POŽURI POLAKO
NEOBIČAN GOST Nijemac traktorom obišao BiH pa došao u Daruvar: "Oduševilo me vaše Staročeško!"
Foto: Slavica Trgovac Martan
NEOBIČAN HOBI
Bivši bjelovarski grobar Zlatko ima 280 radio aparata, 2100 šilterica i popis svih ljudi koje je pokopao
Zlatko Dedić ima i vozni park bicikala u raznim fazama restauracije, šilterice je počeo skupljati kada je dobio onu s potpisom Mike Häkkinena, a u njegovoj "knjizi mrtvih" našlo se skoro 8000 imena
PONOS SVOGA GRADA
Sebastian iz Daruvara najbolji je učenik strukovnih škola u RH: ''Bit ću prvi majstor u obitelji''
SVE ZA LJUBAV
Ljerka Stanić (73) iz Daruvara: ''I žmirećki heklam anđele, pisanice, piliće... Pa ih darujem ljudima i bolnicama"
DRUKČIJI OD DRUGIH
Karlo je jedini mladić u novoj generaciji bjelovarskih primalja: "Na prvom porodu sam i suzu pustio"
Na samom početku bjelovarskog prigradskog naselja Male Sredice, odmah uz prugu, nalaze se dvorište i garaža koje će svaki istinski kolekcionar spremno poistovjetiti s Ali Babinom špiljom.
No, umjesto zlata i dragulja koje je skupljao drumski razbojnik Ali Baba, naizgled skromna garaža krije blago sasvim drugačije vrste: gotovo 280 starih radio aparata, više od 2100 šilt kapa iz svih dijelova svijeta, vozni park bicikala u raznim fazama restauracije, ali i neiscrpnu zbirku priča o životu, ljudima i vremenu koje prolazi. Njih će vam, ako kojim slučajem navratite u njegovo dvorište, ispričati Zlatko Dedić, umirovljeni grobar, mehaničar, kolekcionar, radioamater i, kako će kazati mnogi, majstor za sve.
Priče o blagu
Zlatko je Bjelovarčanima dobro poznato lice, ne samo zbog nevjerojatne niske svojih zanimacija i hobija, već i zbog srdačnosti kojom dočekuje svakoga. I to ne samo u vlastitom dvorištu, nego i na tržnici, u omiljenom kafiću ili na gradskim ulicama kojima redovito ''plovi'' na svom prepoznatljivom plavom električnom motociklu. Nema osobe s kojom ovaj Bjelovarčanin neće sjesti za stol i uz kavu ili kakvo konkretnije piće, zapodjenuti razgovor tijekom kojeg će u nekom trenutku, ili on sam ili njegov sugovornik, spomenuti blago s početka naše priče. Jer, priče o blagu, najbolje su priče, one koje nikada ne dosade.
A za priču o Zlatkovu blagu ''kriva'' je njegova ljubav prema radio aparatima koja je započela još u djetinjstvu.
- Kao dijete dobio sam knjigu s nacrtima i šemama radio aparata. Dok sam čuvao krave na paši u Nevincu, gdje je živjela moja obitelj, uzeo bih tu knjigu, listao je i gledao šeme. Silno sam i sam želio imati radio, no tada su takvi uređaji bili skupi i znao sam da o njemu mogu samo sanjati - sjeća se Zlatko s osmijehom.
No, vrlo rano Zlatko je spoznao kako se snovi, ako imamo dovoljno vjere, ipak mogu ostvariti. Tako je nedugo nakon što je poželio vlastiti radio, njegov otac na zagrebačkom Jakuševcu nabavio stari tranzistor. Neko je vrijeme svirao, a onda iznenada stao.
Prvi tranzistor
- Otac ga je tada dao meni, a ja sam ga otvorio i shvatio da ne radi jer su baterije u njemu oksidirale. Očistio sam ga, promijenio baterije i stari tranzistor je ponovno zasvirao. Isprva sam imao dilemu trebam li reći ocu da sam ga popravio jer sam bio uvjeren da će mi ga uzeti. No, rekao sam mu, a on mi, je na moje oduševljenje, rekao da ga smijem zadržati. Bio sam presretan – smije se naš sugovornik.
Bio je to trenutak koji je zapečatio njegovu veliku strast. Nakon toga je Zlatko počeo skupljati radijske prijemnike, a s vremenom je postao i radio amater. Danas posjeduje nevjerojatnu kolekciju od 279 radija, među kojima su i rijetki ''lampaši'' koji potječu iz sredine prošlog stoljeća, ali i moderniji radijski prijemnici.
Susjedov dar
- Kad sam počeo skupljati aparate, za to se brzo pročulo pa su mi ih ljudi i sami počeli donositi, nuditi da ih otkupim, a mnoge sam dobio na poklon – kaže Zlatko, dodajući kako su u njegovu garažu uređaji stigli iz različitih dijelova Hrvatske.
Svaki aparat ima svoju priču, a posebno mjesto u njegovom srcu zauzima stari njemački radio koji mu je poklonio susjed.
- Taj radio ne bih prodao ni za što na svijetu. Posebno mi je drag jer mi ga je poklonio susjed koji je krasan čovjek. Radio je vrhunski očuvan, 25 godina susjed ga je čuvao prekrivenog u ormaru. Izgleda kao da je jučer izašao iz trgovine, još ima originalni lak i, što je najvažnije, potpuno je funkcionalan – priča nam Zlatko i spremno demonstrira tu funkcionalnost. Nakon što ga uključi u struju, pojašnjava nam, moramo se kratko strpjeti da se ''lampaši'' u uređaju zagriju, no već nakon nekoliko sekundi pali se svjetlo na skali koja pokazuje velike europske gradove. Na njoj Zlatko spremno pronalazi postaje i frekvencije s kojih su vijesti i glazbu slušale generacije Bjelovarčana prije nas.
Za razliku od susjedovog poklona, koji je u Zlatkovu garažu stigao u besprijekornom stanju, mnogi uređaji ondje završe tek nakon što ih prvi vlasnici potpuno otpišu. No, većinu njih majstor iz Malih Sredica uspije vratiti u život.
Majstor za sve
- S godinama sam sve naučio i većinu mogu popraviti. Osim što ih složim tako da ponovno mogu svirati, nastojim osvježiti i njihov vanjski izgled pa ih često bojim, mijenjam oštećenu tkaninu na zvučnicima i slično – tumači Zlatko.
Često mu se dogodi da u kolekciju stigne neki duplikat, a takve primjerke najčešće proda. Istinski kolekcionari će za stari radijski primjerak, od kojih neki u Zlatkovoj zbirci imaju preko 80 godina, platiti do 160 eura.
- Netko kupi sebi za gušt, a često ih traže i ugostitelji koji žele u starinskom duhu urediti restorane i kafiće. Baš neki dan sam jedan prodao čovjeku za lokal – kaže.
Iako u garaži dominiraju, nisu samo radiji Zlatkova strast. Na policama, zidovima i u kutijama pažljivo složenima jednu na drugu, nalazi se preko i 2100 šilt kapa koje Zlatko također skuplja već godinama.
Häkkinenova kapa
- Sve je počelo kad mi je prijatelj s jedne utrke Formule 1 u Njemačkoj donio potpisanu kapu vozača Mike Häkkinena. Tada sam ih počeo skupljati. Ljudi su čuli, pa ih već sami donose - objašnjava. Mnoge su kape iz inozemstva, s putovanja, sajmova, sportskih natjecanja, a neke su i rariteti koje ljubomorno čuva zamotane u krpe da se ne zapraše.
A kada ne broji svoje kape ili za radnim stolom ne ''petlja'' oko starih ''lampaša'', Zlatko je najčešće u dvorištu ili radionici, gdje popravlja bicikle. I to je naučio sam. Ljudi mu dovoze bicikle iz cijelog kraja, jer znaju da će ih on srediti bez puno filozofije.
- Danas čovjek gotovo sve može kupiti gotovo, ali ja volim kad nešto mogu sam složiti. Ima tu puno zadovoljstva - kaže skromno.
Posljednjih pet godina ovaj Bjelovarčanin je u mirovini pa ima više vremena za svoje hobije. Prije toga je radio u Tvornici automobilskih dijelova, a nakon propasti firme uslijed privatizacije, zapošljava se u bjelovarskom Komunalcu gdje je proveo 19 godina.
Posao u ''uslugama''
- Prvo sam radio na uređenju bazena, a kad je taj posao bio gotov, pitao sam tadašnjeg šefa mogu li ostati u firmi. Rekao mi je da nema problema, da imaju mjesta u ''uslugama''. Nisam imao pojma što su to ''usluge'' u Komunalcu. Onda mi je objasnio da to znači da ću raditi kao grobar – prisjeća se naš sugovornik.
Posla se, kaže, nikada nije bojao pa je pristao iako su mu mnogi govorili da neće dugo izdržati na tom poslu jer je po naravi osjećajan i osjetljiv. No, Zlatko je ostao ondje gotovo puna dva desetljeća. Osim što je godinama radio na ukopima, vrlo brzo je posto ''dežurni'', što znači da je odrađivao izvanredne intervencije, nakon različitih nesreća.
- Radio sam to punih deset godina i u tom razdoblju vidio sam puno toga što bih najradije zaboravio. Teške prometne nesreće, nesreće na radu, požari… Sve su to užasni prizori koje čovjek ne može samo tako zaboraviti i često sam se zbog njih trzao i budio noću – kaže Zlatko.
Izuzetno stresne su mu, kaže, bile i ekshumacije.
- Lako je kad morate ekshumirati tijelo koje je u zemlji 30 i više godina i od kojega su ostale samo kosti. No, često se događalo da ekshumacije, zbog primjerice premještaja tijela u novu grobnicu, radimo nekoliko mjeseci nakon ukopa. E, to je bilo gadno – sjeća se naš sugovornik.
Evidencija pokopa
No, pozitivac u duši, Zlatko je i na takvom radnom mjestu uspio pronaći zanimaciju koja mu je skrenula misli s crnih tema. 2003. godine počeo je voditi evidenciju osoba koje je osobno sahranio. U praznu staru poslovnu knjigu Komunalca koju mu je poklonio stariji kolega, prvi zapis unio je 8. studenog 2003., a do 2020. godine, kada je otišao u mirovinu, ispisao je na stotine stranica.
- Navodio sam ime i prezime pokojnika, datum sahrane, kao i groblje na kojem je sahranjen i grobno mjesto. U knjizi mi nedostaje tridesetak zapisa do 8.000. Na toliko sam pokopa sudjelovao u 17 godina, koliko sam radio na tim poslovima – kaže Zlatko.
Baš kao i za njegovo kolekcionarstvo, po gradu i okolici pročulo se i za njegovu jedinstvenu grobljansku kolekciju pa i zbog toga mnogi često navraćaju u njegovo dvorište. Pogotovo oko blagdana Svih svetih, kaže.
- Dođu pa me pitaju znam li gdje je točno sahranjen netko od njihovih pokojnika. Dovoljno je da znaju kad je otprilike bio pokop jer sve imam kronološki posloženo. I uvijek sve nađemo – smije se Zlatko.
Debela knjiga sa zapisima o posljednjem putovanju tisuća Bjelovarčana jednog će dana, baš kao i njegove kolekcije kapa, radijskih aparata i bicikala, pripasti Zlatkovima unucima. Iako za sada ne pokazuju pretjeran interes za njegove hobije, djed se nada kako će se to s godinama promijeniti. Jer, ono što čuva u garaži za Zlatka nisu samo predmeti. Svaki radio, svaka kapa, svako zvonce na biciklu uvod su u neku novu priču, ''okidač'' za neku posebnu uspomenu te, ono čemu se Zlatko najviše veseli, povod za nove susrete.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
SRETAN KRAJ
Štene ostavljeno u Daruvarskim Vinogradima pronašlo novi dom: "Dali su joj ime Lily"
DAN GRADA
FOTO Čazmanci uživali u sportu, druženju i koncertima Maje Šuput, Prljavaca, Vojka V…
novi projekt
MALI OTISCI ZA VELIKI VRT Daruvarske toplice započele s izradom osjetilnog vrta!
POBJEDA DUHA
Petar Matijašević (30) biciklom došao iz Švicarske u rodnu Prekopakru: "Put je trajao šest dana"
×
![]()