Daruvarčanin u New Yorku (4): "Gledao sam Seinfelda uživo. Jerry više nije onaj stari..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarski koktel majstor Denis Vlahovac proputovao je više od 50 država svijeta. U ovim vremenima kada su putovanja otežana prije svega zbog pandemije, napisat će nekoliko putopisa za MojPortal pa ćemo svi zajedno s njim odlutati na daleke destinacije.
Vlahovac je nakon završenog studija igrom slučaja otputovao u Ameriku na pola godine pa se poslije vratio po još. Ovo je njegovo iskustvo...
_________________________________________
Četvrt nam je odlična i već plešem reggaeton jer ga stalno čujem na ulici. Svi pričaju španjolski i čini se da u ovom dijelu grada kao da ne možeš bez njega. Interesantno mi je upoznavati nove kulture i ljude. Nikad neću zaboraviti prvo šišanje kod frizera dominikanca. Bit će dovoljno da vam kažem da oni ne šišaju sa škarama.
Stand up komedije
Napokon uživam u New Yorku jer sve polako sjeda na svoje mjesto. Na poslu je dobro. Tu i tamo prođem kroz kratkoročnu krizu i poželim se vratiti doma, no to me, srećom, brzo prođe. Od klubova smo odustali i sada idemo samo u barove. Dosadilo nam je to čekanje satima da bi ušli u neki klub, a činjenica da vas netko procjenjuje jeste li dovoljno dobri za klub po tome kako ste se obukli, nas posebno živcira.
Klubove smo apsolvirali i sada me zanimaju neke druge stvari. Odlazim na jednodnevne izlete u Washington i Philadelphiju, igram nogomet i idem u teretanu. Odlazim s društvom na predstave na Broadway, družimo se često i nikad nam nije dosadno. Ovaj grad ne bi bio to što jest da nemam prijatelje.
U New Yorku sam jako zavolio stand up komediju. Na jednom stand up-u gost iznenađenja bio je Louis Ck koji je tada bio na vrhuncu karijere. Stvarno je bilo odlično. Išao sam i na Jima Jefferiesa jer volim crni humor, a najljepše mi je bilo kada sam išao gledati svog idola Jerryja Seinfelda. Dok sam bio na faksu, seriju Seinfeld sam gledao svake godine iznova. Jednostavno ju obožavam. A sada sam tu i gledam Jerry Seinfelda - uživo. Da mi je netko rekao da ću to doživjeti, ne bih mu vjerovao.
Što da vam kažem? Bilo je super. Ako vas nekada put odvede do New Yorka, svakako preporučujem da ga pogledate.
Ali, moram vam nešto otkriti. Jerry više nije onaj iz serije. Stariji je, izgubio je glas, fore su mu ostale u 90.-im godinama prošlog stoljeća i priznajem - falilo mi je ono nešto. Iako mi je dok sam odrastao serija bila odlična (i dalje je), valjda mi se smisao za humor promijenio. Ali da je bilo odlično iskustvo, bilo je. Shvatio sam kako ništa nije nemoguće ako izađeš iz zone komfora i uputiš se u strani svijet. Doživio sam uživo nešto što sam do prije koju godinu gledao samo na televiziji. I to me nekako ispunilo.
Bio sam i na predstavi na Broadwayu s Al Pacinom u glavnoj ulozi. Al Pacino uživo! Gledao sam ga u filmu Kum, a sada idem uživo gledati njegovu predstavu. Gluma je bila odlična no sama predstava China Doll nije me baš oduševila. Ali vidio sam legendu na pozornici.
Te godine promijenio se koncept Copa Americe. To je natjecanje slično nogometnom Europskom prvenstvu. Po prvi puta će natjecanje biti izvan Južne Amerike i finale će biti u New Yorku. I pogodite tko je imao karte za finale. U finalu su igrali Čile i Argentina u najjačem sastavu. Messi je fulao sve, a Čile je na kraju pobijedio na penale.
Vožnje metroom su posebna priča. Osim što sam naučio sve stanice napamet, vožnja metroom New Yorku daje nekakvu posebnu draž. Na svakoj stanici stoji neki glazbenik koji svira i živi od napojnica, a u vlakove ulaze pjevači, plesači i ljudi koji prose. Tu i tamo naletite na neku poznatu facu poput Keanu Reevesa i na poznate zabavljače po stanicama.
Međutim, ima jako puno beskućnika, ljudi sa svakakvim problemima tako da ćete se nagledati svega. Ljudi su ovdje naučeni da ne gledaju druge u oči i da svatko gleda svoja posla. Vidjeli ste beskućnika kako gol spava na klupi u vlaku. Samo mirno stanite pokraj njega i tako putujte do svoje stanice. Pokraj vas je u vlaku protrčao štakor. Smirite se, izaći će na idućoj stanici.
A kakav je posao konobara u New Yorku? Kao prvo, nemate klasičnu plaću, zarada su vam napojnice. Ima dobrih i loših dana. Sve ovisi gdje radite. Budući da sam shvatio da s ovim poslom ne mogu dugoročno opstati u ovom gradu pogotovo načinom života koji živim, tako da sam počeo dodatno raditi evente po cijelom New Yorku. I to je stvarno bilo odlično jer sam iskusio grad iz malo drugačije perspektive.
Na preporuku prijatelja odlazim u grčki restoran koji traži zaposlenike. Vlasnik ne treba konobare, ali treba šankera. Vino, pivo i lagani kokteli. Nisam to nikada radio, ali pristajem. Nisam ni slutio da će mi upravo taj potez odrediti život. Radim 9, 10 smjena tjedno tako da letim iz jednog u drugi restoran, ali nije mi teško. Kad nismo na poslu, izlazimo, tako da su nam dani stvarno ispunjeni, a vrijeme leti nenormalno brzo. Ako kojim slučajem cijeli dan provedeš u stanu, osjećaš kao da propuštaš nešto bitno.
- Postoji jedan koktel bar u New Yorku koji je lani proglašen najboljim koktel barom. Hoćemo ići tamo? Nismo još išli na koktele - kaže mi cimer. Istina, na koktele u New Yorku još nismo išli. Do tada sam u životu od "koktela" pio rum-kolu pa ni ne znam što da očekujem. Ali, ajde, zašto ne. Idemo vidjeti što ima u tom Employees Onlyju.
Dolazak u svijet koktela
Ulazimo i prvo što vidim su barmeni u jedinstvenim uniformama, čujem zvuk leda kako udara u metal, svira glazba, a rasplesana ekipa pijucka koktele. Jedva smo se probili do šanka. Čujem neki poznati jezik iza šanka. Ubrzo sam saznao da su svi barmeni Srbi. Pa i jedan od vlasnika. Nema vremena za ćaskanje pa naručujemo. Kroz nekoliko minuta kokteli su nam bili u rukama. Amelia. Još se sjećam okusa prvog pravog koktela kojeg sam u životu popio. Votka, bazga i kupina. Iako od votke imam loše uspomene, ovo je bilo nešto posve drugačije. Nezaboravno. Ambijent, piće, osoblje - sve je bilo odlično. Zaljubio sam se na prvi pogled.
Iako sam već idući dan počeo proučavati škole za barmene, nije mi bilo jasno kako postati koktel majstor. Kako naučiš sve te recepte, koktele, sirupe i likere. I tada sam odlučio. Želim to raditi, no to znači da na jednom poslu moram dati otkaz jer nemam vremena za sve. Ostajem samo u grčkom restoranu i upisujem Columbia bartending university. Vidim da podučavaju barmene poslu od 1965 godine. Znači da im posao dobro ide...Krećem u novu životnu avanturu.
