Foto: Privatni album
Željka i Ivica u Uljaniku uzgajaju eliksir zdravlja i ljepote: ''I Kleopatru je bamija učinila pojmom ljepote"
Kupci iz različitih dijelova zemlje, različitih dobnih skupina, svjedoče kako su im upravo Željkini i Ivičini proizvodi pomogli kod gastritisa i osjetljive probave, dok su neki riješili i puno zahtjevnije dijagnoze
Legenda kaže da se u kupki od bamije prije više od dvije tisuće godina kupala i slavna egipatska vladarica Kleopatra jer je bila itekako svjesna ljekovitih svojstava te neobične biljke. Riječ je o sljezovki iz porodice hibiskusa čiji plodovi u doticaju s vodom stvaraju svilenu sluz pa je od davnina bila na dobrom glasu u Africi i Aziji. A taj dobar glas zadržala je i u stoljećima koja su uslijedila, od doline Nila i Gangesa, do perzijskih vrtova i turskih kuhinja. Ljudi su je oduvijek cijenili zbog blagotvornog učinka na organizam, prvenstveno na probavni sustav, ali i zbog odličnih kozmetičkih svojstava te, dakako, zbog svestranosti u kuhinji.
Tisućama godina kasnije, ta ista bamija, koji mnogi poznaju i pod nazivom okra, dobila je svoju adresu i u Hrvatskoj, i to na poljima smještanima na samoj granici Moslavine i Slavonije, u Uljaniku pokraj Garešnice.
Opsežno istraživanje
Iza priče o bamiji s hrvatskim potpisom stoje Ivica Perija i njegova supruga Željka Rospacher.
- Bamiju smo jeli oduvijek. Živjeli smo u Bosni gdje je to popularna namirnica, sprema se i jede najčešće u svečanim prilikama. Kad smo se doselili u Hrvatsku, shvatili smo da ovdje o bamiji nešto zna tek šačica ljudi te da je ne uzgaja gotovo nitko, zbog čega smo odlučili krenuti s proizvodnjom – prisjeća se Ivica Perija.
On i supruga od početka su znali kako će bamiju uzgajati da bi je preradili u kozmetičke i ljekovite preparate. No, prije nego što su krenuli u taj proces, bacili su se na istraživanje jer kod nas, čak ni u Bosni, nije bilo puno podataka o tim bamijinim svojstvima.
- Na našim prostorima nalazili smo uglavnom recepte. O agronomiji i ljekovitosti bilo je jako malo podataka. Zbog toga sam počeo ''kopati'' po stranim izvorima i španjolskim stranicama, a svaka nova sezona donosila je sa sobom još znanja i još pokusa – otkriva naš sugovornik.
Iz sezone u sezonu on i supruga širili su kolekciju, isprobavali kombinacije i polako sklapali slagalicu od sjemena do gotovog proizvoda.
Danas na oko 3.000 četvornih metara vlastite zemlje u Uljaniku uzgajaju 20 različitih vrsta bamije.
Ručni rad
- Ne jurimo hektare jer je bamija biljka koja traži ruke. Sve se obavlja ručno. Prva je na redu sjetva u kontejnere koja se obavlja krajem travnja. Oni se čuvaju u grijanim plastenicima jer je bamija ipak ''tropska dama''. Nakon toga, krajem svibnja ili početkom lipnja, slijedi presađivanje u zemlju na otvorenom, pa dolazi redovito okopavanje, prihrana, zalijevanje i, što je možda i najzahtjevnije, branje – priča Ivica.
Jer kada krene dozrijevati, kaže, bamiju je potrebno brati svaki dan.
- Plodove je nabolje ubrati treći ili četvrti dan, ovisno o sorti i onome što želimo dobiti. Ako preraste, to više nije to. Prvi, ''probni'' plodovi stižu oko sredine srpnja, a nakon toga kontinuirana berba traje sve do prvih mrazova – kaže naš sugovornik.
Većinu poslova na imanju on i supruga obave sami, no za vrijeme branja zapošljavaju sezonske radnike. Za teže poljoprivredne radove, kažu, uskoči i susjed s odgovarajućom mehanizacijom.
Ivica nam objašnjava kako je svaka od 20 sorti bamije koju uzgajaju u Uljaniku posebna na svoj način.
Brojni proizvodi
- Neke sorte su bogatije sjemenom, druge mesom ploda, jedne jače ''sluze'', druge daju više vlakana - pojašnjava Ivica.
U ponudi on i supruga danas imaju brojne kozmetičke proizvode od bamije, poput krema, balzama, šampona, sapuna i drugog, ali i ljekovite pripravke, poput čaja i tinkture, koji su ujedno i najtraženiji. U svoj popularni čaj, koji naručuju kupci iz cijele Hrvatske, stavljaju čak 12 različitih vrsta bamije. Proces nastanka čaja dug je i zahtjevan.
- Nakon branja plodovi se režu i stavljaju se na mrežu kako bi se osušili, a nakon sušenja ih stavljamo 48 sati u zamrzivač. Poslije toga bamija se u vrećama pohranjuje i koristi za preradu. Primjerice, smjesu za čajeve prije puštanja u prodaju još jednom stavljamo u sušaru na sterilizaciju – pojašnjava Ivica.
Recenzije kupaca koje stoje uz njihove proizvode sve su odreda pozitivne. Kupci iz različitih dijelova zemlje, različitih dobnih skupina, svjedoče kako su im upravo Željkini i Ivičini proizvodi pomogli kod gastritisa i osjetljive probave, dok su neki riješili i puno zahtjevnije dijagnoze.
- Naše je proizvode, primjerice, kupila gospođa koju je dugo mučila bakterija Helicobacter pylori. Iako rezultat nije bio odmah vidljiv, ona je bila uporna, nije htjela odustati, i nastavila je s našim režimom. Nakon godinu dana javila nam je da je test napokon negativan. Zatim, bio je tu i gospodin kojemu je kiselina uništila glasnice, morao je čak na operaciju zbog toga. No, nakon što je počeo piti naš čaj i uzimati tinkturu, njegovi problemi su nestali – sjeća se Ivica, dodajući kako mnogi, nakon što jednom riješe problem, nastavljaju i preventivno koristiti preparate iz Uljanika, pogotovo u proljeće i jesen, kada su želučane tegobe učestalije.
Zahvalna namirnica
Iako im se kupci javljaju samo s pozitivnim iskustvima, naš je sugovornik oprezan u svojim tvrdnjama o ljekovitim svojstvima svojih proizvoda.
- Ne igramo se zdravljem ljudi niti obećavamo čuda jer svaki organizam je priča za sebe. No, mnogima je bamija pomogla i, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad vas kupac nazove i kaže da je ozdravio – kaže Ivica.
Iako u Uljaniku nisu u prvom planu, ni prehrambena svojstva bamije nisu zanemariva. Ivica nam pojašnjava kako je riječ o vrlo zahvalnoj namirnici.
- Bamija je meka i neutralna, a zbog sluzi koju sadrži, svakom jelu daje punoću. Supruga i ja gotovo cijelo ljeto doručkujemo omlet s bamijom. Priprema se brzo i jednostavno. K tome, bamija se odlično slaže s rajčicom. Može se jesti sirova, u salatama, može ukiseljena, u varivima, svuda se uklopi – nabraja Ivica, dodajući kako je u Bosni posebno popularna u varivima, prvenstveno u slavnoj Begovoj čorbi.
Unatoč svestranosti i brojnim kvalitetama, bamija se i danas rijetko nađe na hrvatskim tanjurima. Iako je u garešničkom kraju proizvode duže od desetljeća, još od 2014. godine, još uvijek ima onih koji u čudu promatraju Ivičina i Želkina polja i čude se toj rijetkoj biljci.
Sunčani dani
- Mi smo zapravo bamiju prvo sadili na Kordunu, gdje smo živjeli s mojim roditeljima. Onda smo se odlučili osamostaliti, u oglasniku smo pronašli ovo imanje u Uljaniku i zaljubili su u ovdašnji mir i ravnicu. Nedugo nakon što smo stigli ovamo, posjetila nas jedna gospođa iz Daruvara koja se bavi statistikom. Rekla nam je kako Uljanik tijekom godine ima više sunčanih dana nego Split. No, baš te prve godine sunca gotovo nismo ni vidjeli. Kasnije je bilo bolje - smije se Ivica.
S vremenom su se navikli i na upitne poglede susjeda i drugih ljudi koji o bamiji nisu znali ništa. No, Ivica i Željka podučili su ih svemu. Godinama su obilazili sajmove diljem zemlje, objašnjavali ljudima što je bamija, kako se bere, kako se kuha i zašto su mješavine važnije od ''jedne idealne sorte''. Danas im se ljudi javljaju online, uzimaju savjete o doziranju, pitaju za iskustva i recepture.
- Najljepše je kad te netko nazove samo da kaže hvala - priznaje Ivica. Kaže i da, koliko god volio posao, nema ambiciju ''juriti rast''.
- Radimo nas dvoje, uz sezonce. To su male serije i ručni rad. Proširiti se može samo ako imaš ljude, bez ruku nema ni bamije. A svi znamo kako je teško danas dođi do radne snage. No, nama je ovako dobro, nemamo potrebu širiti se. Ipak, bilo bi mi drago da posao jednoga dana preuzmu djeca i unuci – zaključuje naš sugovornik.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!