Otkako su krenule u zajedničke šetnje, Bjelovarčanke Ankica i Đurđa prehodale dužinu ekvatora!
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Svakoga dana tijekom ljeta kreću točno u 19,15 sati, a zimi puno ranije, već iza 16. Ruta im je uvijek ista – od zaobilaznice u Velikim Sredicama, do središta grada, pa od centralnog parka do trgovačkih centara na sjeveru, zatim zaokret do starog groblja i suda te povratak Frankopanskom i Sredicama nazad do zaobilaznice. Sveukupno sedam kilometara. I još nešto sitno, ali tko broji.
No, kad bi se brojilo i kad bi se kilometri iz spomenute rute koje svakodnevno prolaze Ankica Čleković (70) i Đurđa Škara (63) iz Bjelovara spojili u jedno, ispada da su njih dvije u posljednjih 15-ak godina, koliko zajedno šeću, prehodale skoro cijeli Zemljin ekvator. Za to im nedostaje im tek nešto manje od dva kilometra, no to je prava sitnica za ove odlučne žene koje, zahvaljujući redovnim šetnjama, poznaje cijeli grad.
Brojne koristi šetnje
- U ovih 15-ak godina, koliko hodamo, upoznale smo jako puno ljudi. Putem nas pozdravljaju, trube nam iz automobila. Sve i da hoćemo u neki kvar, ne možemo, jednostavno nas poznaje previše ljudi – šali se gđa Ankica. Njezino dobro raspoloženje je zarazno, a kaže nam kako je to samo jedan od pozitivnih učinaka redovite tjelovježbe u obliku šetnje, koju redovito prakticira sa svojom susjedom Đurđom.
- Ma nije samo to. Čovjek se nakon takve šetnje općenito bolje osjeća. Ja inače imam problem s visokim tlakom i ovo mi pomaže u držanju stvari pod kontrolom. Šetnja je odlična i za probavu, za kosti, ma za sve – priča nam oduševljeno naša sugovornica.
Ankičine i Đurđine šetnje krenule su spontano prije 15-ak godina.
- Ja sam prije toga išla na rekreaciju s kojom sam nakon nekoga vremena prestala i nedostajao mi je neki oblik tjelovježbe. Zbog toga sam odlučila početi intenzivnije hodati, a u šetnjama mi se pridružila susjeda Ankica kojoj je kćer, koja je inače liječnica, preporučila kretanje zbog povišenog krvnog tlaka – priča nam Đurđa.
Ankica kaže kako je njoj jedan od motiva za pokret bilo potomstvo.
Trčanje za unucima
- Prije nego što smo Đurđa i ja krenule u šetnje, trebala sam čuvati unuke koji su bili mali i živahni, za njima je trebalo stalno trčati. Trebala sam nešto da dođem u formu i šetnja mi je u tome pomogla – kaže Ankica.
Šetnju ove dvije Bjelovarčanke rijetko kad propuštaju, gotovo svaki dan može ih se vidjeti kako odvažno marširaju gradskim ulicama.
- Ne izlazimo jedno kad su ekstremne vrućine, kao što je bio slučaj nedavno, u srpnju. Zna se dogoditi da nas nema na ulici ako je jedna na moru jer nekako nerado odlazimo u šetnju same, najbolje i najljepše nam je kad smo zajedno – smije se Đurđa.
Ako iz nekog razloga dan ili dva propuste svoju redovnu šetnju, dodaje, i ona i Ankica to osjećaju.
- To mi onda baš nedostaje. Čovjek se zaista bolje osjeća dok je u pokretu. Ponekad se uspoređujem s drugim ljudima mojih godina i zaista mi se čini da sam ja puno pokretljivija, a samo zato što redovno hodam – vjeruje Ankica.
Rad u voćnjaku i vrtu
No, nije hodanje jedina fizička aktivnost zbog koje se ove dvije susjede iz Velikih Sredica osjećaju poletno i zdravo. I umirovljenica Ankica, koja je radni vijek provela za strojem u bjelovarskom Koestlinu, i Đurđa koja još uvijek radi u Hrvatskim šumama, imaju svoje povrtnjake i voćnjake u kojima svakodnevno brinu.
- To je isto zanimacija koja čovjek jako veseli. Osim što smo u pokretu, uzgajamo vlastitu hranu, što je također jako važno za zdravlje – priča nam Đurđa.
Iako bi čovjek pomislio da su u ovih 15 godina, koliko zajedno hodaju, pretresle sve moguće teme, one kroz smijeh otkrivaju kako im materijala za dobru priču nikad ne nedostaje.
- Razgovaramo baš o svemu. Od pretresanja obiteljskih situacija i prilika pa sve do komentiranja aktualnih političkih zbivanja. Tako nam vrijeme i šetnja brže prođu – otkriva nam Đurđa.
A osim jedna s drugom, na svojim šetnjama pričaju i s drugim ljudima. Zahvaljujući svom hobiju, kažu, upoznale su mnogo dragih sugrađana s kojima se rado susretnu i popričaju i kad nisu u redovnoj šetnji.
- To je isto velika prednost našeg hodanja, taj kontakt s drugim ljudima, interakcija, to baš pozitivno utječe na psihu i to nikad ne bismo mogle doživjeti da cijelo vrijeme sjedimo zatvorene u kući – kaže Ankica.
Poziv na akciju
Iako im ljudi često čestitaju na upornosti i predanosti svome hobiju, Ankica i Đurđa naglašavaju kako one nisu jedine koje prakticiraju ovakvu vrstu tjelovježbe. Štoviše, kažu kako je šetača u Bjelovaru svakim danom sve više.
- Samo iz ovog našeg dijela grada ima ih dosta, među njima ima i mladih ljudi, što je posebno lijepo za vidjeti. Očito se neki trendovi mijenjaju i ljudi žele živjeti zdravije – priča nam Ankica.
Možda su nekima od novopečenih šetača upravo ove dvije simpatične žene bile uzor i inspiracija. Kažu, bilo bi im drago da je tako jer bi hodanje, kažu, preporučile baš svima.
- Često ljudi krenu vježbati tek nakon što se razbole, a tada već može biti kasno. Najbolje je baviti se tjelovježbom preventivno, kako do bolesti uopće ne bi došlo. I zato bi svi trebali početi hodati već danas – zaključuju naše sugovornice.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!