Fotografija: Grah je kuhan kada ima okus po kestenu, ne smije biti pretvrd, a ni prekuhan, već ujednačeno slatkast, juha postane kremasta, povezana i lijepo se ''sjaji''
Galerija
Grah je kuhan kada ima okus po kestenu, ne smije biti pretvrd, a ni prekuhan, već ujednačeno slatkast, juha postane kremasta, povezana i lijepo se ''sjaji''

RECEPTI NAŠIH BAKA Grah iz ćupa

Kuhanje graha u ćupu stari je običaj Mađara u Baranji, a tako se kuhao u dane kada je bilo puno posla u vinogradu i na polju

kuhala: Snježana Sabo

Sastojci (za 5 litara ili 10 osoba)

800 g graha

Sušena rebra, vršci, slanina

2-3 mrkve

2 peršinova korijena

1 glavica manja, češnjaka

400 g ili 2 veće glavice crvenog luka

Ljute papričice po želji, lovor list po želji

2- 3 jušne žlice baranjske crvene slatke paprike

sol

papar

Priprema: 

Namočeni grah te meso i slaninu narezanu na kockice stavite na dno posude, zatim sitno sjeckani luk, zalijte vodom da bude puna zemljana posuda. Stavite je na rub vatre, lagano ložite i kuhajte lagano 2 sata. Kad zavrije, dodajte narezano korjenasto povrće i začine, i mljevenu papriku, te kuhajte dalje još sat vremena. Pred kraj kuhanja možete grah zagustiti s laganom zaprškom i obavezno dosolite. Grah je kuhan kada ima okus po kestenu, ne smije biti pretvrd, a ni prekuhan, već ujednačeno slatkast, juha postane kremasta, povezana i lijepo se ''sjaji''.

Kuhanje graha u ćupu stari je običaj Mađara u Baranji. Grah se tako kuhao u dane kada je bilo puno posla u vinogradu i na polju, u zemljanim posudama, ćupovima, a koji se kuhao uz vatru pola dana, na otvorenome, kada su bili veliki radovi i teški poslovi, jer upravo je tada trebalo jesti i jaku hranu. Domaćica bi tako sve sastojke ubacila u ćup, vatru naložila na početku reda u vinogradu, postavila ćup i posvetila se ostalim radovima na polju. Sadržaj nije potrebno miješati, važno je bilo održavati vatru. 

Zemljani ćup daje posebnu aromu grahu, a treba spomenuti da se ćupovi u obiteljima Mađara u Baranji ubrajaju u red obiteljskog nasljeđa i blaga, budući da se prenose s generacije na generaciju, i znaju biti stari i preko stotinu godinu i još se uvijek u njima s posebnom ljubavi kuha grah, baš kako su to činili i njihovi preci.