Složni stanovnici Ulice Miroslava Krleže u Pakracu/Foto: Mario Barać
'Kržljavci' iz Pakraca organizirali svoj advent: "7 kuća, 25 stanara i zajedništvo kakvo se rijetko viđa"
Jedni za druge preuzimaju pakete, po potrebi čuvaju međusobno djecu, a čak su im i mačke i kućni ljubimci zajednički. U ovoj ulici ni jedna kuća nema ogradu ni kapiju
PAKRAC - Ulica Miroslava Krleže među najmanjim je i najkraćim ulicama u Pakracu, a zbog toga što je u prometnom smislu slijepa, može se reći da je i među najmirnijima.
U njenih 7 kuća živi 25 ljudi od kojih 7 djece, krase ih duh zajedništva, uvažavanja i međusobnog poštovanja i s ponosom će vam reći da je njihova mala ulica, u stvari jedno veliko, složno dvorište!
Uvjerili smo se u to u nedjelju 21. prosinca kada smo posjetili njihov interni „Ulični advent“ u čijoj organizaciji su sudjelovale sve obitelji, kao što to u ostalom i bude u svim njihovim ostalim aktivnostima. Za ovu prigodu središte događanja bilo je ispred kućnog broja 10 u kojoj živi obitelji Marija i Ivane Lopar.
Posebno pivo
Na prebogatoj trpezi nema čega nije bilo! „Nema jedino hobotnice“, uz glasan smijeh ostalih našalio se Dejan Prokopić.
Slano-slatka ponuda bi zadovoljila i najzahtjevnija nepca. Kobasice raznih vrsta su pekli na otvorenoj vatri ili kuhali u loncu ili su jednostavno narezane „pod 45“ i poslužene na ovalu. Od slanih delicija zvijezda je bila sušena šunka-slanina, takozvana „suvarna“, uz nju domaće svježe kiflice, peciva, sir.
Na drugom štandu nekoliko vrsta kolača, grickalice, čokoladice, bomboni, čak i lješnjaci. Kasnije su žene iznijele i svježe pečene fritule s čokoladnim preljevom, a da slučajno ne pofali slatkog pobrinuli su se Slađana i Vlado Grgić koji su iznijeli tortu s jučerašnjeg rođendana sina Petara koji je napunio 7 godina. „Da se ne baci“, našalio se Mario Lopar.
Pored hrane, nije falilo ni pića. Posebno pivo su za ovu prigodu iz Njemačke u kojoj žive i rade, donijeli Tatjana Culić i njen partner Krunoslav Hanža. Pivo je posebno jer je pakirano u bocama s pregibnim čepovima, pa kad se pivo popije, u istim tim bocama natrag u Njemačku voze kuhani paradajz koji im da susjeda.
Posjet gradonačelnika
Za djecu se kuhao čaj, ali se kuhalo i vino i rakija i to šljivovica od 19 gradi koju su na druženje donijeli Nena Malić i Slavko Prodanović. „Tajna dobre kuhane rakije je u omjeru vode i šećera. Voda rakiji ubije žestinu, a šećer joj da slador. Ja sam sada prije nego što sam došla popila tri rakije. Ajde, probaj i ti, to ti je lijek za grlo“ ponudila me vesela, vedra i nasmijana gospođa Nena. Kao pristojan gost nisam ni smio, a ni htio odbiti.
Tatjana Culić i njen partner Krunoslav dolaze iz Njemačke 3 do 4 puta godišnje, a ovakva blagdanska okupljanja ne propuštaju. Zanimalo me ima li ovakvih druženja u Njemačkoj. „Mi tamo živimo među našim ljudima i znamo se družiti, ali općenito govoreći, ovako nečega u Njemačkoj nema. Ja ove ljude ovdje i ovu atmosferu u ulici obožavam. Ovdje sve ima bolji i ljepši okus“, tvrdi Krunoslav.
Stanovnike Krležine ulice ovom prigodom posjetio je i gradonačelnik Pakraca Tomislav Novinc koji nije štedio komplimente na njihov račun. „Ovo je jedan jako pozitivan primjer zajedništva i druženja koji nam jako treba, posebno u današnje vrijeme u kojem smo se udaljili jedni od drugih“, rekao je gradonačelnik.
Ideja za ovo blagdansko druženje rodila se prije tri tjedna, ali su međusobna druženja stanovnika ove ulice koji zbog Krleže sebe nazivaju „Kržljavci“ su vrlo česta. „Imamo i svoju Viber grupu i tamo se sve začas dogovorimo, a završni dogovor za ovaj advent smo imali prije dva dana kada smo bili na Nikoljdanu, krsnoj slavi obitelji Zorana i Maje Vučković“, pojasnio je Mario Kobetić.
Dan ulice
Jednom godišnje imaju i svoj „Dan ulice“ kada obavezno ispeku janje ili prase, podruže se, malo popiju i zabave se. Kažu da datum nije fiksan i ovisi o tekućim obavezama. Predložio sam im 10.7., rođendan Miroslava Krleže? „Taj dan moj Fabijan ima rođendan, a i prevruće nam je u srpnju jer nemamo baš prirodnog hlada“, pojašnjava Katarina Lahovsky Kobetić koja ovdje živi sa suprugom Mariom i njihova dva sina. Ove godine „Dan ulice“ organizirali na imanju Slavka Prodanovića u Šeovici gdje su „usput“ odradili radnu akciju berbe lješnjaka koje Slavko uzgaja na 6 hektara zemlje.
Stanovnici Krležine ulice u Pakracu su i idealan primjer suživota ljudi različitih nacionalnosti i religija jer u skladu, poštovanju i uvažavanju mirno i sretno žive Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavci. U Ulici se slave oba Božića, dolazi se na krsne slave, na krštenja, krizme, pričesti. „Nema šanse da ću ja upaliti trimer ili raditi neku buku na Veliku Gospu“, pojašnjava Slavko Prodanović, a Katarina dodaje da je posebno svečano bilo ove godine kada je Uskrs pao na isti dan. Nakon što su nedjelju proveli u krugu svojih obitelji, na Uskrsni ponedjeljak su iznijeli trpeze na ulicu i zajedno proslavili najveći Kršćanski blagdan.
Tatjana Culić i Dejan Prokopić su starosjedioci ove ulice u kojoj su zajedno proveli djetinjstvo i prisjećaju se da je među ljudima uvijek vladalo zajedništvo. Ulica i kuće u njoj građene su od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a već osamdesetih su ljudi počeli useljavati. U Ulici je izgrađeno 9 kuća, a danas su dvije neuseljene. Jedna je, kako kažu „gradska“, odnosno u državnom je vlasništvu, a u drugoj je živio Zvonko Tomić kojeg stanovnici ove ulice i dalje smatraju svojim susjedom iako je zbog bolesti preselio kod kćerke u Sirač.
Bez ograda
Ulica je u prvoj gradskoj zoni i ima svu gradsku infrastrukturu osim nogostupa, a kažu da bi im trebao novi asfalt jer je cesta stara i potrošena i trebao bi joj novi sloj. „Ovu ulicu smo mi sami asfaltirali kroz samodoprinos i na isti način u ulicu doveli struju“, priča Slavko.
Najmlađa stanovnica ulice je Nora Lopar koja je nedavno napunila dvije godine dok je najstarija baka Mileva Prodanović koja ima 92 godine.
Predblagdanske pripreme ulaze u završnu fazu, kreće pečenje pečenica za Božić pa je normalno da susjedi u Krležinoj jedni drugima ustupaju pečenjare, ražnjeve i što god je kome potrebno ili mu fali. Pomažu si „Kržljavci“ i na razne druge načine. Normalno je već da jedni za druge preuzimaju pakete, po potrebi čuvaju međusobno djecu, a čak su im i mačke i kućni ljubimci zajednički.
O kakvoj se slozi radi možda je najbolje ilustrirao Vlado Grgić koji je na kraju zaključio kako u ovoj ulici ni jedna kuća nema ogradu ni kapiju.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!