posvetili joj i pjesmu
NAŠ PONOS Mlada Eliza iz Rovišća odmara nakon gašenja vatrene stihije na Braču
Foto: Privatni album
oduvijek je znala što želi
Heroina Eliza iz Rovišća: "Završila sam sestrinstvo, ali izabrala vatrogastvo, to je moj životni put"
Osim Elize, čija fotografija na kojoj odmara nakon noći na požarištu je jučer dirnula Hrvatsku, na dislokaciji u Supetru na otoku Braču je i Josipa iz Bulinca. Ovo su njihove priče
priča sa sretnim završetkom
Zlatnog retrivera Arga (15) pakrački vatrogasci u zadnji čas spasili iz Pakre: "Dehidriran je i uplašen, ali živ!"
NAŠI HEROJI
Vatrogasci spriječili katastrofu u Siraču: Spasili ogromni silos pun opasnih kemikalija
VATRENA SRIJEDA
Dva požara, isti uzrok: Gorio ured iznad popularne bjelovarske pekare, u Daruvaru se zapalio rovokopač
Njezina fotografija na kojoj se vidi kako umorna odmara nakon gašenja požara u Novom Selu na otoku Braču, dirnula je jučer cijelu Hrvatsku. Dok se mnogi njeni vršnjaci kupaju u moru, uživaju u koktelima i noćnim izlascima, 22-godišnja Eliza Grgić iz Rovišća ima sasvim druge prioritete – pomagati ljudima. Gaseći požare na Jadranu kao profesionalna vatrogaskinja čini upravo to – pomaže ondje gdje je to najpotrebnije tokom ljetnih mjeseci.
U telefonskom razgovoru pokušali smo doznati tko je zapravo Eliza, te kako se uopće našla na dislokaciji na otoku Braču.
- Iz Rovišća sam, imam 22 godine i živim sama. Roditelji rade u Njemačkoj, a brat živi s curom. Završila sam fakultet sestrinstva u Bjelovaru, no vatrogastvo je moja ljubav od najranijeg djetinjstva. Od malena sam govorila svima da ću biti vatrogaskinja što je svima bilo pomalo čudno budući da se u obitelji nitko nije bavio vatrogastvom, priča nam Eliza koja se još uvijek nalazi na otoku Braču, u Supetru. Kući bi, ako sve bude u redu, trebala sutra ujutro kada joj istječe dvotjedna dislokacija.
Sestrinstvo i vatrogastvo
- Kao djevojčica bila sam fascinirana vatrogasnim crtićima, zatim su me kao nešto stariju zanimali filmovi i serije o vatrogastvu, no prvo me put odveo da završim fakultet. Već pri kraju, na zadnjoj godini, upisala sam paralelno i vatrogasnu školu u Zagrebu i ovog lipnja uspješno ju završila postavši vatrogasni tehničar, priča nam djelić svoje životne priče mlada Eliza.
Iako voli i sestrinstvo, biti vatrogaskinja ipak je njen životni poziv i prvi izbor, otkriva nam naša sugovornica koja je prve vatrogasne korake brusila u DVD-u Veliko Trojstvo te onom bliže svojoj kući, DVD-u Rovišće.
Zanimalo nas je i kako je završila na dislokaciji na Jadranu.
- Predsjednik DVD-a Rovišće već godinama ovdje dolazi kao sezonac raditi od šestog do desetog mjeseca. Rekao mi je da postoji ženska dislokacija, pitao me jesam li zainteresirana, a ja nisam dugo trebala razmišljati. Ovo je moja prva dislokacija, prvi susret s pravim požarom i svakako novo iskustvo, priča Eliza koja je na otok Brač stigla 7. kolovoza.
Prvih tjedan dana, priča nam, situacija je bila mirna. A smjenski rad se sastojao od pripremanja obroka, vatrogasnih vježbi i sličnih aktivnosti. A onda je buknuo požar u mjestu Milna…
Prvi susret s vatrom
- Išli smo na osiguranje jedne manifestacije i od tamo na požarište. Meni je to bio prvi put da se susrećem s takvim požarom. To su baš nevjerojatni prizori, sve oko tebe gori. Gori nebo, gori zemlja, gori kamen. Nešto stvarno zastrašujuće. Prizori užasavajući. Bila sam s još dvoje mladih ljudi koje ovdje rade, baš u Supetru. Sve ide jako brzo, brzo ti objašnjavaju što trebaš raditi, ti brzo kopčaš u tom trenutku, vučeš cijevi, gasiš te požare. Jedan gasi, drugi vuče cijevi i onda se zamijenimo, zato što nijedan posao nije lak, priča nam u jednome dahu mlada, profesionalna vatrogaskinja i dodaje kako ju nije bilo strah.
- Iako mi je to bio prvi susret s vatrom, imala sam dobre ljude pokraj sebe. Nikad te ne puste da ideš sama, uvijek su s tobom, sve ti govore, a samo je jako važno slušati, priča nam detalje s prve intervencije Eliza koja je na terenu, odnosno na požarištu toga dana provela punih 12 sati.
- Na požarište smo došli oko 22 sata navečer i vratili smo se drugi dan u 9 sati ujutro u dom. Fotografija koja je postala viralna snimljena je na drugoj lokaciji, na požarištu u Novom Selu kada je moja smjena bila na sanaciji. Također je smjena trajala 12 sati, od 7 sati ujutro do 19 navečer.
Kada smo se spustili s brza dolje, samo sam se naslonila na zid. Nisam više mogla. Bilo je već 10 sati, rekla sam kolegama da ću samo malo zatvoriti oči, prisjeća se Eliza.
Upitali smo ovu mladu ženu kakav je osjećaj gasiti satima požar, vući cijevi i strepiti što će se dogoditi. Ima li uopće vremena popiti vode, odmoriti na sekundu..
Životni poziv
- Da, da. Uvijek imamo vode. Ljudi nam nose i hranu. Rotiramo se, jedni odu gore gasiti, pa mi odemo dolje da se malo odmorimo. Ili se jedan od nas spusti skroz dolje pa nosimo vodu gore. U krajnjem slučaju, uvijek se može netko dodatno poslati tako da je sve dobro isplanirano, priča nam Eliza i naglašava kako nju i ostale žene muški kolege cijene, poštuju i smatraju ravnopravnima.
- Sve što rade oni, radimo i mi žene. Primjerice, kada saniram požarište i vučem cijevi, oni me bodre i govore „možeš ti to“. Smatraju da sve što netko hoće, da to i može odraditi. Već drugoga dana imala sam osjećaj kao da sam doma, ponosna je Eliza na svoje kolege.
Iako je pitanje možda nakon cijele ove priče bilo suvišno, ipak smo ju pitali čime se dalje misli baviti, u kojem poslu se vidi. Sestrinstvu ili vatrogastvu…
- Želim i dalje biti vatrogaskinja! Definitivno, kada ovo sada završi, tražim posao u javnoj vatrogasnoj postrojbi. To je moj životni poziv, zaključila je Eliza. A mi smo na to dodali kako joj ovo očito nije posljednja dislokacija na Jadranu.
- Ja se iskreno nadam da nije. Jer, koliko god je ružno kad vidiš kako sve oko tebe gori, biti tamo je iskustvo koje te izgradi kao čovjeka. A na Brač bi se rado vratila i sjedeće godine, priznaje nam.
Zajedništvo na terenu
Osim Elize, na Braču je i Josipa Jakovljević iz Bulinca. Još jedna mlada žena koja je odlučila svoje vrijeme žrtvovati za dobrobit cijele zajednice.
- U DVD-u Bulinac sam od svoje sedme godine, išla sam na mnoga natjecanja, a oduvijek mi je bila želja ići na more raditi. Ove godine to mi je i pošlo za rukom, jako sam sretna zbog toga. Odlično iskustvo, svakako bi svakome preporučila da se učlani u svoj DVD i proba, kaže nam 34-godišnja Josipa koja se sjajno uklopila u Supetru.
- Ljudi su tu divni, ponašaju se prema nama ženama potpuno ravnopravno. Zajedništvo je opipljivo na svakom koraku, a tu energiju s požarišta svakome bi poželjela da osjeti. Neopisivo, nepoznati ljudi postanu kao jedno kada traje požar. Stoga se nadam da ću ponovno imati priliku gasiti požar na nekom od lokacija na Jadranu, zaključuje Josipa.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
SVJETSKI DAN KOMARACA
Evo kako možemo pomoći smanjiti broj komaraca i spriječiti njihovo razmnožavanje
1. obrtnički festival
Ugostiteljica Marina Ivanko o 1. Gastru na dar: "Cijela Hrvatska će vidjeti koliko je Daruvar divan"
PUTOVANJE ŽIVOTA
Daruvarčanka Jana ostvarila dugogodišnju želju: ''Kina me oduševila, voljela bih ponovno otići onamo''
ISPOVIJEST
Krešimir Ivančić: "Bio sam na rubu kada su mi ubili tatu, evo što me vratilo u život..."
×
![]()