

Foto: Privatni album




















Daruvarčanin Karačić najbolji napadač u BBŽ-u: ''U 52 utakmice zabio sam 67 golova. A počeo sam kao stoper..."
Osim što puni protivničke mreže kao nekad Šuker, Karlo Karačić je bio i županijski prvak u krosu, odličan je u stolnom tenisu, padelu i tenisu, a još i trenira djecu u teniskom klubu Feniks
U svijetu nogometa, gdje su u prvom planu uglavnom profesionalci pod reflektorima velikih stadiona, postoje i oni tiši, skromniji junaci lokalnih sredina, koji iz dana u dan svojim trudom, zalaganjem i ljubavlju prema sportu pomiču granice. Jedan od njih je Karlo Karačić, član Hrvatskog nogometnog kluba Daruvar koji je više puta ponosnima učinio svoje suigrače i sugrađane, a nedavno im je za ponos dao novi razlog. Naime, s 30 postignutih golova u 26. kola nedavno završenog prvenstva 1. županijske nogometne lige, Karlo je postao najbolji strijelac lige i prvenstva.
- Ovo je već druga godina da sam ponio tu titulu. Prošle godine imao sam još bolji učinak, u 26 kola postigao sam 37 pogodaka – smije se Karlo koji protivničku mrežu tijekom utakmice zna zatresti i po nekoliko puta. Mladi nogometaš kaže kako je zbog postignutog uspjeha sretan, samim time što je i ove godine i lani uz njega slavio i njegov klub, osvojivši titulu županijskog nogometnog prvaka.
Vrijedna iskustva
Iako danas igra klasičnu špicu, Karlo nam otkriva kako njegov nogometni put nije započeo u vrhu napada.
- Kao klinac sam bio stoper. Trener Siniša Ćulibrk me tu postavio i moram priznati da je to bila pozicija na kojoj sam se najbolje osjećao. Ali, kako su prolazile godine i pripreme, moji treneri su shvatili da sam dosta brz pa su me pomalo početi pomicati naprijed, prvo na poziciju lijevog veznog pa prednjeg veznog sve dok nisam dospio u sam vrh napada. Sve se to dogodilo nekako spontano i prirodno – kaže naš sugovornik kojemu je bilo samo 5,5 godina kad je započeo svoju nogometnu karijeru. Bilo je to u njegovom rodnom gradu, a u HNK Daruvar je trenirao sve do svoje 18. godine.
- Nakon toga sam prešao u NK Ribar iz Končanice gdje sam proveo pet odličnih godina. Iako sam došao izvana, ekipa me odlično prihvatila. Igrali smo jako dobro, osvojili smo dva puta prvenstvo i bilo je to zaista iskustvo koje mi je jako dobro došlo – priča Karlo.
Iako je u Končanici bio i više nego zadovoljan, nakon nekog vremena odlučuje prihvatiti poziv za natjecanje u višem rangu, u tadašnjoj 4. hrvatskoj nogometnoj ligi, i to u Bilogori iz Grubišnog Polja.
- Iako sam ondje proveo samo jednu sezonu, iskustvo igranja na višoj razini mi je izuzetno koristilo – kaže.
Mlada ekipa
Prije dvije godine, Karlo se vraća u Daruvar u matični klub i od tada niže uspjeh za uspjehom. Osvojio je dvije uzastopne titule s momčadi koja je, kaže, gotovo u cijelosti sastavljena od domaćih mladića.
- Stvarno nam se sve posložilo. Gotovo svi smo Daruvarčani i jako dobro se poznajemo otprije, iz škole i nekih drugih aktivnosti. Ekipa je vrlo mlada, mislim da najstariji igrač ima oko 30 godina. Danas u ekipi imamo igrače koji su do nedavno nastupali kao juniori, a trenirali su ih igrači prve momčadi. A sada svi treniraju i igraju zajedno, što je fenomenalan osjećaj, pogotovo za starije igrače jer je to dokaz da su dobro pripremili mlađe uzraste. Kao ekipa stvarno funkcioniramo odlično, što se vidi i po rezultatima – kaže Karlo.
Iako mu je i danas, baš kao i kad je s 5,5 godina prvi put istrčao na igralište, nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, Karlu nisu mrski i strani ni drugi sportovi.
- Kao klinac sam trčao kros, čak sam osvojio prvo mjesto na 26. daruvarskom krosu 2006., a 2011. bio sam najbolji u županiji u stolnom tenisu. Jedno vrijeme sam igrao tenis, a i danas treniram djecu u Teniskom klubu Feniks u Daruvaru – kaže Karlo.
Na pitanje je li strog trener kaže kako odgovor valja potražiti kod njegovih učenika.
- Volim red i disciplinu, da se na vrijeme dolazi na treninge, da se na treningu sluša i poštuje druge. Djeca već znaju što mogu očekivati od mene. Volim red, no ne bih rekao da sam strog – smije se.
Jaka sportska scena
No, ni s tenisom ne završava popis sportova koje trenira ovaj mladi Daruvarčanin.
- Bavim se i padelom, igram ligu s partnerom partner Svenom Gaborom i trenutno smo prvi. Kako nemamo teren za padel u Daruvaru, redovito odlazimo na treninge u Bjelovar i Pakrac – priča nam Karlo koji rastura i u odbojci na pijesku, i to u paru Lukom Bartolom.
- Mislim da to nije nimalo neobično jer Daruvar ima jaku sportsku scenu, što je posebno važno zbog djece. Od malih nogu oni se mogu okušati u više sportova, od nogometa, košarke, tenisa, sve do sportova i sportskih aktivnosti bez lopte, kao što su gimnastika i planinarenje – kaže naš sugovornik koji ima i vlastite sportske uzore. Prije svega Dražena Petrovića, dok u nogometnom svijetu iznimno cijeni Carlesa Puyola.
Iako je uz brojne sportske aktivnosti još i zaposlen u lokalnoj firmi koja se bavi servisom i prodajom minibagera, i to na puno radno vrijeme, Karlo kaže kako mu ništa nije teško.
- Radim od sedam do tri, a poslije toga dolaze treninzi, turniri, aktivnosti... Ponekad je naporno, ali kad se sve radi s voljom i ljubavlju, puno je lakše i sve se može organizirati i posložiti - kaže.
Pomisao na odustajanje
Na pitanje osjeća li ikad zamor ili želju za odmorom od nogometa, iskreno priznaje da su ga znale zaokupljati takve misli.
- Kad sam bio mlađi, bilo je trenutaka kad bih pomislio da mi je dosta. Ali, onda bih došao na trening, vidio ekipu, osjetio da svi guramo za isti cilj i odmah bi mi se vratila motivacija – priznaje Karlo.
Dodaje kako su veliku ulogu o tome odigrali i njegovi treneri od kojih je puno naučio.
- Prije svega, tu moram istaknuti mojeg prvo trenera Sinišu Ćulibrka koji je radio sa mnom dok sam još bio klinac, zatim Nenada Kovačevića, Željka Ostrmana iz Bjelovara i, naravno, sadašnjeg trenera Zdravka Jošćaka iz Daruvara. Zahvalan sam i svim drugim trenerima koji su radili sa mnom, stvarno su svi bili odlični i od svakoga sam puno naučio – kaže mladi nogometaš.
A naučeno će mu itekako trebati u idućoj sezoni kada bi HNK Daruvar trebao prijeći u viši rang natjecanja u 3. hrvatsku nogometnu ligu.
- Bit će to sigurno veliki izazov za čitavu momčad, no veselim mu se jer vjerujem kako ćemo putem puno naučiti. Ne treba imati nerealna očekivanja, u prvoj sezoni se nadam stabilnosti, možda završetku prvenstva negdje na sredini tablice, a onda s vremenom, tko zna, sve je moguće – optimističan je Karlo.
Podrška obitelji
Novih uspjeha, i za klub i za samog Karla, vjeruje on, neće nedostajati ni u budućnosti. A dosadašnje, kaže, ima zahvaliti mnogim ljudima koji su mu od malih nogu velika podrška na sportskom putu. Uz trenere, suigrače i navijače, posebno je zahvalan svojoj obitelji.
- Tata Boro je uvijek bio uz mene, skoro na svakoj utakmici, sve smo pobjede i titule proslavili zajedno. Mama je bila potpora, od pranja prljavih dresova do moralne podrške, a isto vrijedi i za moje dvije sestre. Zahvalan sam im na tome, kao i mojoj djevojci Pauli koja mi je velika podrška te dragom Bogu bez kojega sve ovo ne bi bilo moguće – zaključuje Karlo.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!



