Bjelovarska Istrijanka Valnea: ''Operna sam pjevačica i profesorica, a druga strast mi je fotografija''

U Bjelovaru, gradu u koji ju je dovela ljubav, rođena Istrijanka Valnea Vretenar Maršić, većini je poznata kao talentirana operna pjevačica i profesorica glazbe. No, ona je i strastvena fotografkinja koja dvije umjetnosti uspješno spaja u skladan životni ritam. Rođena u idiličnom istarskom selu Pićan, odmalena je učila promatrati ljepotu u detaljima, što već godinama pokazuje na spomenuta dva područja. Uz bogatu koncertnu karijeru i rad s talentiranim učenicima, Valnea svoju inspiraciju pronalazi u svakodnevnim trenucima, onima koje većina ljudi često ne primijeti. Posebno je ponosna što je njezin rad ove godine prepoznat i na prestižnom National Geographic fotonatječaju, gdje se natječe u čak četiri kategorije. To je bio povodom da samo za MojPortal Valnea ispriča svoju priču.

Zaljubljena u boje

Kako se rodila Vaša ljubav prema fotografiji?

Ljubav prema fotografiji nesvjesno je započela negdje pri kraju osnovne škole. Imala sam sreće što sam kao dijete živjela na selu, u mjestu Pićan pokraj Labina, pa sam imala puno vremena za igru i proučavanje. Već tako mlada, sjećam se, bila sam fascinirana prirodom, a vjerujte mi, tamo gdje ja živim to je raj. Selo sa pet kuća i predivan pogled na Učku. Sjećam se očevog fotoaparata Olympusa, tu i tamo bih si ga prisvojila i onda bih šetala po livadama i fotografirala po osjećaju. Uvijek sam fotografirala brda, poplavljena polja i odraze u njima, cvijeće, oblake itd. Fascinirale su me boje. Svaki detalj i ljepotu u prirodi htjela sam ukrasti kroz fotoaparat, a to radim i dan danas. Samo što danas imam iskustvo i znanje koje prije nisam imala.

Tako da ljubav prema fotografiji traje sve do danas, no intenzitet stvaranja naravno nije uvijek bio isti. U srednjoj školi sam nekako imala najmanje vremena za fotografiranje zbog silnih obaveza. Na fakultetu smo jedne godine dobili kolegij Fotografija i sve znanje koje trenutno imam, imam zahvaljujući mojem profesoru koji mi je nesebično podario svoje znanje o fotografiji. Svih savjeta se dandanas sjećam i trudim se da moje fotografije budu autentične, da pričaju priču i da imaju dušu. A to je profesor često naglašavao. Tek kad ostaviš svoj trag na fotografiji, ono nešto svoje i iskreno, promatrač će te doživjeti. Dok sam bila na šestoj godini studija na Akademiji za glasbo u Ljubljani, često sam nakon satova pjevanja išla u park Tivoli i to mi je pomagalo da se resetiram od svega.

Zbog čega ste se odlučili prijaviti na natječaj National Geographica? Kako su nastale i što predstavljaju fotografije koje ste prijavili na natječaj?

Na natječaj National Geographic prijavila sam se čisto radi iskustva i zanimalo gdje sam u odnosu na druge. Svojim učenicima često naglašavam da se ne uspoređuju s drugima. Ideš na natjecanje zbog sebe, a ne zbog dokazivanja ili nečeg trećeg. Naravno da bih bila sretna kada bi nagradili moje radove, ali svjesna sam da ima puno fotografa koji imaju veliko iskustvo pa se ne nadam previše. Ja sam ovo natjecanje primijetila sasvim slučajno, tek tri dana prije zadnjeg roka prijave. Imala sam već u planu koje bih fotografije poslala, ali dala sam si zadatak da u ta tri dana pokušam stvoriti nešto novo. I tako je pod kategoriju ''Krajolik'' nastala fotografija  ''Ples grane''.

Spontano stvaralaštvo

Fotografija ''Čovjek u prolazu'' nastala je na staklima vrata zgrade KTC-a kod Radićevog parka u Bjelovaru. Zaputila sam se s kćerkama u KTC i Evelin je tada imala svoj ''monolog'' i izljev ''veselja''. U sekundi sam uočila buduću sliku. Bio je dovoljan samo jedan klik i to je to. Fotografija opisuje čovjeka u prolazu, čije lice nije potrebno da bismo ga prepoznali. To je samo jedan trenutak koji ne traži pozornost, ali ostaje duboko u nama. Fotografija koja ne prikazuje osobu već prisutnost i prolaznost. Tako ja doživljavam ovu fotografiju.

Fotografija ''Ples grane'' je nastala u 5 sati ujutro na ribnjaku Markovcu Križevačkom. Ja sam strpljivo čekala izlazak sunca, ali me vrijeme nije poslužilo. Bilo je vrlo vjetrovito i naoblačeno i  nisam imala dobro prirodno osvjetljenje. Sva razočarana otišla sam kući. Na kraju, kada sam pregledavala sve fotografije, našla sam svog favorita.

Grana u fotografiji kao da simbolizira preživljavanje ili čak ljudsko tijelo u pokretu kao plesač u odrazu šume. Poziva promatrača da zastane i vidi ljepotu u detalju i iluziji. Posebno volim ovakav tip fotografije s dojmom ulja na platnu.

Fotografija ''Tišina'' nastala je sasvim spontano. Kćeri i ja krenule smo šetati prema bjelovarskom paviljonu i tu sam uočila detalj koji me privukao. Fotografija predstavlja minimalistički i arhitektonski stil koji isticanjem sjena i linija doprinosi umjetničkom izrazu. Prazan prostor na vrhu slike (nebo) daje osjećaj tišine i prostorne širine.

Fotografija ''Medjamska žaba'' je nastala u Čazmi, na šetnici Medjame, gdje smo prijateljica Ivana i ja odlučile fotografirati u tom raznolikom biljnom svijetu. Medjame su dom žaba, pataka, kornjača, ptica i tamo nas je oduševila tišina, mir i priroda. U ovoj fotografiji imamo močvarni prizor s vodenom površinom, bogatom vodenim biljem i žabom koja se uklapa u okoliš. Fotografija je vrlo živopisna.

Što najradije fotografirate, u čemu sve pronalazite inspiraciju?

Privlače me razni stilovi, pejzažna, portretna, B&W, arhitektonska, ulična i apstraktna fotografija. Svaki stil mi je jedinstven na svoj način. Ne biram između crno-bijele i fotografije u boji unaprijed. Pristup ovisi od teme i osjećaja koji želim prenijeti. Nekad je tišina crno-bijele fotografije moćnija od živopisne boje, a ponekad upravo boja daje život. Sve ovisi kako se osjećam u tom trenutku i kako doživim fotografiju. Apstrakciju nalazim tamo gdje drugi vide svakodnevicu - na fasadama, krovovima kuća, na asfaltu ili pak u efektu odraza vode. Ulična fotografija je posebna jer dolazi iz spontanosti. Moram reći da mi je također vrlo zanimljiva Autorska fotografija gdje je u prvom planu fotograf. Tu se često igram sa svojom sjenom, a ponekad koristim i efekt odraza u vodi. Selfie mi je vizualno prepoznatljiv, ali previše puta viđen -  zato ga svjesno izbjegavam u svom radu.

Glazba kao strast

Inspiraciju nalazim u ljudima, strukturama i svijetlu. U portretima me inspirira lice koje priča priču bez riječi. Dovoljan mi je pokoji izraz ili pogled. U pejzažima i arhitekturi nekako uvijek tražim linije, kontraste, strukturu, boju. Crno-bijela fotografija mi pomaže da emociju prenesem kroz svijetlo, sjenu i teksturu. Zapravo, inspiraciju pronalazim u pažljivom promatranju, u trenucima koje bi većina ljudi možda i preskočila. Uz glazbu, fotografija me ispunjava i regenerira, to je moj prostor sreće.

Dakle, glazba je Vaša druga velika ljubav. Otkrijte nam nešto više o tome…

Kada svoje fotografije objavljujem na Instagramu (Valnea V. Maršić - Photography), uvijek gledam da svaku tu fotografiju opisuje glazba jer nekako bez glazbe mi fotografija bude ''prazna''. U svojim fotografijama koje često objavljujem na Instagramu, koristim glazbu impresionističkih skladatelja poput C. Debussyja, M. Ravela, G. Faurea. Ponekad se nađe koji klasičar i romantičar.

Diplomirala sam solo pjevanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a šestu godinu (Erasmus program) upisala sam na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi profesorice Pie Brodnik. Gostovala sam na mnogim koncertima u hrvatskoj i u inozemstvu, u Milanu, Luganu, Freyungu, Celju, Ljubljani, Zagrebu, Šibeniku, Splitu, Puli, Virovitici itd. Dobitnica sam prvih i drugih nagrada na međunarodnim natjecanjima kao solista i član komornog sastava. Debitirala sam s ulogom Sunčice iz opere Turia Plamenko skladatelja B. Ercega. Taj dan kada sam debitirala imala sam i rođendan, pa ovu ulogu posebno pamtim. Trenutno radim kao nastavnica solo pjevanja u glazbenoj školi Jan Vlašimsky u Virovitici. Moji učenici su dobitnici visokih prvih i drugih nagrada. Najviše se ističe komorni sastav, Vokalni trio, koji je osvojio maksimalni broj bodova na natjecanju Stojan Stojanov Gančev u Zagrebu i kao pobjednici nastupili su na završnom koncertu pobjednika u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu. U Osijeku, na međunarodnom natjecanju Lav Mirski, također su osvojile prvu nagradu. Moja maturantica Lorena Vlašić je nedavno položila prijemni za studij Solo pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani.

Uvijek sam se nekako dvoumila oko kazališta i pedagogije. Pedagogija mi bolje leži jer volim prenositi svoje znanje i to me jako usrećuje i osjećam se ispunjeno. Moji učenici su mi najveća inspiracija. Kazalište zamjenjujem solističkim koncertima koji me uvijek posebno razvesele.

Kao operna pjevačica nastupali ste na velikim pozornicama, ima li neki nastup koji Vam je posebno drag?

Izdvojila bih svakako nastup koji sam imala u Ljubljani 2018. godine. Tada sam izvela poznatu ariju Kraljicu noći i Bernsteinovu ariju Glitter and Be Gay. Bio je to važan trenutak u mojoj glazbenoj priči - ne samo zbog izazovnog repertoara, već i zbog osobnog doživljaja koji je pratio taj nastup.

Tijekom studija bila sam previše samokritična. Toliko sam se fokusirala na tehniku i savršenstvo da sam znala zaboraviti ono najvažnije - uživanje u glazbi. Tehnika se, naravno, mora savladati, ali poanta nije samo u njoj. Bitno je ne izgubiti ono iskreno, ono što te uopće navelo da prihvatiš ovaj poziv.

Upravo se to meni dogodilo na tom koncertu u Ljubljani - prvi put sam istinski uživala dok sam pjevala. Bez stresa i  bez prevelikih očekivanja. Samo ja, glazba i osjećaj slobode. Taj trenutak mi je potvrdio zašto pjevam. Zato danas isto to naglašavam svojim učenicima.

Ima i jedna zanimljiva anegdota. U Puli sam nastupila na jednom koncertu gdje sam s kolegicom otpjevala Weberov duet. Otpjevale smo mi taj duet i sve mi se učinilo sasvim u redu. Nakon nastupa kolegica mi je priznala kako joj je tokom našeg dueta u usta uletjela ogromna muha. Kolegica je bila toliko profesionalna da se nije dala smesti u tom stresnom trenutku. Da joj je bilo lako, zasigurno nije. Ovu anegdotu uvijek pričam svojim učenicima pa se svi skupa nasmijemo od srca.

Zbog ljubavi u Bjelovar

Kako je rođena Istrijanka uopće dospjela u Bjelovar? Kako ste se snašli u novoj sredini?

Eh, za sve je "kriva" ljubav. U Bjelovar sam se preselila nekoliko mjeseci prije nego što sam upisala studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Tako sam sljedećih šest godina živjela između Bjelovara, Splita i povremeno Ljubljane.

Brzo sam se prilagodila novoj sredini i stekla poznanstva i suradnje koje i danas njegujem - kako na profesionalnoj, tako i na osobnoj razini. Bjelovar mi se odmah svidio; imao je neki svoj poseban šarm, toplinu i ritam koji mi je odgovarao. Kad se samo sjetim koliko se grad promijenio otkad sam se doselila 2012. godine. Lijepo je biti svjedok tog razvoja i osjećati da i sam pripadaš tom procesu.

Moram reći da gradu nedostaje veća ponuda klasičnih koncerata. Smatram da bi grad kroz takve sadržaje dodatno procvao. Svako ljeto u lipnju imamo našu Terezijanu, koja je ove godine bila zaista spektakularna. Znamo da je carica Marija Terezija živjela u doba baroka, zašto ne bismo dodatno obogatili program baroknom glazbom, da se i time napravi nekakva poveznica? Dovesti renomirane barokne glazbenike bilo bi fantastično, a i to bi bila sjajna prilika da se mladi upoznaju i sa takvom vrstom glazbe. Mislim da bi se grad s takvom pričom dodatno istaknuo.

Kakva je Valnea Vretenar privatno?

Ponosna sam majka triju prekrasnih djevojčica - Lene (5), Evelin (3) i naše najmlađe, koja ima godinu i mjesec dana. Privatno sam vrlo obiteljski orijentirana, a slobodne trenutke, kad ih uspijem ''uhvatiti'', najradije provodim s djecom i suprugom. Volimo otići u šetnju, kratko otputovati ili jednostavno provesti mirno poslijepodne zajedno.

Imam dva velika hobija - fotografiju i trening u teretani, kojim se bavim već četiri do pet godina, s povremenim pauzama. Kontinuitet je ponekad izazov jer, uz glazbenu školu, dječje aktivnosti i vikend-svirke na vjenčanjima sa svojom kolegicom Ivanom Matkov, dani znaju biti vrlo ispunjeni. Nemamo tzv. ''baka servis'', pa se puno oslanjamo na dobru organizaciju i podršku naše divne dadilje Gordane Ćesi, koja je s nama već dvije-tri godine i bez koje bi nam mjesec svibanj tijekom kojeg dominiraju natjecanja, koncerti i slična događanja bio iznimno stresan.

I da se na kratko vratimo na fotografiju i natječaj Nationaln Geographica… Glasovanje je počelo. Kako Vam svi mi možemo pomoći da ostvarite što bolji rezultat?

Svaki glas mi je zaista bitan, stoga ću biti zahvalna svima koji odluče odvojiti koju minutu i podržali me svojim glasom.  Nadam se da će vam se moji radovi svidjeti jednako kao što sam ja uživala stvarajući ih. Hvala!

LINKOVI ZA GLASOVANJE:

ČOVJEK U PROLAZU

PLES GRANE

MEDJAMSKA ŽABA

TIŠINA

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!