Daruvarski čistač ulica Goran Kovačić Buki: "Čistim grad 15 godina i ovaj posao ne bih mijenjao ni za što''

Stanujete li ili radite u središtu Daruvara, vjerojatno ćete se svaki dan susresti s Goranom Kovačićem, najpoznatijim gradskim čistačem ulica. Posljednjih 15 godina Buki ili Burduš, kako ga svi zovu još od djetinjstva, nakon što mu je te nadimke nadjenuo susjed, svojim kolicima i metlom svakodnevno ''patrolira'' daruvarskim ulicama i brine se da centar grada bude besprijekorno čist.

- Daruvarčani su uredni ljudi, ne bacaju puno smeća. Kolegama i meni najviše posla zadaju pušači koji posvuda bacaju opuške. U smjeni znam s tla pokupiti i do 400 komada. To je grozna navika i jako me ljuti kad vidim da netko samo odbaci opušak. Veliki problem su i žvakaće gume koje je, kad se jednom zalijepe za kamen ili asfalt, gotovo nemoguće ukloniti – priča nam Buki.

Vrijedno priznanje

Izuzmemo li nesuglasice s pušačima i žvakačima, naš sugovornik kaže kao svoj posao obožava. Njegovu predanost i ljubav prema onome što čini, a samim tim i prema gradu Daruvaru, prepoznali su i njegovi sugrađani koji su ga lani kandidirali za Plaketu Grada Daruvara. Vrijedno javno priznanje Buki je primio na svečanoj sjednici Gradskog vijeća od daruvarskog gradonačelnika Damira Lneničeka i bjelovarsko-bilogorskog župana Marka Marušića.

S gradonačelnikom i županom nakon dodjele Plakete Grada Daruvara/Foto: Privatni album

- Drago mi je što su me moji sugrađani kandidirali, očito su prepoznali da zaista volim ono što radim. Ponosan sam jer sam baš ja prvi radnik u 60-godišnjoj povijesti Darkoma koji je dobio ovakvo priznanje - kaže Buki.

Sretan je i što mu je priznanje uručio gradonačelnik Lneniček koji je, kaže, glavni ''krivac'' za njegov sadašnji posao.

- Ja sam prvo radio u Pivovari, a onda sam, nakon što je firma završila u stečaju, dospio na zavod za zapošljavanje. Nakon toga sam jedno vrijeme radio kao dostavljač pizze, a onda mi se ukazala prilika da se sezonski zaposlim u Darkomu. U početku su to bili različiti poslovi, od održavanja zelenih površina do posla na groblju – prisjeća se.

Stalni posao

Od proljeća do početka studenog bi radio, a preko zime ponovno odlazio na zavod za zapošljavanje. A onda mu se nakon nekoliko godina osmjehnula sreća te je, kaže, dobio ugovor na neodređeno vrijeme.

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Goranu je dodijeljeno posebno priznanje/Foto: Predrag Uskoković

- Nitko nije bio sretniji od mene. Radio sam tako neko vrijeme, a onda me jednoga dana na razgovor pozvao moj šef, sadašnji gradonačelnik Damir Lneniček. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, već sam se uplašio da nisam nešto krivo učinio. No, on me dočekao srdačno i pitao me bih li želio raditi kao čistač ulica - smije se Buki.

Odmah je pristao.

- Znam da mnogi ljudi ne gledaju na taj posao sa simpatijama. Misle da je prljav, znaju biti neugodni prema čistačima. No, ja sam odmah znao da je to posao za mene. U to vrijeme taj su posao radili još moji kolege Marijan i Jela koji su me odmah prihvatili i pomogli mi da se snađem. Brzo sam se snašao i zavolio tu rutinu. I, vjerujte mi, u ovih 15 godina nisam imao niti jedno neugodno iskustvo s ljudima - kaže Buki.

Daruvar u srcu

Štoviše, on je zahvaljujući svome poslu stekao mnoštvo novih poznanika i prijatelja. U gradu gotovo da i nema osobe koja ne zna uvijek dobro raspoloženog Bukija. Poznaju ga svi, od prodavača, preko poštara, do čelnih ljudi u gradu.

- Ja stvarno volim svoj Daruvar. Bio sam posvuda po Hrvatskih i vani, u Češkoj, no Daruvar ima posebno mjesto u mojem srcu. I zato se trudim da ovdje svima bude lijepo. Uvijek nastojim pomoći drugima. Recimo, kad je snijeg, počistim i gdje možda ne bih trebao, posipam sol i slično - dodaje.

On sve svoje sugrađane jednako voli i cijeni, no otkriva nam kako mu je jedna ekipa ipak draža od ostalih.

- To su moji vrtićarci. Kad su u šetnji pa me ugledaju, tete ih pitaju: ''Tko je to?'', a oni u glas odgovaraju: ''To je Goran!'' Ponekad kupim bombone pa im podijelim, drago mi je vidjeti ih sretne i nasmijane – kaže naš sugovornik.

S kolegama iz Darkoma na kavi/Foto: Privatni album

Sretan je kad ga Daruvarčani pohvale za čist izgled grada, no uvijek napominje kako to nije samo njegova zasluga.

- U Daruvaru je još dvoje gradskih čistača. Uz mene, taj posao rade kolege Dragan i Tihomir. Donedavno je tu još bio i Marijan Polenus, ali on je otišao u mirovinu. Svatko od nas zadužen je za jedan dio grada i mislim da svi stvarno dobro obavljamo svoj posao – ističe Goran, dodajući kako ne može ne spomenuti ni sadašnju šeficu Ivanu Djedović koja ih sve odlično koordinira.

Nogomet i ribolov

Iako je kao čistač najpoznatiji, Goran ima i druge hobije i zanimacije po kojima ga njegovi sugrađani također jako dobro znaju. Svojedobno je igrao nogomet za HNK Daruvar i NK Ribar iz Končanice, na poziciji desnog veznog. Iako je kopačke prije više godina objesio o klin, i danas voli otići pogledati utakmicu svog Daruvara.

- Iako, imam osjećaj da to više nije to. Mi smo nekada na treninge išli sa srcem, jedva smo čekali da obučemo dres. Za utakmice i klub se živjelo, igralo se srcem. Danas je sve drugačije, imam osjećaj da mlade ekipe nisu tako ''zagrijane'' – kaže Buki.

Uz nogomet, Goranova velika strast je ribolov. Ponosno ističe kako dolazi iz poznate ribičke obitelji.

- Moji ujaci Jozo i Drago Umičević bili su prekaljeni ribolovci, prave ribičke legende. Sudjelovali su na brojnim natjecanjima i osvajali medalje. Na žalost, Jozo više nije s nama, preminuo je prije desetak godina, no Drago i dalje peca na siračkim vodama. Oni su na mene prenijeli ljubav prema ribolovu i naučili svemu što znam – otkriva naš sugovornik.

Najviše voli pecati na Jezeru, prekrasnom ribnjaku smještenom praktički u srca grada, bogatom ribom.

Goran je strastveni ribolovac/Foto: Privatni album

- Kad god mi je teško, kad sam pod stresom ili se iz nekog drugog razloga ne osjećam dobro, ja odem na Jezero i bacim udicu. Mislim da stvarno možemo biti sretni i ponosni što imamo tako prekrasno mjesto u gradu. Kad ondje uhvatim kojeg šarana, fotografiram se s njim i to objavim na Facebooku. To j na neki način reklama za naš grad. A nakon fotografiranja, ribu vraćam u vodu – kaže Goran koji voli životinje, a vjerni pratitelj mu je njegov pas Garo.

Na raspolaganju za druge

Otkako mu je prije pet godina preminula supruga, Goran živi sam. To mu je teško palo, i danas mu je teško o tome govoriti.

- Bolest je došla iznenada, sve se dogodilo brzo. Jako mi nedostaje... - priča drhtavim glasom.

Bukijev vjerni pratitelj Garo/Foto: Privatni album

Iako sam vodi kućanstvo, uz to i posao, uvijek nađe vremena i za druge. Godinama je dobrovoljni darivatelj krv, do sada je dragocjenu tekućinu darovao čak 77 puta. Starijim susjedima redovito kosi dvorišta i čisti snijeg, uvijek je na raspolaganju. Baš kao i na svom radnom mjestu. Koje, kaže, ne bi mijenjao ni za što na svijetu.

- Neki se tome čude, no ja stvarno volim ovaj posao. I da moram ponovno birati, izabrao bi isto – zaključuje Buki.

Ljubav prema ribolovu naslijedio je od ujaka/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!