Marko iz Čazme godinama skuplja satove: ''Imam ih preko stotinu, neki su čak iz 19. stoljeća'

U Gradskom muzeju Čazma u četvrtak je otvorena izložba ''Izgubljeno'' vrijeme''. Ona je Čazmancima otkrila čudesan svijet satova za koji je zaslužan njihov sugrađanin Marko Boljfetić. Ovaj 37-godišnjak u posljednjih nekoliko godina skupio je preko stotinu različitih satova, a na nagovor prijatelja, najljepših četrdesetak primjeraka odlučio je pokazati čazmanskoj publici.

- Da nije bilo Zdravka Jorgića, ravnatelja čazmanske Osnove škole, vjerojatno ne bi bilo ni ove izložbe. On zna za moju ljubav prema satovima i za moju kolekciju pa mi je predložio da napravimo izložbu. Ideju je prezentirao ravnateljici Gradskog muzeja Čazma Maji Cepetić Rogić koja se odmah složila tako da smo sve vrlo brzo dogovorili – priča nam Marko, inače inženjer šumarstva po struci.

Tri posebna sata

A njegova ljubav prema satovima rodila se spontano. Priča nam kako je godinama u ladici čuvao tri vintage ručna sata.

- Te sam satove dobio od jedne drage osobe i za mene oni i danas imaju posebnu vrijednost. Mogu zamisliti da prodam čitavu svoju kolekciju, no njih ne bih dao ni za što. Zbog te tri uspomene počeo sam se zanimati za stare satove i pomalo ih skupljati – prisjeća se Marko.

Počeo je obilaziti buvljake i pregledavati internet te kupovati primjerke koji bi mu se svidjeli.

- U početku sam kupovao i gomilao bez nekog reda, a onda mi je jedan prijatelj kolekcionar rekao kako bi bilo dobro da se specijaliziram za točno određenu vrstu odnosno marku satova. Poslušao sam ga te posljednjih nekoliko godina skupljam samo satove Stowa, Šoten i Japy – kaže.

Satovi svakog od spomenutih proizvođača lijepi su i posebni na svoj način, pojašnjava naš sugovornik. S posebnim žarom govori nam o zidnim satovima na uteg Šoten koji su u našim krajevima možda i najpoznatiji.

Šoten satovi

- To su satovi koji nisu bili skupi i mogli su ih se priuštiti i ljudi slabijeg imovinskog stanja. Vjerujem kako će mnogi ljudi koji ih ugledaju na izložbi s nostalgijom zaključiti kako su slične satove nekad na selu imali njihovi djedovi i bake. Jedan primjerak imali su čak i Dudek i Regica u svom domu, u kultnim ''Gruntovčanima'' – priča Marko.

U ovim krajevima Šoten satovi poznati su kao ''šotke'' ili ''šoterice''. Iako su cjenovno bili poprilično prihvatljivi, riječ je o vrlo kvalitetnim satovima. Priča o njihovom nastanku veže se uz njemačku pokrajinu Schwarzwald.

- Prvi primjerci nastali su krajem 17. i početkom 18. stoljeća, a svi dijelovi, uključujući i mehanizam koji je pokretao sat, bili su načinjeni od drveta. Umjesto utega kakav poznajemo danas, koristilo se kamenje, a umjesto zvona na vrh

u stajala je staklena čaša. Obično su nastajali tijekom zime, a u proizvodnji bi sudjelovalo čitavo selo – pojašnjava Marko.

Jedna obitelj bi izrađivala zupčanike, druga kućišta, jedna bi bila zadužena za oslikavanje i tako redom. Na koncu su se svi elementi spajali u jednu skladnu cjelinu i ura bi bila spremna za korištenje.

Francuski ljepotani

- Kasnije se proizvodnja objedinjavala, drvene dijelove zamijenili su metalni, a tijekom industrijske revolucije započela je masovna proizvodnja ovih satova, nakon čega su postali dostupni većem broju ljudi – priča Marko.

Iako u svojoj kolekciji nema niti jednu potpuno drvenu ''šotku'', naš sugovornik ima poprilično star primjerak koji je, prema njegovoj procjeni, nastao još u prvoj polovici 19. stoljeća. To je ujedno i jedan od najstarijih primjeraka u čitavoj njegovoj kolekciji.

Uz pedesetak ''šotki'' i jednako toliko elegantnih ručnih Stowa, posebno mjesto u Markovoj zbirci zauzima i 15-ak okruglih limenih Japy satova. Riječ je o francuskom proizvodu s kojima ga je upoznao prijatelj iz Zagreba.

- U poznatu urarsku radnju Lebarović sam prije nekoliko godina donio jedan sat kojem nisam mogao otvoriti poklopac kućišta i počeo razgovarati o satovima s jednim urarom. U jednom trenutku je ispod pulta izvadio jedan Japy sat koji mi se odmah svidio. Riječ je o limenim okruglim satovima s trokutastim oblikom mehanizma i metalnim kućištem koji sa stražnje strane izgledaju kao velike konzerve – opisuje Marko.

Proizvodnja Japyja je započela u Francuskoj u 19. stoljeću, a vrlo brzo su postali popularni pa su se s vremenom tvornice otvorile i u drugim europskim zemljama.

Vrhunskom kvalitetom odlikuju se i ručni satovi Stowa kojih Marko u kolekciji ima pedesetak.

Stogodišnja proizvodnja

- Njihova proizvodnja započela je 1927. godine, a proizvode se i danas, gotovo stotinu godina kasnije. Moj najstariji primjerak iz te kolekcije datira s kraja dvadesetih odnosno početka tridesetih godina prošlog stoljeća – kaže naš sugovornik.

Dodaje kako dio satova koje čuva nije u funkciji, a neke od njih je kupio samo zbog dijelova.

- U posljednje vrijeme sve rjeđe nabavljam nove primjerke, a želja mi je u budućnosti više se posvetiti njihovom sređivanju i popravcima. Iako nisam urar, tijekom godina sam naučio dosta toga o popravljanju satova, što nije loše jer je školovanih urara, na žalost, sve manje – kaže čazmanski kolekcionar.

Dodaje kako oni koji odluče nabaviti stari sat moraju imati na umu činjenicu kako se takve ure poprilično razlikuju od modernih satova kakve danas poznajemo i nikada neće biti toliko precizne i točne.

Iako mnogi primjerci iz njegove kolekcije u materijalnom smislu ne predstavljaju nikakav luksuz, za Marka imaju posebnu draž i podsjetnik su neka davna vremena koja, vjeruje Marko, ne smiju ostati zaboravljena.

Podsjetnici na prošlost

- Ja volim povijest i pomalo sam nostalgičan te mislim kako je vrijedno očuvati ovakve podsjetnike na prošlost. Na žalost, mnogi ljudi danas, kad čiste stare kuće i tavane, često bace vrijedne primjerke, ne razmišljajući o njihovoj vrijednosti. Ovim putem im poručujem da to ne čine, uvijek će se naći netko tko će u nečemu, što se njima naizgled čini otpadom, pronaći ljepotu i vrijednost – zaključuje Marko.

Mnoge će upravo stare ure, od kojih neke već duže od desetljeća strpljivo broje sekunde i minute, na trenutak vratiti na vlastito djetinjstvo ili mladost, u skromne kućice njihovih djedova i baka, u doba u kojem je, čini se, sve, pa i vrijeme, teklo sporije.

Izložba ''Izgubljeno vrijeme'' u čazmanskom Centru za kulturu bit će otvorena do kraja godine.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!