Maturirali prije pola stoljeća: „Bili smo posljednja generacija u školi i svi smo uspjeli u životu!“
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
U Bjelovaru se prošlog vikenda okupila posljednja generacija učenika nekadašnje Škole učenika u privredi, koji su svoje završne svjedodžbe u ruke primili prije točno pola stoljeća. U kasno proljeće 1974. godine školske klupe napustilo je njih 35, dok ih se na godišnjici mature okupilo 20.
- Na žalost, deset kolega više nije s nama jer su preminuli, dok neki nisu mogli doći na druženje. No, bit će još prilike da se vidimo jer smo na ovome druženju donijeli odluku da, s obzirom na godine, ovakva okupljanja ubuduće prakticiramo češće nego do sada, svake godine. Tako da se nalazimo već idućeg proljeća – otkriva organizator skupa Petar Kanešić.
Razrednik za poželjeti
Dodaje kako mu je posebno drago što je na godišnjicu stigao i njihov razrednik, profesor Zvonimir Kovarik koji im je, osim praktičnih znanja, prenio i brojne životne mudrosti i pripremio ih za život.
- Bio je prava očinska figura, razrednik za poželjeti. Mnoge je učenike izveo na pravi put. Zato ga uvijek pozivamo na naše godišnjice i sretni smo što je i ovoga puta stigao. Ima 85 godina, no drži se odlično i ostao je s nama do samoga kraja u restoranu koji smo odabrali za druženje – kaže Kanešić.
No, prije restorana, novi susret nekadašnji su maturanti započeli u bivšoj školi, na satu razrednika, nakon čega su prošetali centrom.
- Nakon škole smo se svi zaposlili, no mnogi kolege su posao pronašli izvan Bjelovara pa ne dolaze ovamo često. Recimo, jedan kolega je nakon srednje škole otišao u Njemačku gdje ima vlastiti posao te dolazi ovamo na godišnjice. Iskoristio sam ovu priliku da njega i ostale provedem najljepšom šetnicom u zemlji, našim korzom – ističe Kanešić.
A baš se korza vremešni maturanti s čežnjom sjećaju iz mladih dana. Kažu, ni sami ne znaju koliko su puta prošli trasu od Gimnazije do čitaonice.
Obvezno 'korziranje'
- To je bilo obvezno, nakon što bi škola u 19 sati završila, selili smo na korzo i hodali gore, dolje. Vikendom se išlo u diskoteke, a mnogi su odlazili na seoske zabave u okolicu grada koje su u to vrijeme bile vrlo popularne. Bilo je to drugačije vrijeme, puno smo se družili i bilo nam je baš lijepo i veselo – kaže Kanešić.
Dodaje kako su, unatoč izlascima i provodima, svi maturanti 3.a Škole učenika u privredi, uspjeli u životu te postali vrsni majstori i ljudi.
- Kao posljednja generacija te škole, trudili smo se biti najbolji. Jesmo li u tome uspjeli, najbolje će znati procijeniti naši tadašnji nastavnici. No, mislim da svi možemo biti ponosni na ono što smo postigli – zaključuje naš sugovornik.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!