trčanjem zapravo bavi relativno kratko, odnosno svega pet godina, a iza sebe već ima itekako zapažene rezultate.
