Snježana iz Daruvara već 20 godina dijeli svoj dom sa zaboravljenima: ''Oni su mi kao članovi obitelji''

Kad je već mislio da nikad više nikad neće osjetiti toplinu obiteljskog doma, prije točno 20 godina, tada 70-godišnji Vojislav Ječmenica, pronašao je sreću. Nakon što je tijekom Domovinskog rata morao napustiti rodnu Malu Dapčevicu kod Grubišnog Polja, godinama je životario u skromnoj baraci izbjegličkog naselja Topolik kod Lipika. Kada je započelo iseljavanje korisnika iz naselja jer su uvjeti života ondje postali nemogući, socijalni radnici koji su znali za Vojislavovu tešku životnu priču odlučili su na potez koji će mu promijeniti život na najbolji mogući način. Nemoćnog starca poslali su u udomiteljsku obitelj u Daruvar,  kojoj ga je raširenih ruku i otvorena srca dočekala Snježana Zailac. Udomiteljica kojoj je upravo Vojislav bio jedan od prvih korisnika.

Posebni Vojislav

- Odmah smo se složili. Snježana je jako dobra prema meni, ovdje mi je jako lijepo od prvoga dana. Ovo je sada moj dom – priča nam Vojislav koji je nedavno proslavio 90. rođendan. Njegova Snježana tom je prigodom organizirala veliku proslavu i ispekla mu tortu, pričaju nam kako je to bio dan za pamćenje.

- Na proslavu su stigli i Vojislavovi nećaci, jedna nećakinja je za tu prigodu doputovala čak iz Belgije. Oni su zaista brižni prema njemu, redovito zovu i posjećuju ga, donose mu voće i sitne darove, baš ga vole – priča nam Snježana.

Dodaje kako je Vojislav posebna osoba.

- Nakon što je stigao kod mene, vrlo se brzo snašao i udomaćio. Kad je mogao, zajedno bismo radili u vrtu, spremali zimnicu i obavljali druge poslove. On je danas punopravni član moje obitelji – priča nam naša sugovornica.

Snježana i Vojislav zajedno su već dva desetljeća/Foto: Privatni album

Članovima obitelji Snježana smatra sve korisnike koji su tijekom posljednja dva desetljeća utočište našli pod njezinim krovom. Bilo ih je puno, a osim o Vojislavu, ova Daruvarčanka danas skrbi o još dvojici muškaraca.

- Ovaj posao ne može raditi netko tko ne voli ljude. S vremenom je nemoguće ne zbližiti se s njima. Ja zaista sve njih smatram članovima svoje obitelji, posebice otkako mi je preminuo suprug Milan. Bio je u pratnji jednom od naših korisnika u bolničkom sanitetu. Dogodila se prometna nesreća u kojoj je moj suprug smrtno stradao  – kroz suze nam priča naša sugovornica.

Dijeliti ljubav

Od tada je na neki način, kaže, postala još povezanija sa svojim korisnicima.

- Suprug i ja nismo imali djece. Možda sam baš zbog toga oduvijek imala potrebu skrbiti o nekome, podijeliti ljubav s drugima. Ljudi koji dolaze u udomiteljske obitelji najčešće nemaju nikoga svoga, često su bolesni, zanemareni. Prekrasan je osjećaj pomoći im da se ponovno osjećaju sigurno i voljeno – kaže Snježana.

Ona se na udomiteljstvo odlučila potaknuta pričom iz vlastite obitelji. Njezin pokojni svekar teško se razbolio te je ostao prikovan za krevet.

Na proslavi Vujislavovog 90. rođendana bilo je vrlo veselo/Foto: Privatni album

- U jednom trenutku morali smo donijeti odluku o tome hoćemo li ga smjestiti u dom ili će netko kod kuće skrbiti o njemu. Tada sam odlučila da ću ja ostati s njim. Brinula sam o njemu sve dok nije preminuo, a on mi je na tome bio od srca zahvalan. Tada sam shvatila da želim to i dalje raditi – priča nam Snježana.

Svoju želju podijelila je sa zaposlenicima tadašnjeg Centra za socijalnu skrb u Daruvaru, današnjeg Zavoda za socijalni rad, koji su joj objasnili čitavu proceduru oko uključivanja u sustav udomiteljske skrbi. Ispunila je sve uvjete, riješila potrebu papirologiju te uskoro dobila i prve korisnike. Riječ je, kaže, uglavnom o starijim i bolesnim osobama bez odgovarajuće obiteljske skrbi.

Teške situacije

- Bilo je svakakvih situacija, kada je bilo poprilično naporno i teško. Vi ne možete birati koga ćete uzeti u svoju obitelj, to određuje Zavod za socijalnu skrb. Uglavnom je riječ o starijim osobama koje su često bolesne, pa čak i nepokretne. Brinuti o takvim ljudima nije lako. Osim starijih, znaju nam doći i mlađe osobe koje imaju određene metalne teškoće i slično – kaže Snježana.

Iako je znalo biti teško, niti od jednog korisnika koji je stigao u njezin dom Snježana nije digla ruke.

- Ukoliko dođe do određenih problema, udomitelji imaju pravo zatražiti da se korisnik izuzme iz obitelji, no ja nikada nisam to učinila. Svi moji korisnici s vremenom su se uspjeli naviknuti na svoj novi dom. Kad nam dolazi netko novi, uvijek svi zajedno sjednemo i otvoreno razgovaramo o svemu, ponajviše o činjenici da smo svi mi jedna velika obitelj i da se moramo poštivati. Većina se vrlo brzo potpuno privikne na novi dom, korisnici se sprijatelje i obično ne bude velikih problema – kaže Snježana.

Torte za rođendane Snježana peče svim svojim korisnicima/Foto: Privatni album

Većina njezinih korisnika do kraja života ostala je kod Snježane. Osim krova nad glavom i redovnog toplog obroka, ondje su pronašli ono što je možda još i važnije – ljubav.

Stari kao djeca

-Stariji ljudi su vam poput djece. S godinama im je potrebno sve više pažnje, ljubavi, pokoja topla riječ. Ponekad im je dovoljno da sjednete pored njih i držite ih za ruku, da im se obratite. Ja to redovito činim. I upravo zato nikada nisam ni razmišljala o tome da otvorim dom za starije, što bi vjerojatno bilo unosnije od udomiteljstva, jer se u tom slučaju ne bih mogla svakome od tih ljudi osobno posvetiti. I pritom polazim od sebe. Nadam se da ću i sama, jednog dana kad budem stara i nemoćna, pronaći mjesto u ovakvoj, manjoj zajednici, u kojoj ima ljubavi – kaže naša sugovornica.

Dodaje kako je u udomiteljskom odnosu korist obostrana te kako, osim samih korisnika, puno dobivaju i udomitelji.

Foto: Privatni album

- Ovaj posao vas oplemenjuje, pomaže vam da budete bolja osoba. I baš zato mi je žao što udomitelja nema više. Eto, na daruvarskom području imamo samo dvije udomiteljske obitelji, dok su potrebe daleko veće – kaže.

Podsjeća i kako je država posljednjih godina puno učinila kako bi se udomiteljstvo populariziralo, a status udomitelja materijalno popravio.

Dobro se dobrim vraća

- Povećale su se naknade, a što je najvažnije, država sada udomiteljima plaća doprinose te im godine koje provedu u sustavu ulaze u radni staž. Tako da se udomiteljstvo danas svakako isplati i mislim da bi mu ljudi, pogotovo ako vole druge ljude i imaju potrebu pomoći, trebali dati šansu – vjeruje naša sugovornica, koja je za svoj rad dobila i priznanja i pohvale nadležnih institucija.

Snježana posebno ističe profesionalnost zaposlenika daruvarskog Zavoda za socijalni rad koji su joj, kaže, bili podrška od prvoga dana.

Snježana Zailac dobitnica je priznanja za svoj rad/Foto: Privatni album

- Od ravnatelja Zvonka Kovačića, do ostalih zaposlenika, svi su vrlo dragi, ljubazni i spremni pomoći u svakom trenutku. Ukoliko se netko odluči informirati o udomiteljstvu, oni su prava adresa, mjesto na kojem je moguće dobiti sve potrebne informacije. A za sva pitanja zainteresiranima i sama stojim na raspolaganju. Bilo bi mi drago da se još netko s našeg područja odluči baviti ovime. Jer, nema ljepšega nego kad možete pomoći drugima. To vam se uvijek nekako vrati, baš kako i kaže ona izreka – dobro se dobrim vraća. I vjerujte mi, da opet moram birati, ponovno bih izabrala baš ovo – zaključuje Snježana.

Vojislav kaže kao mu je kod Snježane odlično/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!