Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

PRIZNANJE ''ZLATNE RUKE''

Matea nakon nagrade stoljetnoj daruvarskoj pekarnici: "Moj pradjed Josip bio bi ponosan"

"Priznanje 'Zlatne ruke' pripada i mom ocu i djedu i pradjedu koji su postavili temelje. To priznanje pripada i svim radnicima koji su s nama stvarali sve što imamo", kaže Matea Kolaček Šaravanja

11.07.2025. u 20:09

Piše: Slavica Trgovac Martan

Već duže od jednog stoljeća iz pekarnice obitelji Kolaček Daruvarom se širi miris svježe pečenog kruha. Kada je davne 1923. godine Josip Kolaček započinjao taj posao, u ponudi je imao svega nekoliko vrsta kruha. Danas, tri generacije kasnije, u toj, jednoj od najstarijih pekarnica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, proizvodi se petnaestak vrsta kruha i oko 25 vrsta peciva. Pekarnica Imako danas je i daleko izvan Daruvara poznata po kvaliteti svojih proizvoda, a ove je godine Josipova praunuka Matea Kolaček Šaravanja za tu kvalitetu primila najviše priznanje koje dodjeljuje Hrvatska obrtnička komora - "Zlatne ruke".

No, put do toga bio je dug i ne uvijek lagan, priča nam Matea.

Teška odluka

- Pradjeda Josipa naslijedio je moj djed Vladimir, a potom moj otac Josip koji je obrt vodio od 1988. sve do umirovljenja krajem 2019. godine. Ja sam završila studij nutricionizma na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a potom i diplomski studij upravljanja sigurnošću hrane. S približavanjem očeve mirovine, donijela sam odluku o preuzimanju obiteljskog posla. Povratak u Daruvar i rad u pekarstvu nisu bili laka odluka, ali s vremenom sam iskreno zavoljela ovaj posao. Danas mi je teško zamisliti svoj život izvan ove proizvodnje – priča nam Matea.

Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Matea Kolaček Šaravanja pokraj plakata "100 godina pekarnice Kolaček'' /Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Preuzimanjem obrta od oca, Matea u pekarnicu Imako unosi brojne promjene. Proizvodnja se modernizirala, proširena je paleta proizvoda, a svake godine ona i njezin tim od 30-ak zaposlenih nastoje kupcima ponuditi nešto drugačije i novo. Iako vole kušati i nove pekarske proizvode, Daruvarčani, posebno oni stariji, ipak su vjerni klasici.

- Najbolje nam ide polubijela štruca, to je godinama najpopularniji kruh u našem gradu. Dnevno ih prodamo između 300 i 400 komada. Posebno dobro ide vikendom i tijekom blagdana. No, dobro idu i druge vrste kruha i ostali proizvodi koje proizvodimo od različitih vrsta brašna, od bijelog i polubijelog, do raženog, kukuruznog i drugih, s dodacima različitih sjemenki i slično – kaže naša sugovornica, dodajući kako njihov kruh jedu i mališani u daruvarskim dječjim vrtićima i školama.

Zdrav kruh

U proizvodnji, doznajemo, koriste samo domaće, namirnice vrhunske kvalitete.

- Brašno naručujemo od Granolia, a kad mu dodate malo daruvarske vode, kvasca i soli, dobivate vrhunski kruh – kaže Matea.

Pekarnica Imako u Jelačićevoj ulic u Daruvaru/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Pekarnica Imako u Jelačićevoj ulici u Daruvaru/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Pekarica kaže da ovdje nema stresa/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Kao nutricionistica, naša sugovornica odbacuje crno-bijeli pogled na kruh koji se danas često opisuje kao zdravstveni neprijatelj broj 1.

– Sve je zdravo u umjerenim količinama. S obzirom na veliki izbor kruha koji danas imamo, svaki kupac može pronaći nešto što odgovara njegovim prehrambenim navikama, željama, pa i bolestima. Dvije do tri šnite kruha dnevno neće nikome naškoditi – smatra Matea.

Osim kruha i peciva, od 2010. godine u pekarnici Imako u ponudu su uveli i kolače - od suhih, preko kremastih, do modernih torti za sve prigode. Matea ističe da se kolači rade po ''bakinoj recepturi'', bez ikakvih umjetnih dodataka i uz puno ručnog rada.

- Odlično se prodaju tijekom cijele godine, no za Božić kod nas vlada jako velika gužva. U radionici ispečemo i do tonu božićnih kolača – kaže Matea.

Velika zahvalnost

Naša sugovornica kaže kako joj priznanje koje su joj kolege obrtnici nedavno uručili jako puno znači. "Zlatne ruke", kaže, doživljava kao izuzetnu čast i potvrdu dugogodišnje kvalitete.

Dodjela nagrade Zlatne ruke/Foto: Privatni album

Malo slavlje nakon primanja nagrade Zlatne ruke/Foto: Privatni album

Sreća akon primanja nagrade/Foto: Privatni album

Sreća nakon primanja nagrade/Foto: Privatni album

– Osjećam ogromnu zahvalnost. Prepoznati su naš dugogodišnji rad, predanost i trud. Mislim da je ovo priznanje i za čitav grad Daruvar, a ovim putem želim zahvaliti i gradonačelniku Damiru Leničeku koji nam je neki dan osobno došao čestitati. Hvala i kolegama iz Udruženja obrtnika Daruvar i Obrtničke komore Bjelovar koji su nas nominirali, kao i pročelnici Danici Cetin i zamjenici župana Mariji Jungić koje su bile s nama na dodjeli. Ovo priznanje nije samo moje, ono pripada i mom ocu, djedu i pradjedu koji postavili temelje. Mislim da bi pradjed Josip, da može vidjeti ovo, bio ponosan na nas. Moram istaknuti da ovo priznanje pripada i svim radnicima koji su s nama stvarali sve što imamo - kaže Matea s ponosom.

U pekari je zaposleno 30 ljudi, raspoređenih između proizvodnje, dostave i prodaje u tri prodavaonice u Daruvaru te po jednoj u Lipiku i Prakracu. Neki zaposlenici kod obitelji Kolaček ostaju gotovo cijeli radni vijek, poput gospođe koja je nedavno otišla u mirovinu nakon 35 godina rada u Imaku.

Vrijedni zaposlenici

– Imamo i drugih zaposlenika koji kod nas rade preko 20 godina. Znam da mnogima od njih nije bilo lako kad sam od oca preuzela obrt jer su se susreli s mnogim novitetima koje sam uvela. Nije ni meni bilo lako jer je ovo zahtjevan posao, radi se u teškom uvjetima, a i odgovornost je velika jer ipak mi svoj finalni proizvod donosimo pred ljude, naše kupce, koji računaju na kvalitetu. U početku je bilo vrlo izazovno, no sada smo se uhodali i mislim da stvari funkcioniraju jako dobro – kaže Matea, dodajući kako danas u Imaku vlada prava obiteljska atmosfera.

Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Vedre pekarice pripremaju kolače/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

- Mi smo mali obrt, koncentrirani smo na Daruvar i okolicu i nemamo resursa za velika širenja. Ovo je obiteljski posao. I moj otac, iako je u mirovini, često uskoči kako bi pomogao, moj suprug također, a i ja povremeno, kad je neka frka, navlačim na sebe kutu i odlazim u proizvodnju – kaže Matea.

Naša sugovornica ne skriva da se nada nastavku obiteljske priče. Njezina djeca, desetogodišnji sin i sedmogodišnja kći, već pokazuju interes za posao.

Nastavak tradicije

- I oni pomažu kad je potrebno, a sin već sada spominje mogućnost upisivanja pekarske škole. Neću ih ni na što prisiljavati, no bilo bi mi drago da se obiteljska tradicija nastavi – kaže Matea.

Matea Kolaček Šaravanja/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Prošlo je više od stotinu godina otkako je Matein pradjed Josip Daruvarčanima ispekao prvi kruh i od tada se u Daruvaru i svijetu promijenilo puno toga. No, jedno je, kaže Matea, kod Kolačeka ostalo isto – ljubav prema kruhu i želja da tu ljubav podijele sa svojim sugrađanima.