Hrvači iz Čazme u berbi medalja: ''Naš Mali Tenk državni je prvak, pobjedio je u svih pet borbi''

Kada se prije dvije godine s obitelji doselio u Čazmu, tada 8-godišnji Luka Mijatović, na nagovor prijatelja odlučio je otići na jedan trening hrvanja. U Hrvačkom klubu Čazma trenirali su tada gotovo svi klinci iz njegove ulice pa je odlučio provjeriti u čemu je fora. Nakon prvog treninga, na kojem se upoznao s osnovama tog sporta, Luka je bio siguran da je pronašao savršenu aktivnost za sebe.

- Vratio se s tog prvog treninga i rekao: Mama, to je to, želim trenirati! Rekla sam mu da ne mora brzati s odlukom o upisivanju u klub, da ode na još koji trening i uvjeri se da to zaista želi, no on je odlučio. Bila je to ljubav na prvi pogled – priča nam Lukina mama Tea.

Da je Lukina odluka bila dobra, potvrđuje pogled na kolekciju medalja koje je u posljednje dvije godine skupio na različitim natjecanjima. Ponosni je vlasnik čak četiri zlatne i dvije srebrne medalje, a ovih dana se okitio titulom državnog prvaka. Naime, na nedavno održanom Državnom prvenstvu u hrvanju za uzrast od 9 do 13 godina u Varaždinu, Luka je u kategoriji mlađih dječaka početnika do 49 kilograma upisao pet borbi i svih pet uvjerljivo pobijedio.

Najbolji sport

- Posebno je uzbudljiva bila finalna borba jer se Luka borio protiv dječaka koji je za glavu i pol bio viši od njega. No, nije se dao – ponosno nam priča mama Tea. Inače, na istom je natjecanju Lukin klupski kolega Rafael Matešin u kategoriji do 54 kilograma osvojio srebrnu medalju.

Lukina mama Tea svog malenog sportaša i njegove kolege prati na svim natjecanjima.

- Ja sam ona mama koja uvijek najglasnije navija, a zadužena sam i za fotografiranje. Jako mi je drago što se Luka pronašao u ovome. Hrvanje je jako zanimljiv sport. Riječ je o borilačkoj vještini u kojoj nema nasilja, a opet pruža neke osnove samoobrane – kaže Tea.

Dodaje kako Luka jako ozbiljno shvaća svoju ulogu hrvača.

- Nedavno je u školi ušao u sukob s jednim dječakom koji ga je provocirao i napadao, no kasnije mi je rekao kako niti u jednom trenutku nije pomislio na to da ga udari jer im je trener objasnio kako ono što nauče u dvorani ne smiju iskorištavati te kako moraju izbjegavati nasilje. U protivnom čak mogu izgubiti licencu za natjecanja – tumači Tea.

Sam Luka nam očarano priča kako je hrvanje najbolji sport.

- Dobar je za zdravlje jer se stalno moraš kretati. I moraš naporno trenirati. Ja nisam odmah u početku osvajao medalje, no naporno sam trenirao i zahvalan sam svojim trenerima Domagoju Murlinu i Tvrtku Jakšiću koji su me puno toga naučili i koji su uvijek ljubazni prema meni – kaže Luka.

Priznaje kako mu se na trening ne da ići baš svaki put, no rijetko kad koji preskače.

Upornost je važna

- Zna biti dana kada sam umoran, no sam sebi kažem da moram ići. Jer, ako preskočiš jedan trening, onda ćeš možda htjeti propustiti i onaj nakon njega, a to nije dobro – priča nam sugovornik, dodajući kako umor obično ulaskom u dvoranu nestane i svaki put mu bude drago što je otišao.

Treneri i kolege iz kluba za svog su prvaka smislili i nadimak koji on ponosno nosi – Mali Tenk. Luka nam objašnjava kako su ga tako ''krstili'' jer na posljednjih nekoliko natjecanja nije imao niti jednu izgubljenu borbu, a svoje protivnike, i malene i velike, ruši poput pravog tenka. Luki je nadimak super i s ponosom ga nosi.

- Nadam se da ću i u budućnosti osvajati medalje. Zaista bih svakome preporučio da makar proba trenirati hrvanje – kaže naš sugovornik.

Pritom, napominje Luka, treniranje nije rezervirano sam za dječake već su u klub dobrodošle i djevojčice i djevojke. A da su u tome sportu itekako uspješne potvrđuje impozantna kolekcija medalja koju je tijekom pet godina treniranja prikupila 15- godišnja članica kluba Ana Murlin.

Uspješne djevojke

- Imam devet medalja koje sam osvojila na različitim natjecanjima. Ove godine sam osvojila zlato na jednom međunarodnom i jednom regionalnom turniru te broncu na međunarodnom turniru – priča nam Ana.

Ona je hrvanje počela trenirati potaknuta primjerom starijeg brata Mislava koji je također vrlo uspješan u tome sportu. Iako je po godinama još u kategoriji kadeta, Mislav je ove godine uz dozvolu roditelja nastupio na Državnom juniorskom prvenstvu na kojem se okitio broncom.

- Mislav je prvi počeo trenirati pa sam i ja odlučila pokušati. U to vrijeme u Čazmi baš i nije bilo nekih drugih aktivnosti koje bi me zanimale. Hrvanje mi se svidjelo i svakome bi ga preporučila. Dobro je zdravlje i održavanje forme – kaže Ana.

Dodaje kako je poseban gušt sudjelovanje na natjecanjima. I to ne samo zbog medalja.

- Na natjecanjima upoznajemo svoje vršnjake iz različitih dijelova Hrvatske, s mnogima od njih sam i kasnije ostala u kontaktu. Sklapaju se prijateljstva, družimo se i zabavljamo – kaže Ana, dodajući kako je posebno zahvalna svome treneru Tvrtku Jakšiću jer je uvijek uz nju i ostale članove te uporno radi sa svima na kvaliteti i sigurnosti.

Obiteljska atmosfera

U Hrvačkom klubu Čazma vlada odlična, gotovo obiteljska atmosfera gdje su, kažu naši sugovornici, svi jedni drugima podrška. To potvrđuje i Nikka Franjević, koja nam odmah na početku objašnjava kako su djevojčice, iako ih je u hrvanju manje, u tom sportu bolje od dječaka.

- Mi smo bolje, sigurno – smije se 11-godišnja Nikka koja u svojoj kolekciji ima deset medalja s hrvačkih natjecanja. Baš kao i njezin prijatelj Luka, i ona se u hrvanje zaljubila na prvi pogled.

- Jednoga dana u školi smo dobili letak o Hrvačkom klubu Čazma pa sam odlučila otići na jedan trening. Hrvanje mi se odmah svidjelo. To je sport koji nije težak, ali nije ni lagan. Potrebno je puno trenirati, ali meni to zaista nije problem jer uživam – kaže Nikka koja zablista na gotovo svakom natjecanju na kojem se pojavi.

Tako je i na nedavnom Međunarodnom hrvačkom turniru ''Dan grada Slatine'' u svojoj kategoriji U-11 do 30 kilograma osvojila zlatnu medalju. Spomenuti turnir je okupio 193 hrvačica i hrvača iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine, a Nikka je posebno ponosna što je uspjela pobijediti predstavnicu Mađarske.

Pobjeda protiv Mađarke

- To mi je bila najteža borba na turniru i drago mi je što sam na kraju pobijedila – kaže Nikka.

Tu borbu s posebnim je zanimanjem pratio i trener i predsjednik Hrvačkog kluba Čazma Domagoj Murlin koji nam pojašnjava kako je hrvanje u Mađarskoj nacionalni sport te kako mu se ondje, više nego drugdje, posvećuje ogromna pozornost.

- Ondje postoje posebne akademije na kojima djeca i mladi treniraju, idu u školu, pripremaju se za natjecanja. Mađarska ima vrhunske hrvačice i hrvače i zaista je velika stvar pobijediti nekoga od njih, a upravo je to Nikki pošlo za rukom u Slatini – ističe Domagoj ponosno.

A upravo je on glavni ''krivac'' za pronalazak hrvačkih talenata u Čazmi s obzirom da je 2022. godine u svome gradu odlučio osnovati hrvački klub.

- Učinio sam to prvenstveno zbog sina i kćeri. Prije toga djecu smo vozili na treninge u Vrbovec što je znalo biti naporno, s obzirom da inače radim u Zagrebu. Stoga se osnivanje kluba u Čazmi nametnulo kao dobra ideja – priča nam Domagoj koji se u mladim danima i sam bavio hrvanjem te privodi kraju studij kineziologije.

Ideja je zaista bila dobra. Tamošnji klinci u samom su početku pokazali veliki interes za ovaj sport koji u Hrvatskoj i nije previše popularan. U samim počecima na treninzima ih je znalo biti četrdesetak.

- Sada je taj broj pao na otprilike 20 njih u dobi od 8 do 18 godina koji redovno dolaze na treninge. Mlađi imaju treninge tri puta tjedno, uoči natjecanja i češće, dok stariji treniraju svaki dan – pojašnjava naš sugovornik.

Popularizirane sporta

Želja mu je, kaže, što je moguće više među djecom i mladima popularizirati hrvanje o kojem mnogi i danas imaju predrasude.

- Često ljudi pretpostavljaju kako je riječ u sportu u kojem će djeca dobiti batina, koji je nasilan. No, to uopće nije točno. U hrvanju su udarci strogo zabranjeni, a postoji i čitav niz drugih pravila kojih se natjecatelji moraju strogo pridržavati. Riječ je o zdravom, bazičnom sportu koji je za tijelo i razvoj korisniji čak i od plivanja. U njemu ima puno akrobatike i gimnastike, na taj dio otpada 30 do 40 posto naših treninga, a djeca se isključivo time bave i nekoliko mjeseci prije nego što se počnu boriti – kaže Domagoj.

Hrvanje u školama

Domagoj smatra kako bi u školama hrvanje trebalo biti zastupljenije i sretan je što za to imaju razumijevanja u Osnovnoj školi Čazma s kojom klub ima dobru suradnju.

- Vani, posebice u skandinavskim zemljama i u Americi, hrvanje je već godinama prisutno u školama, bilo bi odlično da jednoga dana tako bude i kod nas – kaže Domagoj.

Svima onima koji se sami žele u to dobrobiti ovoga sporta, vrata Hrvačkog kluba Čazma su, kaže Domagoj, širom otvorena.

- Svi mogu slobodno doći pogledati trening ili i sami pokušati trenirati – kaže Domagoj.

Ako im se svidi, dodaje, nitko sretniji od aktualne ekipe čazmanskih hrvača.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!