Dalibor Hodak glavni je daruvarski biker i vrsni chef: ''Kuham dobro, ali ne bolje od mame Vlaste''

Iza topline i mirisa tradicionalnih hrvatskih i čeških jela koja će vas dočekati svaki put kad zakoračite u kultni daruvarski restoran ''Terasa'' krije se potpis jednog od najpoznatijih kuhara u gradu, Dalibora Hodaka. U Daruvarskim toplicama radi već 15-ak godina, a posljednjih nekoliko voditelj je kuhinje u restoranu Terasa, koji redovito osvaja nagrade i priznanja za izvrsnost. Iako to sam nikada ne bi rekao jer je vrlo samozatajan i skroman, velike zasluge za sjajno pozicioniranje Terase pripadaju upravo Daliboru. A njegova genijalnost u kuhinji nije nikakvo čudo jer je kuhanje zavolio još kao dječak.

Mamina kuhinja

- Moja majka Vlasta je školovana kuharica. Mi smo iz Sirača, a ona je radila u kuhinji tamošnjeg ''Kamena''. Kao klinac, svaki dan poslije škole dolazio bih kod nje u kuhinju i čekao da završi s poslom. Gledajući nju kako radi, i ja sam zavolio kuhanje – priča nam Dalibor.

Iako se i sam školovao za kuhara, mnoge kulinarske tajne naučio je upravo od majke koja, kaže nam, kuha bolje od njega.

- Nema nekog njezinog jela koje bih posebno izdvojio. Sve što ona skuha je odlično, obožavam odlaziti s njoj na ručkove, uvijek bude nešto fino. I ne bojim se reći, mama Vlasta zaista kuha bolje od mene – smije se Dalibor.

Dalibor je već nekoliko godina chef baroknog restorana Terasa /Foto: DT

Otkriva nam i kako mama nije bila pretjerano sretna kada joj je rekao da planira upisati Ekonomsku i turističku školu u Daruvaru, i to baš smjer kuhara. Nije joj to bilo drago, kaže, jer je jako dobro znala što to zanimanje nosi sa sobom.

Život u Zagrebu

- Znate, ljudi danas poprilično idilično gledaju na kuhanje, pogotovo otkako su na televiziji popularne emisije o gastronomiji. Ondje je sve prikazano savršeno, kao u filmu. No, rad u kuhinji nije nimalo lagan. Tu se morate i zaprljati, guliti krumpir i luk, puno stajati na nogama. Nije nimalo lako. Moja majka je to jako dobro znala i zbog toga nije bila presretna što krećem njezinim stopama – prisjeća se na sugovornik.

Ipak, kuhanje je već tada bilo njegova strast pa je Dalibor ustrajao u svojim planovima. Nakon završene tri godine i stečenog zanimanja kuhara, otišao je u Zagreb, gdje je završio četvrtu godinu za hotelijerskog tehničara, smjer ugostiteljstvo. Počeo je je raditi u različitim restoranima u Zagrebu, a onda se ukazala prilika koju u to vrijeme, kad je do posla bilo teško, jednostavno nije mogao propustiti.

- U kavani Queen u Daruvaru otvorilo se radno mjesto kuhara. Javio sam se, dobio posao i vratio se u rodni kraj. Bio sam sretan jer me veliki gradovi poput Zagreba nikada nisu privlačili. Nije mi odgovarala ta strka i užurbanost, sat vremena putovati na posao i s posla – kaže Dalibor.

Drugačiji od drugih

Nakon nekoliko godina rada u Queenu, prihvatio je ponudu da prijeđe u Terasu gdje je danas voditelj kuhinje. Bolje radno mjesto, kaže, nije mogao poželjeti, prvenstveno zbog svojih kolega.

- Kod nas je došlo do smjene generacije pa smo u ekipi uglavnom mi mlađi. Imamo još jednu stariju kolegicu koja se ove godine sprema u mirovinu. Zaista su svi odlični radnici i maksimalno se trude oko gostiju, a kao ekipa funkcioniramo odlično – kaže naš sugovornik.

U rodnom siraču s kolegama iz terase redovito priprema jela od šljiva povodom Dana šljiva i rakija/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Pojašnjava nam kako se Terasa u mnogočemu razlikuje od većine drugih restorana. Kako djeluju u sklopu Daruvarskih toplica, podliježu javnoj nabavi kod nabave namirnica, opreme i drugog, a i sami zahtjevi u kuhinji znaju biti vrlo specifični, od spremanja obroka za sportaše, dijetalnih jela, vegetarijanskih obroka i sličnog.

- Naš restoran ima najveći broj sjedećih mjesta u Daruvaru i okolici pa se ovdje često održavaju svadbe i druga velika okupljanja, što je drugačija vrsta izazova. No, uspijevamo se nositi sa svim time – zadovoljno ističe Dalibor.

Obožava tradicionalna, pogotovo ona koja su vezana uz njegov rodni Sirač pa je prije nekoliko godina izdao knjigu recepata sa šljivama, koje su zaštitni znak Sirača. K tome, za svoje sumještane i njihove goste za svake Dane šljiva i rakija u Siraču sprema baš te delicije.

A kada se želi odmoriti od posla i razbistriti glavu, naš sugovornik poseže za svojim hobijem koji većina ljudi ne bi povezala sa zanimanjem chefa u popularnom restoranu. Dalibor je, naime, u slobodno vrijeme biker. Baš kao i kuhanje, motori su njegova velika strast još od malih nogu.

Tajna veza

- Moj otac je bio policajac, također je vozio motore, a ispričao mi je kako me, dok sam još bio klinac od tri ili četiri godine, jednom našao kako spavam na njegovom motoru. To je valja bila ta neka tajna veza, još u najranijoj dobi – smije se Dalibor.

Kao mladić i sam je počeo voziti motocikl te se, na nagovor mlađeg brata koji je također zaljubljenik u vožnju na dva kotača, pridružio Moto klubu Daruvar čiji je predsjednik već osam godina.

Dalibor obožava motore od malih nogu/Foto: Privatni album

S kolegama bajkerima nikad nije dosadno/Foto: Privatni album

- Ekipa u klubu je sjajna. Trenutno nas je dvadesetak, ima nas u dobi od 20 do 70 godina. Stigli su nam i neki novi, mladi članovi što nam je posebno drago. Naime, mladi ljudi se sve rjeđe pridružuju klubovima jer je to jedna odgovornost, a čini mi se kako mladi danas bježe od odgovornosti – kaže naš sugovornik.

Pojašnjava nam kako se u Moto klub Daruvar nije moguće učlaniti tek tako. Svaki potencijalni novi član mora proći tri godine svojevrsnog stažiranja. U tom razdoblju moraju sudjelovati u svim aktivnostima kluba i primjereno se ponašati, a ako u tri godine zadovolje sve kriterije, dobivaju klupsku iskaznicu.

Omiljene vožnje

- Imamo i svoju kuću Batinjskoj Rijeci gdje se okupljamo svakog petka, družimo se, roštiljamo, uživamo u glazbi. Redovito zajednički dolazimo na vožnje, u posjet prijateljskim klubovima diljem Hrvatske, u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju… Bili smo i na 650 kilometara dugom putovanju u Češkoj koje je meni možda jedno od najdražih. Imamo prijatelje posvuda, a koliko ih je možda se najbolje vidi na moto susretu koji svakog lipnja organiziramo u Daruvaru, kada nam većina njih uzvrati posjet – dodaje.

Iako redovito dolaze na duge vožnje, Daliboru i kolegama bikerima su posebno drage i one kraće.

- To su one vožnje od, recimo, svega 150 kilometara, ali koje traju cijeli dan jer se putem zaustavljamo, družimo i zabavljamo – kaže.

Foto: Privatni album

Otkačena ekipa iz MK Daruvar/Foto: Privatni album

Iako o bikerima često vladaju ružne predrasude, daruvarski motociklisti na najbolji mogući način dokazuju kako su te predrasude netočne.

- Ljudi misle da su bikeri, kao u filmovima i serijama, divlji i zločesti. No, to je daleko od prave istine. Svi smo mi obični, normalni ljudi koji vole motore. Članovi našeg kluba se stvarno trude pridonijeti zajednici. Svake godine za blagdane oblačimo se u Moto Mrazove, sudjelujemo u humanitarnim akcijama. Često se za to i ne zna jer mnoge stvari ne objavljujemo javno i na sva zvona. Mislim da dobra djela na taj način gube smisao – kaže Dalibor.

Ostvarena želja

Naš sugovornik otkriva nam i kako si je ovih dana ostvario dugogodišnju želju. Nabavio je novi motocikl, Harley Davidson Electru, kojom se jedva čeka provozati daruvarskim krajem.

Dalibor na novom Harleyu/Foto: Privatni album

- Tek sam ga registrirao, nisam ga još ni vozio kako treba. Takvih motora baš i nema puno u našem kraju. Dugo sam ga priželjkivao i sretan sam što mi se želja konačno ostvarila – dodaje.

Dalibor je ponosni otac 18-godišnje Hane i 3-godišnjeg Nica, a priznaje nam kako jedva čeka da njegov dječak malo poraste kako bi i Suzana, Daliborova djevojka, mogla s njim na duža putovanja motorom.

- Ona je prekrasna žena, moj oslonac i podrška u svemu – kaže nam Dalibor kojem je obitelj, kaže, najvažnija od svega.

Članovi MOto kluba Daruvar imaju svoju kuću izvan grada/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!