Savjeti: Kako nastaviti normalan život s potresom i nakon potresa?

U posljednjih nešto manje od godinu dana očuvanje zdravlja je postala globalno najzastupljenija tema. Svakodnevno smo na sve načine informirani o tome što sve treba raditi kako bi sačuvali sebe i druge, pri čemu se maksimalan fokus stavlja na fizičko zdravlje. U isto vrijeme vrlo malo i vrlo rijetko dobivamo savjete kako očuvati još jednu itekako važnu vrstu zdravlja –mentalno zdravlje!

Siječanj, pandemija, potresi

Siječanj je poznat kao najdepresivniji mjesec. Čak je i službeno potvrđeno da je treći ponedjeljak u siječnju, najdepresivniji dan u godini. Iza nas su božićni blagdani, kao i doček nove godine koji zbog epidemioloških mjera nije bio ništa spektakularno. Ipak, ostaje određena „praznina“. Kod onih koji su u prosincu bili pretjerano rastrošni, depresiju izaziva i pogled na bankovni račun. Stanju depresije doprinose i svakodnevna medijska bombardiranja vezana uz stanje s pandemijom korona virusa. Ionako kritično stanje dodatno pojačava i pogoršava psihoza uzrokovana brojnim razornim potresima koji tresu gotovo cijelu kontinentalnu Hrvatsku, ali i susjedne zemlje. Sve ovo skupa može biti vrlo opasan koktel za naše mentalno zdravlje i mentalnu higijenu o kojoj, za razliku od one fizičke, vodimo premalo brige.

Mentalno zdravlje

Zato smo za savjete pitali Senku Božić iz Lipika, profesoricu psihologije, kognitivno-bihevioralnu psihoterapeutkinju završnog stupnja i vlasnicu Privatne psihološke prakse „Una“. 

Zamolili smo je da s nama podijeli načine i metode kako očuvati mentalno zdravlje, kako eliminirati ili barem umanjiti stres, kako se ne zaraziti strahom, panikom i psihozom koja nam se svakodnevno servira i kako živjeti s potresom i nakon potresa, odnosno kako kontrolirati strepnju koja nas progoni: što ako ponovno zatrese?

Prirodno je osjećati strah

- Univerzalna receptura za očuvanje mentalnog zdravlja u okolnostima pandemije covidom 19 i posljedicama potresa ne postoji.

Ono što je svakako utješno jest činjenica da smo mi kao ljudska vrsta tijekom evolucije biološki naoružani za nošenje sa svim tim situacijama. Naime, u situaciji potresa, sasvim je prirodno osjećati emocije straha praćene nizom tjelesnih simptoma kao što su lupanje srca, stezanje u grlu, tjelesna napetost. To je samo posljedica opskrbe tijela krvlju koja sadržava niz važnih hormona koji nam omogućuju reakciju bijega iz životno ugrožavajuće situacije. 

Ono što većinu ljudi zbunjuje, a posredno im onda i otežava nošenje s emocijama je podjela na pozitivne i negativne emocije. Prije svega sve su emocije svrhovite, neke su ugodnije, neke su manje ugodne. Bit je u tome da ih prihvatimo, prepoznamo njihovu signalnu vrijednost i suočimo se s realnošću. Najlošije je emocije potiskivati ili ih negirati, tvrdi profesorica Božić.

Činjenica je da je ljudska vrsta oduvijek prolazila kroz razne nedaće i elementarne katastrofe; potrese, poplave, ratove. Zapadna civilizacija na neki način forsira kulturu kontrole nad svime, a profesorica Božić smatra da je to zabluda jer prirodne sile ne možemo kontrolirati.

Živjeti u sadašnjosti

„Preostaje nam prilagoditi se okolnostima. Živjeti dan po dan u sadašnjosti prihvaćajući sve svoje osjećaje, ali istovremeno nalazeći smisao u svakodnevnim aktivnostima na koje imamo utjecaj.

Viktor Frankl, liječnik i psihijatar, osnivač logoterapije koji je u nacističkom logoru preživijeo II. svjetski rat, uvidio je fascinantnu pojavu u okviru ljudske psihe. Tako je primijetio među prijateljima zatvorenicima ljude koji su imali očekivanje o datumu i vremenu kada će biti oslobođeni ropstva logora, npr. ožujak 1943. g. Kada je taj dan došao, a izostala su njihova očekivanja, mnogi među njima su se razboljeli, pali u tešku depresiju, pa čak i umrli. Za razliku od njih Viktor Frankl se trudio svakoga dana i svakoga sata nešto činiti, pomagati drugima kako je bilo moguće u takvim okolnostima,  naći smisao svoje egzistencije. I preživio je.

Nismo bespomoćni

Dakle, nitko od nas niti u ovim okolnostima nije sasvim bespomoćan. Prekrasno je vidjeti koliko imamo kapaciteta biti suosjećajni, pomoći ljudima koje je zadesio potres. Svatko na svoj način i u okvirima svojih mogućnosti. Sama činjenica da nekome pomažemo pridonosi tome da se i sami osjećamo bolje.

Primijetit ćemo pojačane emocije kod sebe, kod drugih, no važno je biti blag prema sebi, biti blag prema drugima i razumjeti da su okolnosti trenutno takve, što nikako ne znači da će uvijek biti tako.

Krizna vremena su i prilika za preispitivanje osobnih vrijednosti. Onog trenutka kada definiramo svoje osobne vrijednosti, otvara nam se mogućnost da definiramo načine kako ćemo ih realizirati. 

Puno razgovora

Pri tome je važno imati male, konkretne ciljeve koji su realni i ostvarivi. Najmanje je preporučljivo živjeti u očekivanjima koja isključuju osobni angažman, prebacivanje krivnje na više sile, Nebesa, ili što već. Važno je dakako biti i informiran, ali pri tome birati provjerene informacije, dozirati njihovu dnevnu količinu. Održavati dnevnu rutinu jer to je dio stvarnosti na koji imamo utjecaj i pruža nam mogućnost kakve takve kontrole sadašnjosti“.

Senka Božić iz Lipika profesorica je psihologije i
kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja završnog stupnja/Foto: Privatni album

Profesorica Božić naglašava i veliku važnost međusobnog razgovora o vlastitim osjećajima, o tome čega se najviše bojite, što Vas je ohrabrilo te da tako razvijajte sposobnost emocionalnog slušanja bez vrednovanja. Savjetuje također da priče o statističkim podacima i raznim prognozama pokušate ostaviti sa strane.

Manje sunca

„U stručnoj literaturi ne postoji termin "siječanjska depresija", jedina stručna poveznica je sezonski afektivni poremećaj. Uzrok je najvjerojatnije smanjeno izlaganje dnevnoj svjetlosti što može dovesti do poremećaja serotonina u metabolizmu, a što onda može dovesti do pojave simptoma sličnih depresiji. No, varijacije raspoloženja su sasvim normalna pojava i često posljedica nametanja ideja o tome kako bismo se stalno morali osjećati super high, fantastično i sretno što uopće nema nikakvog smisla. Naime, koliko god su situacije teške i složene, svojim mislima, a onda i djelima mi im dajemo okvir“, zaključuje profesorica psihologije Senka Božić.