Daruvarčani istrčali ukupno 396 kilometara u Istri: "Kopfer s ranjenim prstom prevalio 56 km"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
DARUVAR – Iza daruvarskih trkača još je jedan ogroman izazov i novo pomicanje granica, no ovoga puta ne s ishodom kakav su priželjkivali. Naime, Daruvarčani Ratko Boroš i njegov kum Tomislav Kopfer, Nenad Čižmešija iz Varaždina, Mladen Bogdan rodom iz Daruvara te Robert Volšanski kao njihova potpora, proteklog su vikenda sudjelovali na "100 milja Istre", najprestižnijoj trail utrci u Hrvatskoj.
Iako utrku nisu uspješno završili, puno su toga naučili, te već sada najavili dolazak na sljedeću ultru.
Nova ultra, novo iskustvo
Ratko Boroš ispričao nam je kako je utrka prošla, ali i s kakvim su se nedaćama borili.
- 100 milja Istre, evo nas ponovno, ekipa donekle spremna i svatko sa svojim mušicama. Nas troje, Bogdan, Čižmešija i ja odabrali smo trčati 168 kilometar, a moj kum Tomislav 69 kilometara. Na samom startu vladala je mala, pozitivna trema i krećemo lagano, svi skupa po dogovoru. Sve je bilo u redu do cca 35 kilometra, no tada primjećujem da mi ritam ne odgovara pa krećem brže trčati pa kasnije sačekati ostatak ekipe, prisjeća se Boroš prvih poteškoća.
- Prolazimo Plomin luku, slijedi lagana okrijepa pa uzimam Lift off (kofeinski napitak) te prašim uz brdo. Prekrasan zalazak sunca i ulazimo u prvu noć. Pošto je bio veliki uspon, ide i veliki spust, kvadricepsi odlično odrađuju nizbrdicu i silazimo kroz šumu, kroz potok te uz more do Mošćenićke Drage oko 22:45.
Kao guska u magli
Tamo nas čekaju Robert i Tomislav, okrepljujemo se, uzimamo sendviče, CR7(hipotonik), novi Lift off i čeka nas 10 km uspona na Vojak koji svaki trkač vrlo respektira. Presvlačim se u nešto toplije jer idemo sa 16 na 8 stupnjeva s vjetrom pa je osjetno hladnije. Potom slijedi magleni show. Ne vidim zastavice nego pratim blato po kamenju i tako nalazim put do Poklona koja je sljedeća stanica. Jedno specifično iskustvo, kao guska u magli, prisjeća se Boroš.
Na Poklonu sam bio oko 2:15 te čekam svoju potporu koja malo kasni zbog aplikacije koja prati trkače i radi s velikim odmakom. Čekam pola sata, hladim se, uzimam deku od crvenog križa koji su bili spremni na sve. Dolazi Robert i komentiramo da krenem ili da čekam Mladena i Nenu koji su po aplikaciji bili pola sata iza mene. Ekipa dolazi oko 4 pa odlazim sam u najdivljiji dio staze. Sustižem i prestižem nakon nekog vremena trkače ispred sebe, samo se pozdravimo i trčimo dalje. U jednom trenutku me sustiže Nizozemac Hugo, 60-godišnjak koji je za utrku putovao autom 2500 km te skupa brojimo kilometre, priča Ratko dogodovštine i prisjeća se zore.
- Prolazimo Burgundac i penjemo se prema Trsteniku, jako lijepi dio utrke, rana zora, sve se budi nakon neprospavane noći, dečki su negdje iza mene cca 1,5 sat. 88km i još malo pa na Buzetu (100 km), veselim se okrijepi, ručku, juhi, ljudima svemu… Od 9 već počinje biti vruće i zalijevanje po glavi postaje neizostavno. Pazim na hidrataciju, natačem se Aloe verom i pijem vitamine i soli svakih 2-3 sata. Spust u Buzet mi je razbio prste s kojima je bilo jednostavno nemoguće trčati tu dionicu. Pijem tabletu protiv bolova koja pomaže neko vrijeme. Dolazim u Buzet u 14h i opet čekam jer su dečki 1 sat iza mene po aplikaciji, ali nisu bili, dolaze tek oko 16 sati. Ako se pitate zašto se nismo čuli, e pa nije svugdje bilo signala, ističe Boroš.
Zaspao na 15 minuta
Dok je čekao, zaspao je na 15 minuta kao beba. Nakon toga, zajedno s Čižmešijom nastavlja utrku.
Mladen pak, tu staje s utrkom, s otrčanih, vrlo uspješnih 100 km na ludom terenu s ludim usponima.
- Mi odlazimo prema jezeru Butoniga, dižemo se iz Buzeta i nikako doći, noć pada, energija s njom, kao i volja, bol se vraća… Vadimo majice, umor radi svoje, hladno nam je, jedemo zadnje sendviče i bombone. Kad smo stigli, svi su nas nagovarali da krenemo dalje, ali boli je bilo previše. Bili smo preumorni od 27 sati utrke te odlučujemo zajednički odustati i prijaviti svoj prvi DNF s moćnih 120 km, prisjeća se Boroš i dodaje kako su sve u svemu zadovoljni.
- Noge moramo čuvati i pripremiti se još bolje za nagodinu. Hvala svima na potpori, obitelji, prijateljima, fizioterapeutu što nas je polijepio. Do sljedeće ultre, zaključuje ovu ludu avanturu Boroš.
Dodajmo, Kopfer je na kraju istrčao 56 od 69 kilometara i također prijavio DNF. ukratko svi smo probili granice ali nismo završili. Time je zapravo istrčao svoju prvu ultru preko 50 km što je svakako veliki iskorak.
- Njegova priča je još bolja jer se pred sami strat ubo nožem u prst i pravo zasjekao, na šaljiv način zaključuje avanturu u Istri Ratko Boroš.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!