Emanuel iz Bjelovara i Šandor iz Šandrovca žive za rukomet: ''Čast nam je nositi hrvatski dres''

Kadetska rukometna reprezentacija Hrvatske ovih je dana nastupila na Olimpijskom festivalu mladih u Sjevernoj Makedoniji, a među mladićima koji su branili boje Lijepe Naše bili su i Emanuel Fištrović(16) iz Bjelovara te Šandor Budemac (17) iz Šandrovca. Na svojevrsnoj ljetnoj Olimpijadi za mlade naši su rukometaši ostvarili zapažen rezultat i na međunarodnom turniru osvojili odlično treće mjesto. Tome je prethodilo nekoliko napetih utakmica.

- Prvu utakmicu u skupini igrali smo protiv domaćina, Sjeverne Makedonije. Nastupili smo jako dobro, bila je to utakmica za otvaranje turnira. Pobijedili smo s osam razlike -prisjeća se talentirani mladi pivot Šandor Budemac. Dodaje kako je dva dana kasnije uslijedio susret s Islandom koji se pokazao kao vrlo snažan protivnik.

- Držali smo se u prvom poluvremenu, ali u drugom smo malo pali i na kraju izgubili. Ipak, nismo se predavali – kaže Šandor.

Ulazak u polufinale

Odlučujuća utakmica u skupini bila je protiv Španjolske. Znalo se da neriješen rezultat vodi Hrvatsku u polufinale, ali naši su dečki igrali na pobjedu.

- Vodili smo, oni su se vraćali, ali smo u zadnjim sekundama izborili sedmerac i zabili za izjednačenje, taman koliko nam je trebalo za prolazak u polufinale - govori Šandor s osmijehom. Uslijedio je polufinalni dvoboj s Njemačkom u kojem je Hrvatska izgubila, no zato su u utakmici za treće mjesto naši momci pobijedili reprezentaciju Mađarske i zasluženo uzeli brončanu medalju.

Atmosfera u Makedoniji bila je sjajna/Foto: HRS

- Bilo je jako naporno. Igrali smo skoro svaki dan, uz samo dva dana odmora, i sve to uz visoke temperature. Ali dali smo sve od sebe i rezultat nije izostao – kaže Šandor.

Emanuel dodaje kako je boravak u Sjevernoj Makedoniji bio izazovan na više načina.

Teški uvjeti

- Bilo je jako vruće, a u Olimpijskom selu, koje je zapravo velika stambena zgrada, bili smo smješteni u malim sobama u kojima je bio samo jedan ventilator. Osim toga, hrana koja se ondje posluživala nije bila ono na što smo mi navikli. Recimo, dobili bismo obroke koji nisu bili dovoljni za naš oporavak i vraćanje nutrijenata koje bismo potrošili na utakmicama pa smo često jeli vani – priča nam Emanuel.

Dečki s kolegama iz repke/Foto: HRS

Slavlje nakon pobjede/Foto: HRS

No, unatoč takvim nedostacima, dodaje mladi rukometaš, boravak u Sjevernoj Makedoniji ostat će svima u lijepom sjećanju. Na ovom velikom sportskom natjecanju sudjelovali su mladi iz čitavog svijeta koji su se natjecali u različitim sportskim disciplinama, a kad nisu bili na sportskim terenima, imali su dovoljno vremena za druženje i stjecanje novih prijateljstava.

- Svake večeri imali smo zabavu uz DJ-a, druženja, različite igre... Stvarno smo uživali. Upoznali smo se i sprijateljili s mladim ljudima iz Hrvatske i iz drugih zemalja. Stvarno jedno prekrasno iskustvo – kaže Šandor.

Novi izazovi

Mladom Šandrovčaninu ovo je bio jedan od značajnijih nastupa za reprezentaciju otkako je u svibnju ove godine prvi put dobio poziv da brani boje Hrvatske. Rukomet je, inače, počeo trenirati sa šest godina, kako kaže, pomalo i po uzoru na starijeg brata Davida koji je također uspješni rukometaš. Veći dio karijere proveo je Rukometnom klubu Bjelovar.

- Bjelovar mi je puno dao, ali onda se prije nešto više od godinu dana ekipa počela raspadati, pogotovo nakon što je klub napustio naš najbolji igrač, Emanuel Fištrović. Tada sam i ja počeo razmišljati o odlasku, a uskoro mi se pružila i prilika. Pozvan sam da zaigram u Rukometnom klubu Ivanić-Grad, što sam i prihvatio – priča nam Šandor.

Šandor rukomet trenira od malih nogu/Foto: HRS

Ondje je, kaže, pronašao novi izazov i ozbiljniji tempo treninga.

- Ta je regija jača od one u kojoj se natječe Bjelovar jače, utakmice su izazovnije, klubovi imaju bolje igrače i činilo mi se da je prelazak u novi klub ono što mi je potrebno za napredak. I ispalo je da je zaista tako, s obzirom da sam za manje od godinu dana dobio poziv u reprezentaciju. Nisam očekivao da će se to tako brzo dogoditi, no drago mi je zbog toga – kaže Šandor.

Odvojenost od obitelji

Iako je zbog prelaska u novi klub morao napustiti rodni kraj i obitelj te danas živi u Učeničkom domu u sklopu Srednje škole ''Ivan Švear'' u kojoj se školuje za komercijalista, brzo se naviknuo na novi način života.

- Moram istaknuti kako svega ovoga ne bi bilo da nije bilo velike potpore mojih roditelja. Još kad sam trenirao u Bjelovaru, svaki dan su me vozili na treninge, vikendom na utakmice. Od srca sam im zahvalan na tome. Sada, kad živim sam, ponekad nije lako je jer kod kuće uvijek najljepše, ali navikavam se. No, kada znaš zašto nešto radiš, onda to lakše podnosiš.– kaže Šandor.

Mladi reprezentativci ostvaruju sjajne rezultate/Foto: HRS

Slično razmišlja i njegov kolega iz reprezentacije, a donedavno i suigrač u Rukometnom klubu Bjelovar, Emanuel Fištrović, koji je službeno proglašen najboljim mladim desnim krilom Hrvatske i koji danas sportsku karijeru gradi u Muškom rukometnom klubu Sesvete. On je prvi poziv u reprezentaciju dobio još prije dvije godine, za kamp u Umagu.

Naporan tempo

- To se ne odbija. Biti pozvan da nosiš hrvatski grb, to je san svakog sportaša – priča nam Emanuel u čijem je životu sve podređeno rukometu koji obožava. Trenira i igra u Sesvetama, školu za prometnog tehničara pohađa u Čazmi, a živi u Bjelovaru. Njegov životni ritam izuzetno je naporan i ne bi ga mogao podnijeti svaki 16-godišnjak.

Emanuel trenutno igra za MRK Sesvete/Foto: HRS

- Ustajem vrlo rano i prije škole najčešće odlazim u teretanu. Nakon toga autobusom iz Bjelovara odlazim u Čazmu na nastavu, predvečer se vraćam u Bjelovar, a nakon toga me otac gotovo svaki dan vozi na trening u Sesvete. Doma se obično vraćamo nakon ponoći – opisuje nam Emanuel svoju svakodnevicu.

Dodaje kako nije uvijek lako, no ponavlja isto što smo čuli i od Šandora – kad čovjek radi nešto što voli i što ga veseli, svaka se žrtva može podnijeti.

Slavlje nakon pobjede/Foto: HRS

- Zna biti naporno, pogotovo mojem ocu koji mi je velika podrška, no nadam se da ću mu jednoga dana vratiti za sve ovo što danas podnosi zbog mene – kaže Emanuel, dodajući kako mu je velika potpora i trener Alen Dujmić.

- Zahvaljujući njemu sam i dospio u reprezentaciju. On je prije svega veliki čovjek, a onda i najbolji trener kojeg iznimno cijenim – kaže Emanuel.

Život bez ekrana

Svjestan je kako se svojim životnim navikama i posvećenošću sportom razlikuje od većine svojih vršnjaka kojima su od sportskih terena uglavnom draži razni ekrani.

- Mene jednostavno ne zanimaju igrice, računala ni društvene mreže. To mi je nekako djetinjasto i mislim da bi mladi trebali dati šansu sportu. To je puno boja opcija od ekrana, i za zdravlje, za razvoj, za život općenito – kaže bez zadrške.

Životni cilj mu je, priznaje otvoreno, jedno dana zaigrati za A reprezentaciju, baš kao što je to pošlo i njegovom velikom rukometnom uzoru Mariu Šoštariću.

Igrati za reprezentaciju velika je čast, kažu Emanuel i šandor/Foto: HRS

- Njega baš cijenim, kao i sve ostale igrače A reprezentacije. Riječ je o vrhunskim sportašima, najvišoj sportskoj  klasi. Svi su oni prošli težak put, trenirali jako, odricali se kako bi dospjeli tu gdje jesu danas – kaže naš sugovornik koji hrabro kroči njihovim stopama.

Sjajna generacija

Baš kao i njegov prijatelj Šandor. Za njih obojicu ovo ljeto označava kraj kadetske faze te prijelaz u juniorski rukomet i još jaču konkurenciju. No, to ne da ih plaši nego baš suprotno, motivira ih.

-Imat ćemo još nekoliko okupljanja ove godine i pripreme za Europsko prvenstvo sljedećeg ljeta. To je sljedeći veliki cilj - govori Šandor.

I on i Emanuel imaju veliku želju ostaviti trag i pokazati da njihova generacija ima što za ponuditi. A odgovornošću i zrelošću koju pokazuju za svoje godine te dosadašnjim rezultatima dokazuju da takva očekivanja nisu nimalo nerealna.

Kadeti su odradili sjajan posao na međunarodnom turniru/Foto: HRS

Svaki pobjedu mladi rukometaši glasno su proslavili/Foto: HRS

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!