VIKEND TERAPIJA Anksioznost: Zašto nisam dobro kad mislim da je sve dobro?

MojPortal.hr subotom će objavljivati tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

------------

Zamislite svoj odlazak na posao ujutro. Gužva je u prometu, niste se baš naspavali, ''na knap'' ste s vremenom i osjećate kako se misli samo roje u glavi. Što trebate obaviti tijekom dana, zašto je sad opet crveno na semaforu, hoće li netko primijetiti da kasnite…

I tako u krug skoro svako jutro.

Neki dani su malo opušteniji, pa osjećate napetost i kao da nešto nije u redu, a nema kašnjenja ni gužve. I na vrijeme ste izašli van iz kuće da sve stignete. Nešto ipak nedostaje. Pa što točno?

Potencijalna opasnost

Ono što nedostaje je stres. Da, dobro ste pročitali. Dobra količina kvalitetnog stresa koji vam ujutro natašte podigne puls, uštrcne dodatan kortizol u krv i razbudi vas dok panično stišćete papučicu gasa da ne zakasnite na posao. Stres se aktivira ''na tipku'' u našem mozgu i stavlja naš organizam u preživljavački način rada. Pojavom stresora izvana (primjerice prometna gužva) ili iznutra (pojava neugodnih misli) naša amigdala kao centar za strah pokreće alarm u organizmu, oslobađa adrenalin i mobilizira tako što svu krv iz središnjeg dijela tijela šalje u mišiće udova i stavlja ih na raspolaganje za daljnju akciju.

Dobra količina kvalitetnog stresa ujutro natašte vam podigne puls/Foto: Freepik

Ovu instinktivnu reakciju primjećujemo tek kad je ona već izvršena i to kroz povišeni tlak, puls, znojenje i osjećaj nelagode kojeg potom prati povećana budnost, napetost, drhtanje i ubrzano disanje.

Zašto je ta reakcija toliko jaka?

Iako smo mi danas vrlo civilizirani, naš stariji dio mozga koji je zaslužan za preživljavanje i dalje reagira kao da živimo u plemenu u špilji. To znači da naš mozak ne raspoznaje goni li nas neki predator u prirodi ili smo samo pomislili za sebe da smo niškoristi, on će poslati jednaku naredbu tijelu da se pripremi za bijeg ili borbu. Naravno da tijekom dana doživimo nebrojeno više stresnih situacija nego su to iskusili naši preci i to mozak uči da bude konstantno pripremljen na iduću stresnu situaciju.

I tako se stres koji se nije ostvario pretvorio u anksioznost.

Zaštitnička uloga mozga

Anksioznost se javlja u obliku predviđanja opasnosti i ona je način na koji nas naš mozak pokušava spriječiti da se nekad u budućnosti opet uvalimo u nevolju koja će nam oboma stvoriti traumu ili dugotrajan problem. Nije li to zanimljivo, zapravo i kontradiktorno? U nastojanju da nas sačuva od budućeg stresa, mozak nam pošalje anksioznost. Zamislimo ga kao zaštitnički nastrojenog tipa koji nam čuči u glavi, malo je neprijateljski raspoložen prema našoj okolini i uvijek skenira sve u potrazi za opasnošću.

Možemo mu čak dati i neko ime, jer tako ćemo lakše odvojiti one anksiozne misli od sebe koje se počnu rojiti u to rano jutro kad je vani sve okej, ali se mi ipak ne osjećamo dobro. Jer te misli proizvodi baš on u nastojanju da se ne opustimo previše i podlegnemo nekoj opasnosti. Kako se onda odvojiti od te slobodnolebdeće anksioznosti?

Prvo je ključna psihoedukacija i razumijevanje pojave stresa i anksioznosti. Kratkotrajan stres ima funkciju da mobilizira naš organizam i omogući nam da se bolje pripremimo na moguću opasnost. Ukoliko doživljeni stres percipiramo na taj način, to će povećati fokus na rješavanje problema i smanjit ćemo dugotrajne štetne učinke na zdravlje.

U nastojanju da nas sačuva od budućeg stresa, mozak nam pošalje anksioznost/Foto: Freepik

S druge strane, gledajući na anksioznost kao na znak da usporimo i nešto promijenimo u svom ponašanju umjesto da ju percipiramo kao prepreku koju ne možemo preskočiti, dovest će nas do osjećaja veće kontrole što će ju posljedično umanjiti. Drugo, redovito prakticiranje tehnika opuštanja: vježbe disanja, prakticiranje usredotočene svjesnosti (mindfulnessa), progresivne mišićne relaksacije ili bilo koje aktivnosti koja vašem mozgu daje do znanja da je siguran i da nema potencijalne opasnosti. Navedene tehnike najviše djeluju na tijelo tako da pomoću povratne sprege šalju informaciju u mozak da je npr. disanje dublje, da se mišići opuštaju i da nema potrebe za aktivacijom one panične tipke s početka teksta.

Mentalna higijena je vrlo bitna i prakticiranje tehnika za opuštanje donose samo benefite/Foto: Freepik

Mentalna higijena je danas vrlo bitna i prakticiranje bilo kakve vrste tehnika za opuštanje će donijeti samo benefite, bez obzira na to bili pod stresom ili ne. Stoga, idući put kad bude prometna gužva, a vi znate da nećete stići, osvijestite da je stres tu da bi vam pomogao preživjeti gužvu, prihvatite ga i slobodno rapalite radio do daske. Svijet uvijek može pričekati na vas.

Preporučena literatura za smanjivanje anksioznosti i učinkovitije nošenje sa stresom:

Mark Williams i Danny Penman: Meditacije usmjerene svjesnosti

(uključuje CD s meditacijama)

Sasha Bachim: Terapija nadohvat ruke

(100 psihoterapijskih tehnika za lakšu svakodnevicu)

__________________

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put. Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!