Dežanovčani na hodočašću u BiH: ''Propješačili smo 183 km. Sve nas boli, no vrijedilo je svakog žulja''

Za Ivu Šugića iz Dežanovca nedavni blagdan svetog Ivana Krstitelja bio je najbolji imendan ikad. Proslavio ga je u drugom najvećem svetištu u Bosni i Hercegovini, u Podmilačju, posvećenom upravo spomenutom svecu kojega vjernici toliko štuju i vole da mu tepaju i zovu ga – sveti Ivo. Podmilačje je ujedno rodno mjesto obitelji Šugić iz kojeg su ratne 1992. godine kao izbjeglice stigli u daruvarski kraj.

No, sudjelovanje Ive Šugića i još troje Dežanovčana – Mije, Ivana i Josipa Marijanovića – na obilježavanju velike svetkovine u Podmilačju ne bi bilo nikakva vijest da su onamo, kao većina hodočasnika, stigli automobilom ili autobusom. Vijest je jer su onamo stigli – pješice. U pet dana propješačili su nevjerojatna 183 kilometra i stekli iskustvo koje će čitav život čuvati u posebnom sjećanju. Jer, kako nam priča Ivo Šugić, na ovom nezaboravnom putu nije se mjerila samo udaljenost, već i njihova snaga duha i povezanost s Bogom.

Umor i žuljevi

- Mi nismo sportaši, ne treniramo i ne odlazimo inače na ovakva putovanja. Mi smo obični ljudi kojima je vjera jako važna, kao i kraj iz kojeg potječu naše obitelji – skromno nam na početku razgovora pojašnjava Ivo.

Krenuli su prošlog četvrtka ispred crkve svetog Bartola Apostola u Dežanovcu da bi do kraja prvog dana hodočašća stigli do Okučana. Ondje su, kaže naš sugovornik, upoznali prekrasne ljude, također skupinu hodočasnika predvođenih Okučancem Željkom Ćosićem.

Put je dokumentiran na društvenim mrežama/Foto: Privatni album

- S njima smo trebali krenuti dalje, no bili smo iscrpljeni od hodanja prvog dana, imali smo žuljeve i morali smo se odmoriti. Tako su drugoga dana oni krenuli rano ujutro, dok smo mi nastavili put kasnije, oko 11 sati, kada smo prikupili malo snage. No, uhvatit ćemo ih četvrti dan na Vrbasu – priča Ivo.

No, prije toga Dežanovčani će na putu doživjeti brojne avanture i susrete koje će pamtiti cijeli život. Iako je jedan od njih, Josip, zbog privatnih razloga u jednom trenutku morao odustati od puta, preostala trojka je nastavila sve do zacrtanog cilja. Drugog dana su tako stigli do Nove Topole, treći dan su hodanje završili u Banjoj Luci, a četvrti dan na Vrbasu.  

Kratki predah uz cestu/Foto: Privatni album

Za razliku od organiziranih hodočašća, ova skupina nije imala ništa unaprijed dogovoreno.

- Ništa nismo unaprijed organizirali - ni smještaj, ni hranu, ni sigurnost. Imali smo samo vjeru u Boga i oslanjali se na dobrotu ljudi koje ćemo putem sresti – kaže Ivo.

Dobri ljudi

I doista, ispostavilo se, kaže, da je Bog bio s njima cijelim putem i iz dana u dan ih iznenađivao, šaljući pred njih ljude velikoga srca.

- Na društvenim mrežama smo objavljivali sličice i videa s putovanja tako da su neki ljudi znali da ćemo proći njihovim krajem. Tako nas je, primjerice, u Banjoj Luci dočekao mlad čovjek koji je vidio naš video na TikToku. Pripremio je za nas hladna pića i organizirao nam smještaj u samostanu Petričevac – priča naš sugovornik.

Jednu noć hodočasnici su proveli u samostanu u Petričevcu/Foto: Privatni album

Fotografija s gvardijanom Domagojem iz samostana u Petričevcu za uspomenu/Foto: Privatni album

Prije toga, u Novoj Topoli, prespavali su u kafiću Krljo u kojem također prije dolaska ni vlasnika ni bilo koga drugog nisu poznavali. Slično je bilo i četvrtog dana kada su, također čudom, dobili smještaj u motelu Lav.

- Prvo smo se samo raspitivali i gazda nam je rekao da nema mjesta za nas, a onda nam je jedan čovjek ipak uspio srediti smještaj u tom istom hotelu. Tako smo se odmorili za sljedeći, posljednji dan hodanja i ulazak u Podmilačje – kaže Ivo.

Tog posljednjeg dana pješačenja do cilja im je ostalo oko 20 kilometara koje su prošli sa svojim prijateljima iz Okučana.

Snaga u molitvi

- To su posebni ljudi, vjerujte mi, s njima bih mogao na kraj svijeta. Nije nam bilo lako, ruksaci su nam bili teški oko deset kilograma, noge bolne, tijela umorna. Ali nije bilo predaje. Kad bi bilo najteže, počela bi molitva. Netko iz grupe bi započeo naglas, drugi nastavili i opet bi se pojavila snaga – kaže Ivo.

Cijeli put je, dodaje, bio jedan veliki razgovor s Bogom i sa sobom samima.

- Kad smo ušli u Podmilačje i vidjeli tisuće ljudi kako mole, kako zahvaljuju, kako dolaze iz raznih krajeva sa svojim osobnim nakanama, srce nam se ispunilo emocijama. Bilo je tu i mladih i starih, ljudi koji su pješačili stotine kilometara poput nas, koji su došli automobilima… To nije običan skup ljudi, to je čudo koje bi svatko trebao bar jednom u životu doživjeti – kaže naš sugovornik.

Ponovni susret s hodočasnicima iz Okučana/Foto: Privatni album

I baš zato on i njegovi prijatelji planiraju hodočašće od zapadne Slavonije do Podmilačja učiniti svojevrsnom tradicijom. Već iduće godine, uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, odnosno svetog Ive, kako ga zovu u tom dijelu Bosne, planiraju oformiti veću grupu i povesti ih putem koji su ove godine sami prošli. Na to hodočašće su dobrodošli svi vjernici, a posebno oni čiji korijeni stoje upravo u žilavoj bosanskoj zemlji.

Bosna u srcu

- Mene je majka iz Podmilačja u daruvarski kraj donijela 1992., kad su mi bila samo četiri mjeseca. Nismo imali ništa, živjeli smo kao izbjeglice u Vrbovcu, Lipovcu, sada smo u Kreštelovcu. Odrastao sam u daruvarskom kraju, ali svejedno nosim Bosnu i rodni kraj moje obitelji u srcu. Svaki put kada odem onamo, to je poseban osjećaj, znam da sam doma – kaže naš sugovornik.

Podmilačje je, dodaje, za njega i sve ostale iseljenike, simbol identiteta i duhovnosti, porijekla.

- Zato želimo da nas iduće godine krene više, da ljudi osjete ono što smo mi osjetili – kaže Ivo koji nimalo ne sumnja da će se mnogi ljudi iz daruvarskog kraja odazvati njegovom pozivu.

Na kraju razgovora, Ivo napominje kako su on i njegove kolege od srca zahvalni svim ljudima koji su ih putem podržali.

- Od onih koji su nas počastili čašom vode, do onih koji su otvorili vrata svojih domova, hvala svima – poručuje naš sugovornik.

Kratki predah uz cestu/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!