Fotografija: Miroslav Lončar položio je sve svjetske karate sudačke licence/ Foto: Privatni album
Galerija
Miroslav Lončar položio je sve svjetske karate sudačke licence/ Foto: Privatni album

Miroslav Lončar ušao u sam vrh svjetskog suđenja: "Želja mi je suditi u Japanu - kolijevci karatea"

Sudio sam na više od 50 međunarodnih turnira diljem svijeta. Nervoza je uvijek prisutna, a u određenim mečevima i dalje se osjećam kao početnik, kaže Miroslav Lončar



Daruvarčanin Miroslav Lončar ovih je dana položio ispit za naviše zvanje u katama (jedna od dvije discipline u karateu) i time postao tek drugi aktivni, a četvrti u povijesti hrvatski karate sudac, koji ima položene sve sudačke licence u sklopu europske, ali i svjetske federacije. 

Do ove laskave titule 57-godišnji Lončar došao je u sklopu Svjetskog prvenstva za kadete, juniore i mlađe seniore koje se održavalo u Turskoj. Inače, na svjetskoj razini postoji šest kategorija sudaca, i to dvije u katama te četiri u borbama (kumite), a put do stjecanja zvanja "karate referee-", odnosno polaganja svih kategorija na svjetskoj razini nije niti malo jednostavan, otkriva ovaj Daruvarčanin, kazavši da je prvu svjetsku kategoriju položio prije devet godina.

Trnovit put do svjetskog vrha

- Prije toga položio sam šest europskih kategorija, a 2013. godine na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj započeo sam put na svjetskoj razini. U iduće četiri godine položio sam sva četiri zvanja u borbama, a prvo zvanje u katama stekao sam 2018. godine u Dubaiju. Nažalost, zbog korone polaganja su se protekle dvije godine održavala online i dva puta ispit sam padao doslovno zbog jednog boda, međutim sada sam napokon položio i tu zadnju kategoriju, pojasnio je Miroslav Lončar.

Miroslav je u karateu od 12 godine/ Foto: Privatni album
Miroslav je u karateu od 12 godine/ Foto: Privatni album

Kao i većina sudaca bilo kojeg sporta, Miroslav je najprije bio aktivni natjecatelj, a sudačku karijeru započeo je sad već davne 1997. godine. Osim toga, završetkom natjecateljske karijere, paralelno je počeo i onu trenersku, u Hrvatskom karate klubu "Slavko Krivski - Termal", gdje je i danas glavni trener. Kako kaže, u karateu je već 44 godine, odnosno više od dvije trećine života.

- Počeo sam trenirati s 12 godina, a sredinom 80-ih godina osvajao sam medalje na Prvenstvima Hrvatske te sudjelovao na Prvenstvima Jugoslavije. Također, bio sam dio proširenog sastava nacionalne selekcije bivše države. Trenersku karijeru počeo sam 1988. godine, nakon što je poginuo Slavko Krivski, moj tadašnji trener. U to vrijeme, kao 22-godišnjak koji se vratio s odsluženja vojnog roka, odlučio sam napustiti fakultet te se u potpunosti posvetiti karateu, prisjeća se svog puta ovaj daruvarski karate sudac i trener.

Osim što je aktivan u svom sportu, Miroslav Lončar paralelno prati cjelokupni daruvarski sport, budući da profesionalno obnaša funkciju tajnika Sportske zajednice Grada Daruvara.

Za napredovanje u suđenju "krivi" su Daruvarčani

Postati sudac, kaže, odlučio je ponajprije zato što je kao trener uviđao sudačke greške te je svojim djelovanjem htio doprinijeti tom poboljšanju. 

- U pet godina od pomoćnog i glavnog županijskog suca, preko državnih kategorija, došao sam do kandidata za kontinentalnog suca, što sam postao 2007. godine u Bratislavi. Nadalje, od 2012. do 2018. godine naš klub u Daruvaru imao je zbilja sjajne rezultate te smo imali osam reprezentativaca u mlađim dobnim skupinama. Upravo njihov uspjeh ponukao me da pokušam položiti i svjetske kategorije, naglasio je Lončar.

Osim što je sudac, Miroslav je i trener u daruvarskom klubu/ Foto: Privatni album
Osim što je sudac, Miroslav je i trener u daruvarskom klubu/ Foto: Privatni album

Do sada je, dodaje, sudio na više od 50 međunarodnih turnira diljem svijeta, zahvaljujućima kojima je uz Europu, obišao i Aziju te Afriku. 

- U prosjeku godišnje odradim pet, šest turnira na međunarodnoj sceni. Što se ciljeva za budućnost tiče, volio bih posjetiti kolijevku karate sporta, a to je Japan. Suditi Svjetsko prvenstvo u Japanu moja je životna želja. Nažalost, karate spletom okolnosti više nije olimpijski sport te ga sigurno neće biti u Parizu, a ako se do Los Angelesa 2028. ponovno i vrati, veliko je pitanje hoću li tada uopće moći kandidirati, ističe najistaknutiji član daruvarskog karatea. 

Pritisak zna biti ogroman

Iako karate nije među najpopularnijim sportovima na svijetu, pa samim time ni ti suci nisu često u medijima, kao što je to recimo slučaj u nogometu, Lončar ističe da tijekom borbi zna osjećati ogroman pritisak. 

- Nervoza je uvijek prisutna, a u određenim mečevima osjećam se kao početnik. Seniorske borbe na velikim natjecanjima sudi osam sudaca i vrlo je bitan timski rad. Ja kao referee, odnosno središnja osoba, niti jednu odluku ne mogu donijeti bez podrške barem jednog suca, govori Miroslav Lončar te dodaje da je znao imati i neugodne situacije.

Iako ima ogromno iskustvo i dalje zna osjećati pritisak/ Foto: Privatni album
Iako ima ogromno iskustvo i dalje zna osjećati pritisak/ Foto: Privatni album

- Primjerice, u jednom meču između dva odlična natjecatelja iz Francuske i Njemačke imali smo slučaj da se i prvih 2 minute i 45 sekundi nije događalo ništa specijalno i rezultat je bio 0:0, a onda je u zadnjih 15 sekundi krenula kanonada. Doslovno sam svaku sekundu ili dvije prekidao meč i donosio odluke. U jednoj takvoj akciji u zadnjoj sekundi došlo je do udarca, međutim upitno je bilo je li se on dogodio unutar ili izvan vremena. Sudac zadužen za taj segment kazao je da je sve regularno i onda je nastao kaos. Pregledavale su se snimke, ali srećom bili smo u pravu te nitko nije "nastradao", opisao je naš sugovornik. 

Od suđenja se ne može živjeti

Iako suci u brojnim drugim sportovima na međunarodnoj sceni zarađuju lijepe svote novca, u karateu to ipak nije slučaj. Kako kaže Lončar, ne da se od toga ne može živjeti, već je do unazad nekoliko godina odlazak na velika natjecanja zapravo bio trošak.

- Posljednjih 3, 4 godine savez nam osigurava put, polupansionski smještaj i dnevnice, a do tada smo morali sami sufinancirati dio troškova. Sjećam se da sam prilikom odlaska na jedno od polaganja u Indoneziju gotovo morao dizati kredit. Međutim, kad sudimo domaća natjecanja, tada imamo određene naknade, iako ni to nisu neki veliki iznosi, govori Miroslav Lončar. 

Želja mu je suditi SP u Japanu/ Foto: Privatni album
Želja mu je suditi SP u Japanu/ Foto: Privatni album

Veliki broj natjecanja, bilo domaćih ili međunarodnih, iziskuju i velika odricanja te izbivanja iz obiteljskog doma. Međutim, Lončar ističe da mu je upravo obitelj najveća podrška u tome što radi.

- Osim supruge, koja mi je zapravo najveća podrška, svi u obitelji smo u sportu, tako da imaju razumijevanje. Sin Vanja i kćerka Anja i sami su bili karate reprezentativci. Ovdje se moram zahvaliti i mom klubu te kolegama trenerima, koji uvijek uskaču, ali i gradonačelniku Damiru Lneničeku koji ima maksimalno razumijevanje za moje suđenje, zaključio je jedan od najboljih hrvatskih karate sudaca Miroslav Lončar te dodao da će se po završetku sudačke karijere maksimalno posvetiti obvezama i radu u daruvarskom  karate klubu. 

Na jednom od brojnih velikih natjecanja u Bakuu/ Foto: Privatni album
Na jednom od brojnih velikih natjecanja u Bakuu/ Foto: Privatni album