Daruvarčanin u New Yorku (3): "Znate li koliko je teško tamo naći stan? Evo što sam ja doživio"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarski koktel majstor Denis Vlahovac proputovao je više od 50 država svijeta. U ovim vremenima kada su putovanja otežana prije svega zbog pandemije, napisat će nekoliko putopisa za MojPortal pa ćemo svi zajedno s njim odlutati na daleke destinacije.
Vlahovac je nakon završenog studija igrom slučaja otputovao u Ameriku na pola godine. Ovo je njegovo iskustvo...
------------------------------------------------------------------
"Denis Vlahovac. Molimo da se javite na šalter!“
Prošli su me trnci kada sam čuo ovu obavijest na razglasu dok smo čekali let na Tajvanu. Što je sad, zašto ja? No, nakon par minuta provjere, pokazalo se da je sve u redu s kartom za Havaje.
Vraćam se u Ameriku.
Prošla su četiri mjeseca otkako sam se vratio iz New Yorka u Hrvatsku. Ljeto je prošlo, skupio sam par prijatelja s kojima sam se lako dogovorio. Idemo okolnim putem do Amerike - preko Azije. Cilj nam je obići Havaje i Route 66 od Los Angelesa do Chicaga pa se spustiti do New Yorka i tamo ostati živjeti.
Barem nešto
Ukrcavam se u avion, ali ovog puta nisam tako bezbrižan kao što sam bio prošlog. Završio sam fakultet i nemam se potrebu vraćati u Hrvatsku neko vrijeme. To me u isto vrijeme i veseli i plaši. Stan me ne čeka u New Yorku i morat ćemo ga sami riješiti. Dobra vijest je da me posao čeka, a loša da je u smanjenom obujmu.
"Barem nešto...", rekao sam sam sebi.
Aloha! „Dobrodošli na Havaje“ piše na velikom zidu prije kontrole putovnica i carine. Ovoga puta policajac na granici nije bio bez pitanja. A nije ni bio previše pristojan.
"Koji je tvoj razlog putovanja?", "Koliko ostaješ?", "Koja ti je krajnja destinacija?", "Da vidim povratnu kartu iz Amerike..."
Malo sam se preznojio dok me ispitivao, ali smo ipak ušli na Havaje. Opet sam u Americi. Samo što bih ovoga puta ostao na Havajima. U ovom raju na zemlji. Možda neki drugi put.
Nakon tjedan dana smo došli u Los Angeles. Rentali smo auto i krenuli put New Yorka najispravnijim putem - preko cijele Amerike.
Kreditni rejting
Kiša lijeva kao iz kabla. Otkad smo napustili Hrvatsku, putujemo gotovo mjesec dana i napokon stižemo u New York. Našli smo smještaj za prvih par dana, ali nemamo više novca, nemamo opciju dugoročnog smještaja i nećemo početi raditi barem još tjedan dana. OK, sutra tražimo stan!
Ako u Americi niste kreditno sposobni prema pravilima njihovog kreditnog rejtinga, teško možete rentati stan. Nama koji smo tek došli i nemamo kreditni rejting, to je izuzetno teško. Sve je lakše ako imaš zalihu od 10.000 tisuća dolara. U tom slučaju se renta plati za tri mjeseca unaprijed i stan je vaš. Gotovo svi stanovi su nenamješteni što znači da morate donijeti ili kupiti svoj namještaj. Super je što mi to nitko ranije nije rekao.
"Ako nemate kreditni rejting, morate platiti tri stanarine unaprijed i ostaviti depozit. Sve skupa to vam je... 9000 dolara", rekao mi je agent koji je nudio jedan bezlični, prazni stan u Queensu.
"Ali mi nemamo 9000 dolara! Je li možemo platiti samo jednu stanarinu i depozit? I sve ćemo redovno plaćati. Obećajem!", odgovorio sam mu molećivo. A znam da nemamo ni za depozit, a kamoli stanarinu i depozit. Posudio bih novac, ali bih ga mjesecima vraćao.
"Nažalost, ovdje samo novac priča tako da vam ne možemo rentati stan".
Očajan sam izašao na ulicu i sjeo na pločnik. Slomio sam se. Već četiri dana gledamo stanove po cijelom New Yorku i nitko nam ne želi iznajmiti stan jer ne možemo platiti koliko traže. Ne znam što da radimo. Sutra moramo izaći iz svog smještaja i ako večeras nešto ne nađemo možda ćemo morati na avion za Hrvatsku. Ili ispod obližnjeg mosta. Nijedna od te dvije opcije nije nas uveseljavala.
Odlična lokacija
Vratili smo se u smješta iz kojeg moramo iseliti. Iako sam izgubio svaku nadu, odlučio sam ipak provjeriti Airbnb da vidim postoji li netko tko stan iznajmljuje na mjesečnoj bazi. I, da čovjek ne povjeruje, našao sam jedan stan koji ima sve što nama treba. Dogovorio sam razgledavanje stana i ubrzo smo se zaputili u Harlem.
Dolazimo, osluškujemo zvukove, gledamo oko sebe... Na ulici se čuje reggaeton, sve je puno meksičkih i dominikanskih restorana. Osjećam se kao da nisam na Manhattanu. A opet, za 20-ak minuta vlakom si na Times Squareu. No, ovo je odlična lokacija, samo da dobijemo taj stan…
Ispred vrata smo. Stanodavac kasni 20 minuta. To nije dobar znak. Ali čekat ćemo koliko treba. Nitko se ne javlja na telefon. Gladni smo.
Prošlo je sat vremena. Roje nam se crne misli, razmišljamo kako vjerojatno ništa neće biti od ovog stana. Ugledali smo u blizini pokretni restoran koji prodaje halal piletinu s rižom. Cijena 5 dolara. Sumnjivo je jeftino, ali uzimamo po porciju, lakše ćemo podnijeti čekanje jer smo pregladnjeli.
"Ovo je nešto najbolje što sam ikada jeo!", govorim dok se vraćamo do ulaznih vrata stana. O, stanodavka je došla!. Miris marihuane i piletine je u zraku. Ispričava se što kasni. Kaže da je zaspala.
Ulazimo u stan. Namješten je. Dvije sobe, WC i mala kuhinja s boravkom.
"Uzimamo!" izderali smo se svi u glas znajući kako će nas biti šestoro u ovom stanu i da ćemo se morati zgurati u dvije sobe jer više nemamo izbora.
"Čekajte, ima tu još jedna soba...", kaže ona. I otvara vrata sobe u kojoj se nalazi bračni krevet na kat i još jedna kupaonica. Nikad u životu nisam tako nešto vidio, ali oduševljen sam! Plaćamo stan na mjesec dana i dogovaramo se da bi ga uzeli dugoročno. Stanodavka odlazi, a mi sretni i s uzdahom olakšanja napokon možemo pojesti svoju piletinu u svojem stanu. Svoji na svome! Našli smo stan u New Yorku!
