Svoju prču Pali je podijelio + kako bi druge koji se trenutno bore s bolešću motivirao da uvijek budu optimistični/Foto: Privatni album
Fredi Pali prvi put otvoreno o borbi sa zloćudnom bolešću: "Izvadili su mi tumor veličine rukometne lopte"
"Na poslu me nije bilo samo onda kada sam baš morao ležati, nakon operacije i dok sam se oporavljao. Na kemoterapije sam išao sam", ispričao nam je načelnik Općine Velika Pisanica
Sreća i zdravlje! Pojmovi su to koje mnogi koriste kada nekome čestitaju rođendan, Novu godinu ili bilo koji drugi važan trenutak tijekom života. Ali često nismo ni svjesni koliko su sreća i zdravlje zapravo važni. Barem ne dok nas ne sustignu nevolje…
Fredi Pali, dugogodišnji načelnik Općine Velika Pisanica kojeg puno ljudi poznaje i kroz sportske aktivnosti, sudjelovanje u Domovinskom ratu, te kao poljoprivrednog proizvođača, na svojem je primjeru iskusio koliko su zdravlje, ali i sreća uistinu bitni. Danas o tome govori bez imalo zadrške.
No, tek rijetki znaju kroz kakvu je osobnu kalvariju prolazio 2024. godine kada mu je dijagnosticiran Non-Hodgkinov limfom te u dijelu 2025. godine kada je i završio s aktivnim liječenjem.
Redoviti sistematski pregledi
- Nisam htio nikoga opterećivati. Jer previše pričanja o mojoj bolesti onda bi opterećivalo i ljude oko mene. Posljedično i mene jer bi sve zanimalo kako sam i kako napreduje liječenje. Znali su oni koji moraju znati, a ja sam gotovo cijelo vrijeme radio, minimalno izbivajući s posla. Na poslu me nije bilo samo onda kada sam baš morao ležati, nakon operacije i dok sam se oporavljao, dijeli Pali s nama i našim čitateljima svoju priču koja danas ima sretan kraj. No, svjestan je kako je lako moglo završiti i drugačije. Jer da se upala nije pokazala te da je u kojem slučaju slezena pukla, te da je došlo do krvarenja, teško da bi priča imala sretan kraj.
- Uvijek sam bio aktivan. Radim na polju, izrađujem drva u šumi, a od vremena korone nekako sam naviknuo ići u teretanu i saunu. U to vrijeme skinuo sam i više od 10 kilograma. Budući da imamo svoju aroniju, često ju konzumiram, kao i matičnu mliječ i med. A redovito svi iz Općine idemo na godišnje sistematske preglede, uvodno nam priča Pali i dodaje kako za tablete protiv bolova ili nekakve druge lijekove gotovo i nije znao. Sve do 2024. godine...
U kasno ljeto 2024. godine krenuo je kombijem u Kotoribu na polje aronije i tada su se, prisjeća se, prvi puta pojavili simptomi koji su mu nagovijestili da nešto nije kako treba.
Hitna operacija
- Nekako sam si bio sav čudan. Kao da me nešto zatezalo kada bih se sagnuo, u nekim određenim pokretima javljala se i čudna bol. No, pomislio sam kako me možda napuhala klima u kombiju. No, iz sata u sat bilo mi je sve teže. Iako sam izdržao na polju cijeli dan, čudan osjećaj i zatezanje bilo je sve izraženije. Nisam mogao ni voziti natrag do Velike Pisanice. A kada sam stigao kući, istuširao se i legao, bol se dodatno pojačavala, toliko da sam imao osjećaj da ne mogu normalno udahnuti. Oko pola 2 u noći žena me vozila u Bjelovar na hitnu, prisjeća se naš sugovornik i dodaje kako ondje nije dobio nikakvu dijagnozu. Tlak mu je bio u redu, kao i EKG pa su liječnici zaključili da mu se upalio živac jer mu se bol od predjela trbuha širila prema ramenu. Dobio je infuziju nakon čega se osjećao malo bolje te je upućen da se ujutro javi svojem liječniku. To je i učinio sljedećega dana oko podne, čim je liječnik počeo raditi.
- Moj liječnik poslao me odmah na vađenje krvi i slikanje pluća. CRP je bio 190, a slika je pokazala veliku sjenu na plućima pa su liječnici pomislili da je upala pluća nakon čega sam dobio antibiotike. Bilo mi je nešto bolje u narednim danima, CRP se smanjio, ali svejedno je bio daleko viši od normalne vrijednosti što je i dalje upućivalo na upalni proces. Tako da sam dobio još jednu dozu antibiotika i tako su dani prolazili. Budući da sam se osjećao i dalje čudno, a nije mi bilo jasno niti kako sam mogao imati upalu pluća, a da nisam pritom nijednom zakašljao, potražio sam mišljenje liječnika na Jordanovcu. On me odmah, vidjevši sve nalaze, uputio na daljnje pretrage. CT sam obavio u Bjelovaru, a nakon što je nalaz stigao i pokazao veliku tvorevinu, odmah sam upućen u Vinogradsku bolnicu na daljnje liječenje, priča nam Fredi Pali i dodaje kako je tada sve išlo veoma brzo.
Nakon hitnih, detaljnih pretraga završio je na operaciji, izvađena mu je slezena, a s njom 17 centimetara velik tumor.
Začahuren tumor
- Bio je veličine rukometne lopte. Liječnici su najprije namjeravali obaviti laparaskopsku operaciju, no kada su krenuli i naišli na tako veliku tvorevinu, morali su zahvat završiti klasičnom operacijom. Bio sam sedam dana u bolnici, lijepo se oporavio i vratio se na vađenje konaca. Tada je kirurg razgovarao sa mnom i rekao mi da je on svoj dio posla završio, no da za mene utakmica nije gotova. Naprotiv, da tek kreće prvenstvo. U tom žargonu je razgovarao sa mnom tako da sam odmah znao na što misli. Otvoreno mi je rekao da nalazi nisu dobri, no da će mi o svemu više reći moja hematologinja koja me odmah primila, prisjeća se Pali i dodaje kako je sreća u svemu tome bila što je tumor bio začahuren i što se nije proširio, metastazirao dalje. Riječ je o brzorastućem Non-Hodgkinovom limfomu.
- Rekao sam tada svojoj liječnici da sigurno neću tražiti druga mišljenja već da joj u potpunosti vjerujem. Te da će biti onako kako mora biti. Dodao sam kako sam svašta u životu prošao i svugdje, zahvaljujući sportu, putovao. Da su mi djeca, srećom, odrasli ljudi. I ako mora biti da mi je došao kraj, da će onda tako i biti. Smijala se i pripremila mi kemoterapiju kojih sam primio osam. Liječio sam se sve do travnja iduće godine. Osim kemoterapije, primao sam i kombinaciju pametnih lijekova. Srećom, na sve sam dobro reagirao, nisam imao mučnina, na kemoterapije sam putovao sam i nakon njih išao na posao. Nisam imao potrebe, ponavljam, izostajati s posla. Čak nisam ostao bez obrva ni trepavica, a kosa mi se tek prorijedila, prisjeća se Pali i dodaje kako je više problema imao sa svojim bližnjima zbog bolesti, straha i neizvjesnosti nego sam sa sobom.
Sauna i teretana
- Sve je u glavi. A ja sam si posložio to tako da moram proći kroz liječenje i da će biti onako kako mora biti. Ženi sam jednom prilikom pričao kako nemam dugova, da će ove kratke kredite brzo riješiti, da je osigurana i ono najvažnije - da nemam izvanbračne djece pa joj nikakvo iznenađenje neće jednom pokucati na vrata, kroz smijeh nam priča Pali anegdote koje je zahvaljujući vedrom duhu smišljao i u danima bolesti i nimalo lakog liječenja kroz koje je prolazio.
Po Googlu, tvrdi, nije previše čitao o bolesti. Tek neke činjenice koje su ga zanimale, a komentara se klonio.
- Liječnica mi je jednom prilikom rekla kako je moj tumor izlječiv, i iskreno priznala da uvijek postoji šansa da se vrati. O tome ne razmišljam. Redovito idem na kontrole, zasad svaka tri mjeseca. Vratio sam se u teretanu, obožavam saunu, a jedva čekam da dođe vrijeme za krenuti u šumu izrađivati drva. To volim i to me usrećuje. Pazim na sebe, trudim se živjeti što zdravije i ponavljam, najvažnije je na stvari koje nas snađu gledati pozitivno, priča naš sugovornik i priznaje da se u bolnici nagledao svakakvih primjera.
Sjeća se jedne mlade žene koja se teško nosila sa svojom dijagnozom i kojoj je trebao razgovor i pozitivna podrška.
- Zdravlje je uistinu najvažnije, ne kažu to ljudi bezveze i samo tako, a svjestan sam da sam imao i sreće što je sve završilo dobro, zaključuje Pali i priznaje kako bi ga sada, u ovoj fazi života, veoma razveselili unuci koje potajno priželjkuje.
Kćerka Marijeta (25) ostala je živjeti kod kuće i zajedno s partnerom razvijati vlastiti posao u fizioterapiji, a pet godina stariji sin je sreću potražio u Irskoj. Zajedno s partnericom planira preseliti u Švicarsku.
Što će im budućnost donijeti, ostaje za vidjeti. Sreća i zdravlje jedino su, sigurna je obitelj Pali, što im treba.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!