Ovako je govorio Tony Hnojčik: ''U Daruvaru se osjećam nostalgično, ali ne zbog samog grada…''

Na današnji dan 1951. godine rođen je legendarni daruvarski fotoreporter Tony Hnojčik. Pritom pridjev ''legendarni'' nije nimalo pretjeran jer je doista riječ o čovjeku koji je obilježio novinsku fotografiju u Hrvatskoj, genijalcu čiji radovi izazivaju emociju, tjeraju na promišljanje i raspravu. Posebice fotografije nastale za vrijeme Domovinskom rata na slavonskom ratištu. One su potresan svjedok toga vremena te i danas, više od tri desetljeća nakon rata, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Posljednji intervju

Hnojčik je preminuo 28. ožujka 2018. godine. Samo nekoliko mjeseci prije toga kolegama s portala Zvono dao je opširan, svoj posljednji intervju u kojem je progovorio o svome Daruvaru, profesionalnoj karijeri, o besramnoj krađi njegovih fotografija i drugim temama. Najviše je, dakako, govorio o fotografiji koja je bila njegov život pa se osvrnuo i na monografiju ''To sam radio u ratu, sine'' koja na najbolji mogući način ilustrira njegov doprinos očuvanju tog dijela hrvatske povijesti. Riječ je o jedinstvenom djelu koje je izdao 2011. godine, ne sluteći što će time izazvati.

Legendarni fotograf rijetko je ispuštao fotoaparat iz ruku/Foto: Tony Hnojčik

- Ta knjiga mi je doslovno promijenila život. U to vrijeme sam radio u EPH, kojoj sam ponudio da bude izdavač ili barem suizdavač monografije, što su odbili. Kasnije mi je postalo jasno da je očito nekome bilo u interesu da knjiga ne ugleda svjetlo dana. Nakon što sam je objavio u suradnji s Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom, u svojoj sam matičnoj kući dočekan na nož. Zatvorili su me u jedan ured i više mi nisu dozvoljavali da bilo što radim. To je potrajalo 3,5 godine, nakon čega sam umirovljen. To razdoblje bilo je najgore u mom životu – ispričao je Hnojčik za Zvono u prosincu 2017.

Bogata karijera

Legendarni fotograf karijeru je gradio u vodećim hrvatskim tiskanim medijima. Raditi je počeo još kao srednjoškolac 70-ih godina u Večernjem listu i tjedniku češke nacionalne manjine Jednota. Prvu samostalnu izložbu održao je u rodnom Daruvaru još 1971. godine.

– U Jednoti mi je mentor bio Vladimir Danjek, vrlo iskusni fotograf i tadašnji predsjednik daruvarskog Fotokluba. Od njega sam zaista puno naučio o fotografiji, na čemu sam i danas zahvalan – ispričao je Hnojčik.

Foto: Štefan Brajković

Kasnije je fotografirao za Arenu, Jutarnji, Gloriu, Autoklub i druga poznata izdanja, dok je za vrijeme rata honorarno radio i za HTV. U tom razdoblju načinio je tisuće fotografija i snimaka, često stavljajući vlastitu glavu u torbu.

Hnojčik je prošao čitavo ratište, bilježeći povijest/Foto: Tony Hnojčik

– Ja sam ''polutanac'', kako kažu u Daruvaru. Otac mi je bio Čeh, a majka Hrvatica s nešto mađarske i njemačke krvi. Ja sam rat proveo kao individualac, iako moram naglasiti da to nije bio moj rat. Bio je to rat za moj dom, pri čemu sam ja kao građanin, radeći svoj posao, dao što sam mogao. U jesen '91. nisu me htjeli mobilizirati jer bi time Daruvar i taj dio Hrvatske puno izgubili. Na taj način bio sam slobodan u svojim kretanjima, odlazio sam kamo sam htio, čak i na drugu stranu – prisjetio se u svom posljednjem intervjuu Tony Hnojčik. To je rezultiralo izvanrednim fotografijama zahvaljujući kojima su neki od ključnih trenutaka u novijoj hrvatskoj povijesti oteti zaboravu. Hnojčik je, primjerice, jedini snimio pobunu srpskih policajaca u Pakracu 2. ožujka 1991., prvi je fotografirao razrušeni Lipik, uhićenje srpskog vođe Veljka Džakule u brdima iznad Pakraca te niz drugih tragičnih događaja. 

Krađa fotografija

Mnogi će mediji, ustanove i pojedinci kasnije koristi njegove fotografije bez njegove dozvole. U razgovoru s kolegama Tony je priznao kako mu je to smetalo.

- Nemam status hrvatskog branitelja niti braniteljsku mirovinu, iako sam bio dragovoljac Domovinskog rata i član ZNG-a. No, ne boli me to, bole me neke druge stvari. Primjerice, u daruvarskom dvorcu je prije dvije godine otvorena spomen-soba posvećena događanjima u Domovinskom ratu za koju sam spremno ustupio svoje fotografije i filmove. No, nigdje nisam potpisan. Slično se dogodilo i na nedavnom obilježavanju početka rata u Pakracu, na koje nisam pozvan. Međutim, organizatori su na pozornici s koje se narodu obraćala i predsjednica Grabar Kitarović izložili moje ratne fotografije, također me nigdje ne spomenuvši kao autora. To me boli – priznao je prije 7,5 godina Hnojčik o čijoj bogatoj foto-ostavštini danas brigu vodi njegov sin Kristijan. Tijekom pola stoljeća bavljenja fotografijom za svoj rad Tony Hnojčik primio mnogobrojna priznanja, među kojima i ''Zlatnu kameru'', godišnju nagradu HND-a, i ''Zlatni objektiv'', nagradu Hrvatske udruge radija i novina, a o njegovu ratnom putu jedna je njemačka televizija snimila i dokumentarni film.

Mrska politika

U opširnom intervjuu za Zvono osvrnuo se i na svoj kratki politički angažman nakon rata, no kazao je kako mu se politika zbog pojedinaca brzo ''ogadila''. Prisjetio se i kako je još u mladosti imao problema s vlastima.

Foto: Tony Hnojčik

Tonyjeve ratne fotografije ni dnas nikoga ne ostvljaju ravnodušnim/Foto: Tony Hnojčik

– Sedamdesetih sam godina, nakon završetka gimnazije i kratkog angažmana u Jednoti i Večernjem listu, otišao na studij u Prag, na tamošnju uglednu Filmsku akademiju. Prije toga, 1971. godine, postao sam član Matice hrvatske. Za vrijeme mog studija, u Pragu je bilo studenata iz čitave bivše Jugoslavije, a vjerojatno zbog veza s Maticom, UDBA je baš mene pokušala vrbovati za špijuna. Tražili su od mene da im dojavljujem informacije o drugim ljudima iz našeg kraja, što sam u više navrata odbijao. Kako su oni bili uporni, a paralelno s tim su se po Europi počele događati čudne stvari, čak i ubojstva naših ljudi, zaključio sam kako ću pobjeći od njih samo ako prekinem studij, što sam nakon dvije godine i učinio – otkrio je Hnojčik. Nakon toga je neko vrijeme proveo putujući po Europi, da bi se na koncu opet vratio u Daruvar. No, i dalje je putovao, a na svim se mjestima, kaže, osjećao kao kod kuće. U Zagreb je preselio 1995. godine, posljednje godina života proveo je na Trešnjevki, gdje je bilježio priče o običnom, malim ljudima. U rodni Daruvar posljednjih je godina rijetko svraćao.

Povratak u Daruvar

– Kad odem onamo, a odlazim rijetko, osjećam se nostalgično, ali ne zbog samoga grada, već nekih životnih spoznaja. Eto, primjerice, pretprošle godine sam ondje imao izložbu povodom godišnjice mobilizacije djece iz Daruvara 1991. godine koju sam zabilježio. Tada sam se sreo s ljudima koje doslovno nisam vidio dvadesetak godina. Svi smo si ostali u nekom drugačijem sjećanju i večer smo proveli pitajući se jesmo li to doista mi. Svi smo se promijenili. Prolaznost života je faktor koji najviše utječe na emocije. Stoga je valjda normalno da se čovjek u drugim gradovima osjeća dobro, dok je u mjestu gdje svjedočiš takvim životnim promjenama osjećaj malo drugačiji. Bojim se da spoznaja prolaznosti življenja ne djeluje baš pozitivno na raspoloženje i optimizam – sa smiješkom je zaključio Hnojčik.

Foto: Tony Hnojčik

Koliko emocije u jednom kadru/Foto: Tony Hnojčik

Pa iako je pred kraj života Daruvar pomalo izbjegavao, na kraju se u njega vratio. Nakon što je preminuo, sahranjen je u rodnom gradu koji njega nikada nije, a poznavajući Daruvarčane, nikada ni neće zaboraviti. Potvrđuje to i gesta otprije nekoliko dana, kada su mu počast odali članovi Udruge Goran Bence Legacy. Na prvom motociklističkom okupljanju Bike Show Expo uredili su i poseban plato s motociklima velikana, na kojem se našla i stara Honda koja je pripadala upravo Tonyju Hnojčiku. Legendarni fotograf obožavao je motore i bio je jedan od prvih daruvarskih bikera. Organizatori daruvarskog moto spektakla za tu su prigodu očistili njegov nekadašnji motor, jedinstvenu Hondu koju je nekad sam oslikao u prepoznatljive šare.

Bio je faca

-Tony je bio osebujan pa je motor dodatno ''sredio''. Sjećam se da je stavio na njega dodatne plastike i neke šljokice tako da je izgledao baš futuristički i bio je prava atrakcija gdje god bi se pojavio. On je bio faca, mi klinci smo se divili njemu i ostalim starijim bikerima kojih stvarno nije bilo puno u Daruvaru. Na prste jedne ruke mogli ste nabrojati motore u gradu – prisjetio se nedavno za MojPortal daruvarski biker Davor Sotonica Buša.

Inicijativa da se motor sredi za Bike Show Expo oduševila je Tonyjevu obitelj, posebice njegova sina Kristijana koji se kao klinac s ocem često vozio na motoru.

Otac i sin rado su putovali zajedno/Foto: Vlatka Danek

Kristijan i Tony s metalnim ljubimcem u Daruvaru/Foto: Tony Hnojčik

- Mislim da bi i moj otac zbog toga bio jako sretan – kazao je nedavno Kristijan za naš portal.

Tako je Tony na kratko opet bio jedna od glavnih ''faca'' na daruvarskim ulicama. Bolju rođendansku čestitku od svojih sugrađana teško da bi i sam mogao poželjeti.

Foto: Tony Hnojčik

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!