Supružnici Čikor iz Čazme u pohodu na Himalaju: ''Ovo radimo zbog djece s disleksijom i disgrafijom''

- Kažu da te Himalaja uvijek poziva natrag. Kažu da je to je mjesto koje, kada ga jednom posjetiš, zauvijek zadržiš u sebi, mjesto koje te stalno zove. Mjesto koje odjekuje u tišini noći u tvojim snovima, u tvojim mislima. Jer kada jednom udahneš zrak podno Himalaje, taj zrak više nikada ne napušta tvoja pluća. I sve je to istina..., priča poznati čazmanski planinar, predsjednik Hrvatskog planinarskog društva ''Garjevica'' Kristijan Čikor.

Prvi susret s ''majkom svih planina'', kako goropadnoj azijskoj ljepotici tepaju planinari, Čikor je doživio prije tri i pol godine, kada se sa sugrađaninom Lukom Prišljinom te u pratnji Stipe Božića, Marija Celinića i Franje Kmeta uspeo do Everest Base Campa, početne točke za uspon na vrh svih vrhova, Mount Everesta, u sklopu projekta "Putevima Stipe Božića".

Od tada je Kristijana srce vuklo nazad u Nepal, a svojom željom je ''zarazio'' i suprugu Ivančicu. Otkriva nam kako je upravo ona ''kriva'' što se Kristijanu ovoga tjedna velika želja konačno i ostvarila.

- U Ivančici je u jednom trenutku nešto ''puklo'' i rekla mi je: OK, idemo onda zajedno. Malo me iznenadila, ''njurgao'' sam, ali ubrzo i shvatio da, ako netko zaslužuje da ide uz mene ponovno tamo, onda je to ona – kaže Kristijan.

Povratak u Nepal

I zaista su sve isplanirali i krenuli. Ovoga tjedna stigli su u Nepal, a nakon početnih teškoća u srijedu su započeli uspon.

- Ponovno stupiti na nepalsko tlo bio je neopisiv osjećaj. Jer doživjeti ponovno tu kulturu i energiju nešto je što sam želio ponoviti. No, nije sve krenulo sjajno. Naime, u Nepalu nas je dočekalo veliko nevrijeme pa nismo, kako je bilo planirano, mogli letjeti do Lukle odakle smo trebali započeti uspon već smo do tamo putovali kombi i terenskim vozilima – otkrio nam je Čikor nakon dolaska u Nepal.

Iako je zbog nepredviđenih okolnosti početak ekspedicije u kojoj se, uz Kristijana i Ivančicu nalaze i drugi planinari iz Hrvatske, malo prolongiran, dobro raspoložena ekipa krenula je s osvajanjem Himalaje kasno u srijedu.

- Ustali u 5.40, doručak i u nova prometna sredstva - džipove. Zašto? Ubrzo smo saznali. Nemoguće je opisati ono što je slijedilo. Ceste kojima smo vozili nisu ceste. To su kaldrme. Ili, nisu ni kaldrme....ne znam. No znam da zapadnjački džipovi ovo ne bi izdržali. Možda poneki. Mahindre jesu. 11 sati torture. Možemo ovo jednostavno opisati kao jedno novo, nevjerojatno životno iskustvo. Eh, da. Imali smo sreću da je naš vozač bio stara ''iskusnjara''. Već mu je 17 godina! I tako, oko 20.30 sati, napokon smo prohodali. Po mrklom mraku tri sata. Oko 23.30 u lodgu. Na stazi od Lukle prema Pakhdingu. Na pravom putu – objavio je Čikor na društvenim mrežama, dodavši kako vrijeme još uvijek nije dobro, no planinari se nadaju poboljšanju uvjeta od subote.

Do Island Peaka

- Nepal nam je u ovih prvih nekoliko dana baš pokazao zube. No ujedno i snalažljivost i veličinu tog nevjerojatnog naroda kojeg mi kada dođu kod nas, "trbuhom za kruhom", gledamo sa podsmjehom.

Kada bi samo jedan dan proveli u jednom od zabačenih nepalskih sela, vidjeli surovost životnih uvjeta u kojima se oni bore da prežive, promijenili bi stav o tim iznimno žilavim, čvrstim, nesalomljivim ljudima, a uvijek nasmijanim i gostoljubivim ljudima.

Ali, tko sam ja da mijenjam nečije stavove i poglede na druge ljude.

Mi smo večeras u Namche Bazzaru. Vjerojatno najvećem nepalskom naselju na Himalaji. Nakon svih onih pehova koje smo imali, napokon smo utočište našli u lijepom lodgu i opustili se kao ljudi.

Dosta smo danas hodali, no uistinu smo to odradili sa stilom. Usprkos nevjerojatnoj količini kiše koja jednostavno ne prestaje padati, odradili smo zacrtanu rutu. Mokri do gaća, pomalo i promrzli, u smiraju dana stigli smo na odredište. Ponosni na sebe i ljude koji nas vode.

Eto, ne damo se i nadamo se uistinu boljem vremenu i sigurni smo da će ono doći i napokon nas nagraditi. Mora. Zaslužili smo. Nije bitan naš krajnji cilj, bitno je da uživamo u ovoj nevjerojatnoj prirodi, u ovoj predivnoj zemlji dobroćudnih ljudi.

Hvala svima koji prate ne samo našu priču, već priču svakog člana ove nevjerojatne družine - napisao je sinoć Čikor.

On i supruga Ivančica s ekipom idu gotovo istom rutom koju su prije tri godine prošli Kristijan i Luka Prišljin.

- Idemo od Lukle pa do Everest Base Campa i uspona na 5.644 metara visok vrh Kala Patthar. No, prilikom povratka prema Lukli, mi se odvajamo i jedna skupina, u kojoj će biti i Ivančica, odlazi do baznog kampa ispod najljepše planine na svijetu Ama Dablam, a druga, manja skupina, odlazi do baznog kampa ispod vrha Island Peak. Ta manja ekipa od šest članova u kojoj ću biti i ja, pokušat će ispenjati himalajski vrh Island Peak visok 6.189 metara. Hoćemo li u tome uspjeti, samo dragi Bog zna – kaže Čikor.

No, to i nije toliko važno, dodaje, jer misija na koju su krenuli on i supruga ima puno dublje značenje. Tijekom svoga putovanja žele skrenuti pozornost na veliki problem s kojim se susreće velik broj djece, ali i odraslih ljudi.

- Iskreno, u početku mi nismo o tome razmišljali. Nije nam to bilo na umu. No, kako naša priprema nije bila ''od jučer'', život piše neke događaje koji su se zbivali u našoj svakodnevnici i u nama se stvorila ideja da od ovog pokušamo učiniti nešto više. Nešto što će, iskreno se nadamo, pomoći drugima. Naime, naš mlađi sin Lovro, dječak je, zapravo sada već mlad čovjek, koji je odrastao uz disleksiju i disgrafiju. To su poteškoće u učenju koje danas, prema neslužbenim podacima, ima oko 15 posto školske djece u Hrvatskoj. Naravno da postoji i ona tamna brojka i taj postotak je zasigurno veći. Ta djeca nisu zaostala, nisu glupa, nisu lijena, ona su pametna, inteligentna, normalna. No, da bi pokazala svoj pravi potencijal, sustav ih mora rano detektirati kao takve i prilagoditi način na koji će ona savladati nastavni sadržaj – pojašnjava Čikor.

Svakodnevna borba

No, dodaje, problem je u tome što sustav ''voli'' samo one odlične pojedince, dok se djeca koja imaju određene teškoće moraju, zajedno s roditeljima, svakodnevno boriti, često s vjetrenjačama.

- Na taj problem mi kroz ovo putovanje želimo ukazati i želimo barem na našoj mikrorazini učiniti nešto. Prve korake. Svi zajedno. I nismo sami. Iza cijele ove priče osim nas kriju se fantastični ljudi iz naše sredine koji su našu ideju prihvatili i svojim znanjem, stručnošću i entuzijazmom oblikovali da ona onog trena kada mi krenemo prema Himalaji, krene i prema svima ostalima koji žive u Čazmi i šire – kaže Čikor.

Tako je nastala kampanja pod nazivom ''Koračajmo zajedno i gradimo put bez prepreka''. Dok se kroz medije i na društvenim mrežama uz priču o usponu supružnika Čikor provlači i priča o disleksiji i disgrafiji, u isto vrijeme se po čazmanskim kafićima i drugim frekventnim lokacijama skupljaju sredstva koja će biti iskorištena za edukaciju učitelja i opremu koja će pomoći djeci s disleksijom, disgrafijom i srodnim poteškoćama u učenju.

Pomoć dobrih ljudi

- To je najvažnije u ovoj našoj priči. Pritom moram istaknuti ljude koji su pomogli u organizaciji akcije. To su Gordana Jančić, Lorena Žugec, Romana Lautar i Zdravko Jorgić te Ivana Popilovski, zatim supružnici Dubravko Dulan i Adela Matijanović Dulan kao stručni ljudi zaduženi za marketinški probitak ove priče. Naravno, sve uz potporu Grada Čazme.

Živimo u uvjerenju da će slogan ''Koračajmo zajedno i gradimo put bez prepreka'', s ciljem da pomognemo zajedno djeci s teškoćama u učenju da i oni dosegnu svoj vrh, biti u svakom kutku našega grada i da će veliko srce naših sugrađana ovo podržati – kaže Čikor.

Večeras se Kristijan Čikor na društvenim mrežama zahvalio svojim sugrađanima što su prepoznali važnost ove akcije.

- Vama, našim sugrađanima se zahvaljujemo što čujemo predivne informacije o humanitarnoj/donatorskoj priči "Koračajmo zajedno i gradimo put bez prepreka", za djecu s poteškoćama u učenju.

Ekipa u Čazmi radi čuda! Čujemo da se i pojedine čazmanske udruge uključuju.

Ljudi, pa to vrijedi više od svih Himalaja ovog svijeta! To je vrh kojem težimo! Sve drugo je manje bitno.

Mi ćemo izdržati. Ne brinite. Ako nas vrijeme i ne pomazi, pa ne uspijemo u zacrtanom, nećemo biti nesretni. Planina je uvijek tu i neće pobjeći. No ono što vi svi zajedno činite u Čazmi, to je bitno. To je uspjeh! - poručuje svima Čikor.

Osim organizacije te akcije, prije polaska za Nepal, Kristijan i Ivančica morali su obaviti i čitav niz drugih priprema vezanih uz putovanje i uspon na Himalaju.

- Uvijek je priprema jednog ovakvog, višednevnog planinarskog pohoda zahtjevna. Zato smo mi već neko vrijeme bili u raznim oblicima treninga i mogu reći da smo potrošili dosta vremena na to. Uvijek je tu i psihološka komponenta, no imamo volju, imamo dobar motiv i to nam nije bio problem. Financije su, što da kažem, veliki problem. Ovo putovanje za nas oboje je cijena jednog solidnog, polovnog automobila. Međutim i ovdje smo uspjeli kroz poznanstva, prijateljstvo, povjerenje, a vjerojatno i kroz neku našu prepoznatljivost kroz ovo što radimo i čime se bavimo, skupiti određena sponzorska sredstva i tako pokriti jedan dio naših troškova. Ljudima koji su nam pomogli nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti. Zato ćemo ih isticati na našem putu. Što se same visine tiče i prilagodbe na to, tu nema pomoći. Samo dobra aklimatizacija tijekom pohoda - kaže Čikor.

Dio istraživanja

Dodaje su u misiju krenuli bez straha, idu s ekipom u koju imaju potpuno povjerenje. S njima Sje čak i osmero studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Zajedno s njima sudjelovat ćemo u jednom znanstvenom istraživanju u kojem se proučava utjecaj visine na čovjekov organizam. Zbog toga smo prije ovog pohoda morali proći određena višednevna medicinska testiranja, a isto to morat ćemo proći i po završetku ovog pohoda, dok će i tijekom pohoda, više puta biti kontrolirani naši određeni parametri. Iskreno se nadamo da će ti rezultati doprinijeti lakšem razumijevanju simptoma visinske bolesti, a koja je česta na ovim visinama – kaže Čikor.

Novu avanturu poznatog planinara i njegove supruge s velikim zanimanje prate u njihovoj Čazmi te pozivaju i sve druge da ovih dana navrate u njihov gradić. Uz kavu u nekom od čazmanskih kafića svi možemo donacijom podržati Kristijana i Ivančicu i plemeniti cilj njihove misije.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!