Petar Matijašević (30) biciklom došao iz Švicarske u rodnu Prekopakru: "Put je trajao šest dana"

Petar Matijašević, 30-godišnjak iz Prekopakre u šest dana biciklom je prešao 1045 kilometara od švicarskog Kernsa, gdje živi i radi, do rodne Prekopakre. Iako kaže da nikad nije bio strastveni sportaš, njegov podvig govori drukčije, piše Compas.hr.

- Volim bicikl otkad znam za sebe, ali nikad nisam zamišljao da ću ovako nešto napraviti. Kad sam vidio dokumentarac o dvojici Austrijanaca koji su biciklima došli do Australije, pomislio sam – pa zašto i ja ne bih do Prekopakre - prisjeća se Petar.

Prve ozbiljne planove počeo je slagati početkom studenoga prošle godine. Biciklizam je za njega postao više od hobija – način razmišljanja i stil života. U cijeli projekt krenuo je ozbiljno, fizički i logistički pripremajući se uz pomoć Marka Ljevara, iskusnog biciklista iz našeg kraja.

- Marko je u biciklizmu preko 20 godina i njegov savjet mi je puno značio - dodaje Petar.

Petar Matijašević/Foto: Compas.hr

Bicikl, koji naziva „početničkim, ali jednim od boljih u klasi“, kupio je u Švicarskoj, gdje od 2020. godine radi kao voditelj pogona u tvornici tjestenine. Tamo živi sa suprugom Andrejom, koja je rodom iz Gaja iz obitelji Stepić. Njihov zajednički san je vratiti se u Hrvatsku. Prvi korak već su napravili – kupili su kuću odmah pored Petrove obiteljske u Ulici Stjepana Širca u Prekopakri, tzv. Tutnjevcu.

Na put je krenuo 12. srpnja, iz Kernsa, s ciljem da svaki dan prijeđe jednu etapu. Uz njega je bio prijatelj Kruno Černi iz Pakraca, koji ga je pratio automobilom i pružao logističku podršku – od hrane i pića, do prijeko potrebne toplije obuće.

Prva etapa vodila je do Feldkircha u Austriji, ali već sljedećeg dana krenuli su pravi izazovi – planinske uzbrdice i nepovoljni vremenski uvjeti.

- Mogao sam izabrati lakšu rutu, ali htio sam prijeći Dolomite. Nije mi bilo žao – krajolici su bili predivni, ali fizički izuzetno zahtjevni. Uspon prema Innsbrucku bio je brutalan – sat i pol za 10 kilometara, i to po obilnoj kiši - prepričava Petar.

Foto: Privatni album

Osim što su vremenski uvjeti bili iznimno teški, situaciju je dodatno pogoršavala cestovna sigurnost.

- Prvi put sam osjetio strah. Uz obilnu kišu kamioni su me pretjecali pri velikoj brzini, a s jedne strane bila je visoka ograda – nisam imao kamo. No, bio sam spreman – kabanica, radar za vozila, sve sam imao. Ipak, znaš da te čekaju žena, roditelji, brat… nije bilo lako - iskreno kaže.

Vozio je i po kiši/Foto: Privatni album

U drugom dijelu puta prošao je kroz Italiju, dolinom rijeke Inn, preko južnog Tirola, pa sve do slovenskih Jesenica.

- Nakon što sam prešao Alpe-Adria biciklističku stazu i stigao do Jesenica, osjećao sam se kao da sam napunio baterije. Taj dan je bio bez problema i pun pozitivne energije.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Ulazak u Hrvatsku donio je novu kišu, ali i neodoljiv osjećaj blizine cilja.

- Noge su me boljele, bio sam iscrpljen, ali znao sam da sam blizu. Kad sam konačno prešao granicu, plakao sam od sreće. Nekoliko puta. Pa se smijem sam sa sobom, a prolaznici me gledaju kao da sam lud. Ali bilo mi je svejedno - kaže kroz smijeh.

Nakon šest dana, 1045 kilometara i 9982 metara visinskih razlika, Petar je ušao u Prekopakru. Na ulazu u Međurić dočekao ga je mentor i prijatelj Marko Ljevar, s kojim je u posljednjim kilometrima zajedno vozio do cilja.

Foto: Compas.hr

Ispred kuće u Prekopakri dočekala ga je bakljada, navijanje i traka koju je probio kao pravi šampion.

Foto: Compas.hr

- Bili su ovo jedni od najsnažnijih trenutaka u mom životu. A kad bi navečer sjeo i vidio poruke podrške… srce mi je bilo puno. Stvarno sam zahvalan svima - iskren je Petar.

Foto: Compas.hr

Doček u Prekopakri/Foto: Compas.hr

Petar je 2013. otišao iz Hrvatske. Prvo Njemačka, zatim Švicarska. Ali srcem nikad nije otišao.

- Četiri puta godišnje dolazim kući. Brat mi je tu, roditelji, prijatelji. Žena i ja sanjamo povratak, i ovime sam si dokazao da nas ništa ne može spriječiti kad nešto zaista želimo - zaključuje Petar za Compas.hr.

Iako voli ribolov i plesao je u prekopakranskoj „Seljačkoj slozi“, sada je biciklizam ono čemu najviše teži. I tko zna – možda jednog dana, iz Prekopakre, krene na još jednu biciklističku avanturu.

Ali zasad – kod kuće je. I to mu je najvažnije.

Petar Matijašević u svojoj rodnoj Prekopakri nakon podviga života/Foto: Compas.hr

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!