Štef i njegov kangal Vili: "Bio je uzgojen za borbu pasa pa završio na ulici. Dvije godine me čekao..."

Prije nekoliko tjedana vidio sam na Facebooku objavu da se udomljuje stara šarplaninka. Tada sam shvatio da je vrijeme da i ja udomim nekog psa. Velikog. I ne mladog, jer mladom psu treba pokloniti dosta truda i vremena. Valjalo ga je još samo pronaći.

Kažu, čovjek ne bira psa nego pas bira čovjeka. Nemam pojma je li to bilo tako, jesam li ja izabrao Vilija, ili je on mene. Jedino je sigurno, čim sam ga vidio i podragao te uzeo povodac u ruke – bilo je jasno da je on moj (i ja njegov). I da idemo doma, piše Štefan Brajković/Zvono.

Imao sam neku ideju o velikom psu. To nije bilo ono razvikano »oni se teško udomljuju jer su veliki, pa onda su s njima i veliki problemi«. Ustvari od velikih dobijete veliku ljubav. I još problem s pasminom. Kangal.

Bezuvjetno odan obitelji

Moram priznati kako me je u početku bilo i malo strah. Ta je anadolska pasmina poznata kao izniman čuvar, a k tome odrasli narastu i na više od 60 kg. I od svih pasmina ima najsnažniji ugriz, skoro dvaputa jači nego rotvajler. Tu svoju supermoć koristi isključivo za zaštitu, nikada za bezumnu agresiju.

Foto: Štefan Brajković/Privatni album

Kangal je drevni pastirski pas iz turske regije Sivas, poznat kao jedan od najsnažnijih zaštitnika na svijetu. Sposoban stado obraniti čak i od vukova i medvjeda. To nije pas koji poput robota sluša svaku naredbu. Kangal je neovisni mislilac koji je bezuvjetno odan svojoj »obitelji« (čoporu) i spreman je dati život za svog vlasnika.

Unatoč svojoj kolosalnoj veličini, on je za razliku od mnogih krupnih pasa nje je potpuno svjestan pa je prema ukućanima nevjerojatno nježan, miran i zaštitnički nastrojen, posebno prema onima koje smatra da su slabiji. Ne laje bez razloga. Sve to mi je potvrdio i Vili koji još niti jednom nije zalajao. Nijednom! Njegova sama prisutnost i duboki, upozoravajući lavež obično su dovoljni da odvrate svakog uljeza.

Uzgojen za borbu pasa

Fascinantno je promatrati tu sirovu snagu i eleganciju; dok prosječan čovjek može tek sanjati o brzini, Vili sa svojih sedamdesetak kilograma čiste mišićne mase u sprintu doseže nevjerojatnih 50 km/h. To znači da bi ovaj turski div na stazi u prašini ostavio i samog Usaina Bolta dokazujući da prava moć ne leži u agresiji, nego u sposobnosti da u treptaju oka postavi neprobojan zid zaštite oko one koje voli.

Vili je imao strašnu prošlost. Bio je uzgojen za borbu pasa. Valjda nije zadovoljio agresivnošću pa je umjesto u ringu završio na ulici lutajući gotovo godinu dana. Onda je došao pod ruke komunalnom redaru i završio u azilu. Kako ga nitko nije htio udomiti Vili se našao pred eutanazijom. I tu se onda umiješala spasiteljica Martina i njene volonterke i volonteri koji djeluju i u Hrvatskoj i u okolnim državama.

Martina je pokupila Vilija i uz pomoć volontera i kuma i kumova – oni novcem pomažu svakog svog psa – i smjestila ga u privatni smještaj u hotel za pse. Ona je uz to organizirala i njegovu socijalizaciju, ali i sve što je potrebno kod veterinara, od cijepljenja i oslobađanja od parazita do kastracije.

Tako sređeni Vili čekao je mene gotovo dvije godine i na kraju me dočekao.

Pun dobrote i zahvalnosti

Hoću li vam sad soliti pamet da ne kupujete psa? Neću. Kad ste baš to odlučili, kupite ga. Pri tome imajte na umu da djetetu ne kupujete igračku. Kupujete živo biće koje će kod vas biti desetak, pa i 15 godina. To je dugoročna obveza, značajna promjena stila života ako ga psa nabavljate prvi put. Ako se na to niste dogovorili sami sa sobom velika je vjerojatnost da će vam pas biti teret (a i vi njemu). Mnogi tako olako nabavljeni psi završe na ulici, pa u nekom azilu čekaju da ih netko spasi. Pritom postoje izgledi da ga nikad ne dočekaju.

Foto: Štefan Brajković/Privatni album

Ako doista želite kakvog posebnog psa, onda ga svakako udomite. Imam od svojih doma nekakvih iskustava. I moji roditelji i sestra udomili su pse. Pokazuje se da od takvih nema boljih pasa. Ti psi kao da su svjesni da su ih spasili i zahvalni su do neba i više.

Tako je i moj Vili najbolji mogući pas. Pun je ljubavi, dobrote i zahvalnosti. To se u kupljenih pasa ne može osjetiti. Znam i to, jer sam imao i dva kupljena psa.

Genijalac Vili i ja želimo vam sve najbolje u novoj godini i ako se dvoumite nemojte nego već u prvim danima nove godine potražite psa koji čeka upravo vas i udomite ga. Nećete požaliti, piše Štefan Brajković, urednik Zvona.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!